Pozovite » (+381) (0)24 535-533

backo podunavlje sl.5Bačko Podunavlje upisano je u Svjetsku listu rezervata biosfere na 29. sjednici Međunarodnog koordinacionog savjeta UNESCO programa Čovjek i biosfera održanoj 14. lipnja 2017. u Parizu.

Rezervat biosfere Bačko Podunavlje nalazi se na sjeverozapadu Vojvodine i dio je Europskog Amazona, koje predstavlja jednu od najočuvanijih ritsko-močvarnih cjelina na čitavom toku Dunava. Područje je ovo izuzetne biološke raznovrsnosti i centar rijetkih prirodnih staništa kao što su prostrane plavne šume, ade, rukavci i pješčane riječne obale.

U okviru rezervata biosfere Bačko Podunavlje, koji se prostire na površini od 176.635 hektara, nalaze se dijelovi područja Grada Sombora (Bereg, Kolut, Bezdan, Monoštor, Gakovo, Riđica, Rastina, Stanišić, Sombor, Doroslovo) i općina: Apatin (Kupusina, Prigrevica, Svilojevo, Sonta, Apatin), Odžaci (Srpski Miletić, Bogojevo, Karavukovo, Deronje), Bač (Bač, Plavna, Vajska, Bođani, Bačko Novo Selo) i Bačka Palanka (Mladenovo, Karavukovo i Bačka Palanka). Rezervat biosfere obuhvaća i četiri zaštićena područja, među kojima su izuzetno vrijedni Specijalni rezervati prirode Gornje Podunavlje i Karađorđevo, a preostala dva su park prirode Tikvara i Spomenik prirode Šuma Junaković.

Mura – Drava – Dunav

„Proglašenjem Bačkog Podunavlja za UNESCO-ov rezervat biosfere učinjen je korak k uspostavljanju prekograničnog rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav, prvog zaštićenog područja u svijetu koje se prostire u pet zemalja: Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji i Austriji. Hrvatska i Mađarska su to uradile skupa 2012. godine. Slovenija je poslala UNESCO-u svoju nominaciju početkom ove godine, a

Bačko Podunavlje je prvi rezervat biosfere u Vojvodini i drugi u Srbiji
Austrija će isto uraditi uskoro. Ono što je najvažnije je da su stručne organizacije i nevladine udruge ovo objeručke prihvatile, na čelu sa Svjetskim fondom za prirodu (WWF-om)“, rekao je iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, koji je bio ujedno i autor cijele nominacije za priznavanje rezervata biosfere, biolog Marko Tucakov.

Direktorica WWF programa u Srbiji Duška Dimović istakla je da oni dulji niz godina surađuju s partnerima iz ovih pet zemalja na zaštiti prirodnih i kulturnih vrijednosti Europske Amazone, trenutačno u okviru projekta Coop MDD koji financira Europska unija.

„Ovim priznanjem rezervat biosfere Bačko Podunavlje se pridružio svjetskoj mreži koju čine ukupno 669 rezervata biosfere priznatih od UNESCO-a, osmišljenih s ciljem očuvanja prirodnog bogatstva od izuzetnog značaja, dok u isto vrijeme promoviraju održivi razvoj lokalnih zajednica na tim područjima“, ocijenila je Dimović.

Razloga za izbor upravo ovog područja za rezervat biosfere je prema Tucakovu mnogo jer, kako ističe, „ono je poligon za istraživanja i monitoring već više od tri stoljeća“.

