Prije sto godina, 18. kolovoza 1925. godine u Tavankutu rođena je Kata Stantić, od oca Pere Stantića i majke Dominike Jozić. Rodila se kao prva od desetoro othranjene djece svojih roditelja. Četiri razreda osnovne škole, koliko je u ono vrijeme bilo u Tavankutu, završava u rodnome mjestu, a kasnije je privatno učila i završila jedan razred građanske škole. Na njezinu neformalnu naobrazbu veliki utjecaj imao je katolički tisak koji je dolazio u kuću, osobito svetojeronimske knjige. Zahvaljujući s. Petroneli Tumbas, Kata upoznaje karmelsku duhovnost koja ju osobito privlači te i sama ima želju postati karmelićankom. No, život ju je ipak odveo drugim putem te stupa u brak s Grgom Ivankovićem 3. srpnja 1949. godine, istoga dana kada je brat njezina supruga, o. Leopold (Ivan) Ivanković služio svoju mladu misu. On je i vjenčao mladence u crkvi Uskrsnuća Isusova u Subotici. Mlada obitelj nastanila se na salašu u Žedniku, gdje je Kata proživjela 39 godina. Kata Ivanković rodila je i sa suprugom Grgom odgojila desetoro djece: Marija, Dominika, Julijana, Manda, Josip, Bernardica (s. Nada), Andrija, Franjo (svećenik), Jacinta i Pajo. Obiteljski život i vjera duboko su utjecali i na pjesnički izričaj Kate Ivanković. Obitelj koju je sa svojim suprugom stvorila, ali i ona iz koje je potekla ostavile su neizbrisivi trag u njezinu stvaralaštvu, kako kroz vjeru življenu u obiteljskom životu, tako i kroz kulturu bunjevačkih Hrvata. Po osobnom svjedočenju, na njezino pjesništvo utjecala je i smrt Alekse Kokića 1940., kada je Kata imala samo petnaest godina. Aleksi Kokiću napisala je i posvetila pjesmu Sjećanje na Aleksu.
Pjesme su joj objavljivane u kalendaru Subotička Danica, Bačkom klasju, katoličkom mjesečniku Zvonik te u glasilu Vicepostulature sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića Otac Gerard. Za 70. rođendan njezina djeca tiskaju joj prvu zbirku pjesama Ruku mira pružam svima (Subotica, 1995.).
Kata Ivanković često je pisala prigodne pjesme, vezane uz obiteljski život i slavlja (primjerice imendane) ili uz blagdane i važne datume u životu svoga naroda, kao i lokalne crkve. Njegovala je i pisanje kraljičkih pisama. Veliki broj njezinih pjesama posvećen je i Isusovoj majci Mariji. Ciklus pjesama Evanđeoski poslenici posvećen je svećenicima i redovnicama, kojih je ne mali broj imala i u vlastitoj obitelji. Njihovo poslanje njezina je velika inspiracija. Pretačući osobne dojmove o svojim najmilijima koji su krenuli putem posvećenoga života u pjesmu, Kata Ivanković svojim stihovima donosi i brojna univerzalna iskustva. Jedna od cjelina pjesništva Kate Ivanković posvećena je bačkoj ravnici, dakle, zavičajnim temama. Svoje pjesme posvećuje i Dužijanci, uz koju je obiteljski, tradicijski i vjernički vezana.
Svojim stihovima Kata Ivanković nastoji prenijeti novim naraštajima i znanje i ljubav prema velikim vjerskim i kulturnim pregaocima hrvatskoga naroda u Bačkoj. Jedna cjelina posvećena je posbno majkama i očevima, osobito onim kršćanskim i bunjevačkim, prema kojima se ljubav i poštovanje izražava i kroz dva blagdana – Materice i Oce.
Pjesme Kate Ivanković čitane su u svetištu Bunarić, kao i na brojnim svečanostima mjesne crkve. Sudjelovala je na Pokrajinskim susretima hrvatskih pučkih pjesnika Lira naiva.
Preminula je 12. ožujka 2017. u Subotici, a sahranjena je na Bajskom groblju.
Prema: Pjesničke poruke Kate Ivanković, Lazar Ivan Krmpotić u: Kata Ivanković, Ruku mira pružam svima; Hrvatska riječ
