Pozovite » (+381) (0)24 535-533

tribina jezik i manjineU okviru tribine Jezik i manjine u Vojvodini danas, održanoj 8. veljače u čitaonici novosadske Gradske knjižnice održana su dva predavanja. Prvo, Jezik kao putovnica: diskursi multikulturalizma među mladima mađarske nacionalnosti u Vojvodini, održala je Krisztina Rácz sa Sveučilišta u Ljubljani, a drugo, Jezična tržišta i društvene hegemonije: održavanje mreža aktivista za hrvatski jezik, održao je Andrew Hodges sa Sveučilišta u Rijeci. Na ovoj tribini predavači su predstavili svoja suvremena akademska istraživanja o dvije nacionalne manjine u Vojvodini – mađarskoj i hrvatskoj.

Njihova istraživanja o položaju nacionalnih manjina, sadržavaju sklop uvida i perspektiva na osnovi više znanosti – etnologije, sociologije i sociolingvistike.

Jezik kao putovnica

„Vjerujem da i u akademskim istraživanjima, kada se nešto istražuje i piše, svatko zapravo priča na neki način svoju priču“, rekla je Krisztina Rácz počinjući svoje predavanje koje se tiče međuetničkih odnosa i stavova prema pripadnicima drugih nacionalnosti među mladima srednjoškolske dobi u Malom Iđošu.

Njen rad je zasnovan na trideset intervjua s mladima između 15 i 18 godina, koje je podvrgla kritičkoj analizi diskursa, kao jedinica koje imaju tematsku koherentnost, a u tim iskazima je identificirala tzv. ideološke jezgre koje upućuju na diskurzivne, konstruktivne strategije vezane za manjinski nacionalni identitet.

Glavno pitanje koje postavlja istraživanje je kako se etnički identitet konstruira u kontekstu jednog vojvođanskog mjesta s relativno homogenim i dominantno mađarskim stanovništvom. U žiži istraživanja je uloga jezika u svakodnevnom životu ispitanika, kako materinskog, mađarskog, tako i većinskog, srpskog.

Rácz kao ideološku jezgru određuje prostor i vrijeme koji se promatraju kroz prizmu etniciteta, zatim jezik, te etnicizirane društvene odnose promatrane kroz prizmu jezika i kao posljednje ideološku jezgru – narativ diskriminacije, tj. etničkih konflikata.

Kroz analizu primjera uzetih iz zapisa razgovora, glavna tvrdnja ovog predavanja je kako je zapravo jezik zamjena za etničke kategorije, te da institucionalni sustav ne promovira etničko miješanje, hibridne i nestabilne identitete, a ti zatvoreni etnički svjetovi odgovaraju i državnim i manjinskim strukturama moći. Multikulturalizam se u Vojvodini dakle zasniva na etničkoj podjeli, a njen glavni alat je jezik. „Vrlo je teško za mlade Mađare izaći iz tih etničkih svjetova. Pravo na izlaz iz zajednice se mora osvojiti. Ti etnički svjetovi se perpetuiraju, ali ima i vidova diskursa otpora, prije svega u omladinskim subkulturama«, rekla je Krisztina Rácz.

Jezična tržišta i društvene hegemonije

„Sociolingvistički antropolog sam, a to podrazumijeva i istraživanje na terenu.

Kako se ova prezentacija bavi i promicanjem hrvatskog jezika u Srbiji od strane aktivista za hrvatski, što je u ovom kontekstu najviše povezano s promicanjem korištenja hrvatskog standarda, pogotovo u učionici, istraživanje sam proveo u Tavankutu u osnovnoj školi Matija Gubec, gdje se odvijala nastava na hrvatskom jeziku. Isto tako, pratio sam različite narative aktivista vezanih za tu nastavu i njihov aktivizam“, rekao je Andrew Hodges, istaknuvši kako je koristeći uvide iz antropologije države i lingvističku antropologiju istraživao efekte državne moći kroz jezik i manjinski aktivizam, imajući u vidu manjinski jezik kao vid suprotstavljanja integriranom jezičnom tržištu u kojem je srpski standard dominantan.

U istraživanju Hodges pod državni efekt prvo svrstava proizvodnju granica i nadležnosti, nalazeći kako hrvatski manjinski aktivizam pruža određeni vid otpora srpskim državnim efektima. Kao državni efekt navodi i proizvodnju dominantnog, srpskog jezika za vladavinu, dok efekt izoliranosti definira kao proizvodnju rascjepkanih, individualiziranih subjekata, formiranih i oblikovanih kao dio nediferencirane, ali specifične javnosti. Na koncu, Hodges se u istraživanju bavio prestrojavanjem rascjepkanih subjektivnosti putem kolektivnih crta, unutar kojih pojedinci prepoznaju druge kao iste.

Posebno obraćajući pozornost na stvaranje novih jezičnih registara i jezične ideologije koje su prisutne uz njih Hodges je, govoreći o različitim diskursima o nastavi prisutnim kod aktivista za hrvatski jezik i općenitije u mjestima gdje se ta nastava odvija, ukazao na stvaranje jezičnih tržišta i uspostavljanja jezičnih i društvenih hegemonija u manjinskim kontekstima.

 

  

Izvor: Hrvatska riječ (Z. Sarić)