„Čuveni prirodnjak Alfred Brehm istraživao je ptice na ovom području još u drugoj polovici XIX. stoljeća. Pridružio mu se i princ Rudolf Austrijski (Fünfzehn Tage auf der Donau, 1878.), ustvrdivši već tada da je područje Središnjeg Podunavlja u okviru tadašnje Monarhije jedinstveno. Njegova istraživanja su prethodila nevjerojatnom uzletu istraživača prirode, naročito ptica, koji su ovdje aktivni i danas. Meteorološka postaja u Somboru osnovana je 1884. Od tada ona svakodnevno prati podatke vezane za značajke klime i pruža dokaze klimatskih promjena. Prve ideje o razmatranju prirodi bliskog turizma (ekoturizma) na području sadašnje Srbije stare su nešto više od četiri desetljeća, a začele su se upravo u Bačkom Podunavlju. Sada je ono potpuno turistički valorizirano, što je bilo tema nekoliko dosadašnjih disertacija. Posjećuje ga više stotina tisuća registriranih turista godišnje. Na mapi je europskih biciklističkih staza. U njemu se odmara tijekom ljeta oko 14.000 ljudi u više od 20 vikend-naselja. Ono što ovo područje ipak izdvaja na nacionalnoj razini je izražena i stoljetna oslonjenost ljudi na prirodu, život s prirodom i postojanje privrednih praksi bliskih prirodi“, kaže Tucakov i dodaje da su sličnih značajki i područja uz rijeke Dravu i Muru i niske sela u Podravini i Pomurju, od Austrije i Slovenije, preko Hrvatske i Mađarske, pa do ušća Drave u Dunav. Kako on navodi, to su bili osnovni razlozi zbog kojih je, prije gotovo četvrt stoljeća, pokrenuta inicijativa da se cijelo područje uz donje tokove Drave i Mure, centralni dio toka Dunava, uz njihova prirodna staništa i pripadajuće ljudske kulture, valorizira na osnovi kriterija MAB programa.

Očuvanje okoliša i razvoj

Zaštita biološke raznolikosti, podrška znanstvenim istraživanjima i monitoringu i usklađen, održiv socio-ekonomski razvoj društva tri su glavne uloge rezervata biosfere kako objašnjava Tucakov.

„Riječ 'rezervat' može zvučati strogo. Države, u stvari, kandidiraju pred Tajništvom MAB programa UNESCO-a dijelove svog teritorija koji kombiniraju ove tri glavne uloge na najbolji mogući način, a nakon toga ga Međunarodno koordinacijsko vijeće, sastavljeno od predstavnika veleposlanstava/misija određenog broja zemalja razmatra i, ako zadovolji prilično stroge kriterije, prihvaća“, kaže Tucakov i ističe da je jedan od osnovnih kriterija unutrašnje zoniranje: „Svaki rezervat biosfere se mora sastojati od tri zone. Središnja zona su uvijek područja koja su zaštićena na nacionalnoj razini, ili njihovi dijelovi, čija je isključiva uloga očuvanje biodiverziteta. Dakle, očuvana divljina. Njih okružuje zaštitna zona. To su područja gdje se naglasak daje nauci i monitoringu, da bi u prijelaznoj zoni bila i naselja, ali i znatno izmijenjene površine – područja održivog razvitka. To bi bila idealna slika.“

Tucakov napominje i da UNESCO ne propisuje nikakve posebne nove režime zaštite niti ograničenja. Kako kaže, u rezervatima biosfere provodi se nacionalno zakonodavstvo iz sektora, odnosno oblasti koje su u njima zastupljene.

„Rekao bih da su rezervati biosfere začetak nove transformacije u sektoru zaštite prirode, gdje se sasvim ravnopravan tretman i uvažavanje pruža očuvanju okoliša i razvoju zajednice. Dakle, nije pretjerano ekocentričan, niti pretjerano antropocentričan. I to je, očito, vrlo prihvatljiv koncept u modelu (filozofiji) opstanka čovječanstva koju zagovaraju Ujedinjeni narodi i pojedinačne agencije ove globalne organizacije“, kaže Tucakov.

Regeneracija Dunava

U povodu obilježavanja 29. lipnja, Dana Dunava, u Monoštoru se već deset godina održava Eko-glazbeni festival Regeneracija Dunava. Ovogodišnja Regeneracija je u znaku njegovog veličanstva – jelena, kralja ritskih šuma Gornjeg Podunavlja, koje ujedno predstavljaju stanište za najveći broj jedinki populacije jelena u cijeloj Srbiji. Organizatori, UG Podunav iz Monoštora, pripremili su edukativne programe za djecu na temu Dunava i Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje, zabavne animacije, rasprave. Bit će priređena i izložba plakata svih dosadašnjih Regeneracija, kao i izložba fotografija jelena iz Gornjeg Podunavlja, autora Jaroslava Papa. Na Regeneraciji će biti organizirane slamarske radionice, a ovogodišnja skulptura od slame bit će inspirirana jelenom.

