Polovicom 2024. godine iz tiska je izišla knjiga Bođani u srcu — prilozi za onomastičko–povijesnu građu Hrvata u Vojvodini autora Josipa Dumendžića. Knjiga je tiskana uz potporu Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama, tiskana je u 300 primjeraka, a sadrži 178 stranica.
„In hoc signo salus” — naslov je ovo osobnih bilješki svećenika Josipa Pašića, bođanskog župnika, intelektualca i književnika. Mladi dušobrižnik zapisuje ove riječi: „Bio bih sretan kad bih znao povijest sela u kojem se, evo, nalazim i u kome radim. Ali to nije moguće. Ne postoje podatci, a ne postoje zato što ih nitko nije smatrao potrebnim zapisati… Nije se u prošlosti ništa bogznašto dogodilo veliko u ovom malom selu, pa ipak, htio bih znati što se je dogodilo… Meni je žao da se nitko nije sjetio da te bilješke piše… Hoće li moji nasljednici smatrati potrebnim da ove bilješke nastave ili ne, to će na njih spadati” (str. 70).
Iskrena i pomalo tugaljiva ispovijest mladog svećenika zabilježena početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća, nije bila tek flatus vocis, dašak glasa u prazno. Dokaz tomu je ova knjiga. Sve o čemu je Pašić sanjao uobličuje se i podastire u marnom istraživanju autora Josipa Dumendžića Meštra. Važnost ovoga djela na tragu je bremenite riječi iz naslova pogovora — salus: spasenje, očuvanje sjećanja, događaja, ljudi, identiteta i povijesti jednog mjestašca jugozapadnog dijela Bačke. Ima i sinonimno značenje — ozdravljenje, iscjeljenje: ono što je uščuvano od amnezije, kao zdrav polog predaje se nadolazećim generacijama. Stoga, središnja intencija ovog djela nije tek memoriranje ili, ne daj Bože, komemoracija jedne prošlosti, nego anamneza: prisjećanje koje svoj učinak proteže na sadašnjost i budućnost.
Podnaslovljeno kao „Prinos za onomastičko–povijesnu građu Hrvata u Vojvodini”, Dumendžić nastoji „osvijetliti život šokačkih Hrvata, njihovu vjeru, uvezanost s Katoličkom crkvom, običajima, tradicijom, kulturom, materijalnom i nematerijalnom baštinom…” (str. 5). Pritom se služi dostupnim premda ne i brojnim izvorima na tu temu. Djelo je tim važnije jer na jednom mjestu donosi sve što je čitatelju bilo nedostupno, nepoznato ili raspršeno. Riječju, nadomješten je nedostatak i objedinjena je fragmentarnost dosadašnjih istraživanja.
U knjizi pratimo nekoliko cjelina. Prvi dio zauzima izlaganje o crticama iz prošlosti Bođana od prvog ubilježenog spomena do suvremenog doba. Razvidna je isprepletenost i međuovisnost religijskog i narodnosnog u svim njegovim opsezima. Knjiga na poseban ističe dvije znamenite osobe kojima Meštar daje više prostora; to su već spomenuti župnik Josip Pašić te Josip Benak, slikar, entuzijastični arheolog i scenograf.
Sljedeće poglavlje kojem je pridana osobita pažnja tiče se onomastičke građe. Autor prikazuje najpoznatija i najučestalija imena prema zapisima u matici krštenih i umrlih u župama sv. Ilije u Bođanima i sv. Jurja u Vajskoj. Osim ovih pisanih, službenih dokumenata, možda je još važnija bilješka o nadimcima šokačkih Hrvata u Bođanima. Značajnija utoliko što opstoji isključivo u sjećanju tamošnjih ljudi te u njihovu svakodnevnom govoru. Sjećanje je živo koliko su živi i ljudi koji ga nose. Zato je bilo iznimno važno dokumentirati fragilno sjećanje i otrgnuti ga zaboravu.
Preostali dio knjige autor posvećuje značajnijim običajima Šokaca u Bođanima vezanim uz pojedine blagdane i životne događaje. Naposljetku, shodno Meštru kakvog ga svi znamo — pjesniku, književniku, umjetničkoj i vedroj duši, u knjizi se pojavljuje i pjesma ali u formi bećarca. Sačuvao je one predratne a podastro nam i najnovije, napisane u Bođanima. Možda neuobičajen završetak djela, no jer sam odrastao u tome kraju, razumljiva mi je duša tog čovjeka koji ne očajava ni kada je teško, iz kojega provrvi optimizam i veselje, koji diže čelo i hrabro stupa u neizvjesnost novoga sutra. Nije li zaista in hoc signo salus — u ovom znaku spasenje? Kako god, drago nam je da je Meštar osujetio Pašićeve tvrdnje da se u ovom selu nije „ništa bogznašto dogodilo” te da zato nitko nije smatrao vrijednim bilo što pribilježiti.
Nakladnik ovoga djela, Katoličko društvo Ivan Antunović iz Subotice, može s ponosom svojoj knjiškoj produkciji pridodati još jedan iznimno vrijedan naslov, posebice poradi svog preglednog i razumljivog izlaganja. Osim toga, važnost ovoga djela nadilazi granice lokalnosti jer je ovo refleksija o jednom narodu, o bitku jedne manjinske zajednice, o jednoj dinamičnoj povijesti i neizvjesnoj budućnosti. Nikla je iz srca i želi doprijeti do svakog srca, napose onog koje već stoljećima postojano kuca u grudima Hrvata bačke ravni.
Izvor: KD Ivan Antunović
