Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Nesvrstani humanizam Rudolfa BrucijaNovi Sad je dostojno zatvorio godinu velikoga skladatelja, po opredjeljenju i zaostavštini ovdašnjega, a po podrijetlu hrvatskih i talijanskih korijena, Rudolfa Bruccija. Godina 2017. bila je, naime, godina u kojoj je obilježen veliki jubilej – 100 godina rođenja (Zagreb, 30. ožujka 1917. – Novi Sad, 30. listopada 2002.), strastvenoga skladatelja, profesora sveučilišta, jednog od utemeljitelja i prvog dekana Akademije umjetnosti u Novom Sadu, ravnatelja novosadske Glazbene škole Isidor Bajić, redovitog člana SANU i VANU.

U Matici srpskoj je, naime, u prisustvu njegovog sina Rudolfa Bruccija ml., Dragana Stanića, predsjednika ove kulturne institucije i mnogobrojnih stručnjaka i ljubitelja glazbe, 15. prosinca 2017. predstavljena muzikološka monografija dr. sc. Nemanje Sovtića Nesvrstani humanizam Rudolfa Bručija. Ovu studiju, koja predstavlja opus i doprinos Bruccija suvremenoj glazbi, predstavile su muzikološkinje dr. sc. Mirjana Veselinović Hofman, profesorica na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu i dr. sc. Ira Prodanov Krajišnik, profesorica Akademije umjetnosti u Novom Sadu. 

Protiv marginalizacije

Objašnjavajući da je ova knjiga pokazatelj današnjeg uvažavanja Bruccija i nadvladavanja njegovog marginaliziranja vidljivog za vrijeme postojanja nekadašnje zajedničke države, dr. Veselinović Hofman je naglasila: 

„Riječ je o minucioznom promišljanju fenomena Brucci. Kroz četiri poglavlja u ovoj knjizi, ova, jedna od najutjecajnijih osoba naše muzikologije, predstavljena je na kritički izoštren način, uz preciznu metodologiju obrade njegova stvaralaštva. Analizirani su svi žanrovi unutar kojih je stvarao i predložena stilska periodizacija njegova stvaralaštva. Korišten je i autobiografski diskurs, kako bi se protumačilo njegovo stvaralaštvo i kroz njegov politički angažman, koji nije bio podudaran s vladajućom ideološkom matricom“, kazala je ona. 

Drugi dio ove knjige pravo je baškarenje po teorijskoj misli svih teoretičara umjetnosti koji su služili kao mjera ocjene Bruccijevog rada, kazala je dr. Prodanov Krajišnik. 

„Autor je jednom nogom zakoračio u mikropovijest, gdje se bez susprezanja ide u osobno iskustvo istraživača i u osobnost istraživanoga, uz rizike iznošenja osobnih nedoumica, riječi i razočaranja. Istraživači glazbe su uvijek na rubu književnosti“, rekla je ona, uz očaranje autorovim stavom da se „na Brucciju još ima što raditi“.

Drugovanje sa zaostavštinom

Autor knjige je, ograđujući se na konstataciju da se radi o mogućem a nikako obveznom pogledu na život i djelo Rudolfa Bruccija, opisao svoje „drugovanje“ s njegovom zaostavštinom. 

„Sve je počelo kao zadatak – pisanje enciklopedijske jedinice za Enciklopediju Vojvodine. No, ostao sam očaran i zatečen, pitajući se u nevjerici zašto Novi Sad, ako nosi epitet grada velikog Isidora Bajića, nije istovremeno i grad Rudolfa Bruccija. Njegovo mjesto u javnom pamćenju nije ni blizu onome što je on zaslužio. Prilikom izbora teme svoje disertacije odjednom sam zaključio da pred sobom imam mogućnost baviti se čovjekom koji je značajno utjecao na moje okruženje. I sretan sam zbog toga“, kazao je dr. Sovtić. 

On je otkrio i neke detalje o Brucciju. 

„Osim što je bio veliki skladatelj, bio je i vrlo intrigantna osoba. Mnoge priče koje sam saznao od njegovog sina, inspiriraju me da ih snimim i tekstualno uobličim. Zasigurno je velika sreća što je Rudolf Brucci bio među nama, radio među nama i postavio osnove muzičke infrastrukture Novog Sada“, zaključio je autor. 

Fond u Matici

U Rukopisnom odjelu Matice srpske u Novom Sadu formiran je Fond Rudolfa Bruccija, u kome se nalaze sve njegove partiture, ali i ostala djela iz njegove bogate glazbene zaostavštine. Ona danas predstavlja nezaobilaznu muzikološku literaturu stručnjacima, a kako zvuči Novosađani su imali prilike čuti tijekom gotovo cijele godine na koncertima posvećenim njegovom djelu, kao i izvođenjem baleta Katarina Ismailova, koji je on skladao. Potpisnik ovih redova, muzikološki neznalica, a glazbeni performer samo u kupaonici pod tušem, no ponosni stanovnik grada kojega je Brucci izdašno oplemenio, preporučuje kantatu Vojvodina – od Bruccija uglazbljenu poemu Miroslava Antića. S razlogom!

Izvor: Hrvatska riječ(Marko Tavankut)