Da su rezervati biosfere šansa za stanovništvo koje živi u tom području, te da oni utječu onoliko na lokalni razvoj koliko ih ljudi i zajednice prihvate kao svoju šansu objašnjava Tucakov kroz primjer brandiranja drugog rezervata biosfere u Srbiji.

„Za svako područje činjenica da se nalazi u društvu 725 izvrsnih na svijetu može značiti puno i ne mora značiti ništa. Primjerice, jedan proizvođač (punjač) izvorske vode s Golije logično je upotrijebio znak UNESCO-a na vodi koju prodaje, a koja se puni u Rezervatu prirode Golija-Studenica u jugozapadnoj Srbiji. Ta voda je još uvijek jedna od najprodavanijih kod nas“, kaže Tucakov i dodaje da su mogućnosti koje rezervat biosfere Bačko Podunavlje nudi prepoznate, te da su zahvaljujući tomu lako dobili potpise podrške nekoliko najbitnijih sektora i predsjednika svih općina/gradova na čijim područjima se nalazi ovaj rezervat biosfere.

Predloženi upravitelj Rezervata biosfere Bačko Podunavlje je Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, a kako Tucakov navodi, Zavod je dužan uspostaviti sustav upravljanja preko dva vijeća: Vijeća zainteresiranih strana i Vijeća zaštićenih područja. Na redu je i usvajanje Plana upravljanja gdje će biti pojašnjeno koja je uloga svakoga tko se može prepoznati u ovoj „priči“ i kako se ona može manifestirati.

Turistička valorizacija

Kao dobar primjer prožimanja prirode i kulturne baštine, što je načelo rezervata biosfere, može se navesti mjesto u Gornjem Podunavlju, Monoštor. Zdenka Mitić iz Udruge građana Podunav kaže da je potencijal Monoštora kao turističke destinacije prepoznat kod same zajednice, ali i turista kojih je svake godine sve više.

„Monoštorci imaju jaku vezu s prirodom, a njeguju i stare zanate, tradiciju, običaje i nošnje što sada koriste u turističke svrhe. Upravo ta uključenost lokalne zajednice je pridonijela da ovo područje bude backo podunavlje sl.4proglašeno rezervatom biosfere“, kaže Mitić i dodaje da je Podunav od početka djelovanja 2007. godine u suradnji sa Svjetskim fondom za prirodu, Vojvodina šumama i lokalnim zajednicama.

U Podunavlju su se ljudi nekada bavili zanatima koji su bili vezani za područje na kome su živjeli i materijal za rad koristili su iz svog okruženja. Trskar, rogozar, korpar, čamdžija samo je dio obrta kojima se skoro nitko više ne bavi. Može li sada ova priča o zaštićenom području Bačkog Podunavlja pomoći da se ožive nekadašnji zanati? Marko Matin iz Berega, jedini preostali trskar na području zapadne Bačke ne vjeruje u to. Kaže da nema mladih zainteresiranih za taj posao.

„Trskarski zanat učio sam od svog oca i u to vrijeme bilo je pet-šest skupina koje su radile. Ali bilo je to vrijeme kada je sigurno trećina kuća još uvijek bila pokrivena trskom. Trščara više nema, pa je i sve manje posla, a ono što se sada radi su terase, nadstrešice, suncobrani“, priča majstor Marko.

Suglasan je da je ovo područje bogato trskom idealno za trskarski zanat, ali još jednom ponavlja da nema više zainteresiranih za taj posao.

„Otac i ja nekada smo posla imali od travnja do listopada, a trska se sjekla u vrijeme najhladnije zime. Kada voda zaledi. Težak je to posao, a danas se takvog posla mladi ne laćaju. Na ovom području jedino se ja još bavim ovim zanatom“, kaže majstor Marko koji iza sebe ima četiri desetljeća trskarskog zanata.

Slična je priča i s drugim zanatima kojim su se ljudi vezani za prirodu i vodu bavili, spretno koristeći ono što im je na dohvat ruke.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević i J. Dulić Bako)