Tradicionalna izložba S Božjom pomoći na temu Krune Ane Milodanović otvorena je 22. srpnja u Biskupijskom muzeju u Subotici. Izložba je, kao sastavni dio programa Dužijance, priređena u organizaciji Katoličkog društva Ivan Antunović i Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca.
Krune – vrhunac stvaralaštva i nadahnuća
U godini kada se obilježava stota obljetnica rođenja istaknute slamarke rodom iz Žednika Ane Milodanović (1926. – 2011.), koja je svojim rukama i umjetničkim darom oblikovala važan dio kulturne baštine bunjevačkih Hrvata, ova je izložba, prema riječima direktora UBH-a Dužijanca Marinka Piukovića posvećena njezinom životu i stvaralaštvu, a tim je povodom tiskan i katalog koji donosi izbor njezinih najznačajnijih i reprezentativnih radova, s posebnim naglaskom na krune koje je izrađivala za dužijance u Žedniku, Subotici i Maloj Bosni.
„Za središnju subotičku Dužijancu izrađivala ih je od 1959. do 1967. godine. Nažalost, cjelokupni umjetnički opus Ane Milodanović nije sačuvan. Njezina djela, nastala za potrebe Dužijance, bila su pohranjena na trajno čuvanje u Biskupijskom muzeju u Subotici te u župi svetoga Marka Evanđelista u Žedniku. Budući da su tijekom godina mnoge slike i krune darivane kao reprezentativni pokloni, dio njezine vrijedne umjetničke ostavštine danas više nije sačuvan. Krune predstavljene u ovom katalogu (16 kruna u trodimenzionalnom obliku i 14 slika, fotografije je izradio Zoran Vukmanov Šimokov) danas se čuvaju u Zbirci kruna od slame Biskupijskog muzeja te u stalnom postavu žedničke župe", rekao je Piuković te dodao kako posebno mjesto u Aninu stvaralaštvu zauzimaju radovi duhovne i sakralne tematike, nadahnuti životom Crkve, liturgijom i kršćanskom simbolikom:
„Njezina duboka duhovnost očituje se u brojnim motivima koje je utkala u svoja djela: kalež, pokaznica, hostija, Jaganjac Božji, Presveto Trojstvo i križ nisu bili tek ukrasni elementi, nego snažni simboli vjere i zahvalnosti Bogu za plodove zemlje. Upravo su krune za Dužijancu bile vrhunac njezina umjetničkog stvaralaštva i duhovnog nadahnuća".
Doprinos ZKHV-a obljetnici
Priređivanje izložbe, uz Grad Suboticu, podržao je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata koji je svojim aktivnostima ujedno pridonio obilježavanju stogodišnjice rođenja Ane Milodanović. Josip Bako, v. d. ravnatelja ove ustanove kulture, koja u okviru svojih redovitih aktivnosti posebnu pažnju posvećuje njegovanju sjećanja na značajne osobe iz kulturnog života hrvatske zajednice, ovom je prigodom izrazio zadovoljstvo što ovakve obljetnice često budu povod suradnje s hrvatskim udrugama, župama i pojedincima.
„Ove godine upravo je Ana Milodanović, ta jednostavna, samozatajna i skromna žena koja je cijeli život provela u Žedniku, povezala ZKVH, UBH Dužijanca, KD Ivan Antunović iz Subotice, Galeriju Prve kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta i župu sv. Marka Evanđelista iz Žednika. Prvi program koji smo zajednički organizirali, a čiji je Zavod bio nositelj, bio je 18. svibnja u Žedniku, upravo na obljetnicu rođenja. Toga dana smo posjetili Anin grob, žednički župnik vlč. Franjo Ivanković prikazao je misu za njezinu dušu, a nakon mise smo svečano otkrili spomen-ploču posvećenu sestrama Milodanović (Ana, Teza i Đula) i stvaralaštvu u tehnici slame koje je zahvaljujući njima nastajalo i u Žedniku. Tom prigodom Zavod je pripremio i brošuru o Ani Milodanović, njezinom životu i stvaralaštvu, koju je priredila moja kolegica Senka Davčik", rekao je među ostalim Bako.
Djela nastala rukama ispunjenim vjerom
Naslov ove izložbe, kako je kazao predsjednik KD-a Ivan Antunović preč. Josip Štefković, koji ju je i otvorio, na najbolji način opisuje život Ane Milodanović.
„Jer postoje ljudi koji stvaraju oslanjajući se prvenstveno na vlastiti talent, a postoje i oni koji svoj talent doživljavaju kao Božji dar. Ana je pripadala ovoj drugoj skupini. Njezine ruke jesu bile vrijedne, njezin osjećaj za ljepotu izniman, ali ona je dobro znala da je sve što čovjek ima – primio. Zato je njezino stvaralaštvo uvijek započinjalo i završavalo riječima s Božjom pomoći", naveo je on te dodao kako je posebno znakovito što danas promatramo upravo njezine krune od slame.
„Kruna je oduvijek bila simbol pobjede. Ali u kršćanstvu ona ima još dublje značenje. To nije samo kraljevska kruna. To je i trnova kruna. To je i kruna svetosti. To je i nagrada onima koji su ostali vjerni do kraja. Koliko simbolike nosi činjenica da je žena duboke vjere desetljećima svojim rukama izrađivala upravo krune! Kao da nam svojim životom govori kako se prava slava ne nalazi u prolaznim priznanjima, nego u onoj kruni o kojoj govori sveti Pavao – vijencu koji ne vene. Danas, sto godina nakon njezina rođenja, možemo se zapitati što nam Ana Milodanović ostavlja u baštinu. Ne samo zbirku iznimnih umjetničkih djela. Ne samo novu umjetničku tehniku, jer upravo je ona među prvima pretvorila tradicionalni rad sa slamom u dvodimenzionalnu likovnu umjetnost koja je postala prepoznatljiva daleko izvan granica Bačke. Ona nam ostavlja mnogo više. Ostavlja nam primjer da se velika djela mogu stvarati i u maloj sredini. Da se ljepota može roditi iz skromnosti. Da umjetnost može biti oblik molitve. Da se i najobičniji materijal može pretvoriti u remek-djelo kada ga dotaknu ruke ispunjene vjerom", istaknuo je preč. Štefković.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
