Radionica pravljenja tarane održana je na risarskom salašu u Đurđinu 14. lipnja, i to kao i prethodnih godina u organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Ovo je, kako je rekao direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković, jedinstvena radionica koja zanima i starije, ali i mlađe naraštaje.
„Nekada je ovo znala uraditi svaka domaćica, a danas je ovakvo ručno pravljenje tarane nešto što trebamo sačuvati i prenijeti novim generacijama. Ova tarana koja se danas napravi kuhat će se na manifestaciji Takmičenje risara i svi oni koji dođu moći će je kušati. Ovo postaje naš svojevrsni brend, poput ‘risarske rakije’, ‘risarskog disnotora’. Kroz ovu radionicu radimo na edukaciji žena, ali ujedno i na čuvanju nekadašnjeg načina izrade. Za nas je ovo važno jer osim što educiramo druge, proizvodimo taranu koju kasnije imamo za druge manifestacije. Želja nam je imati je možda i u funkciji suvenira kao ‘risarsku taranu’ i da ona bude dio naše ponude ne samo na Takmičenju risara nego i tijekom cijele godine. Jasno, to će iziskivati još ovakvih radionica na kojima bismo je mogli proizvoditi. Tarana je postala interesantna i široj javnosti, te često možemo čuti i vidjeti da se na raznim događanjima, mimo Dužijance, kuha baš tarana. Otkako je Udruga samostalna i naš program osim Dužijance je pokušati i druge sadržaje koji su vezani za život ovdašnjih ljudi na salašu, na njivi... sačuvati, a uz to, jer su neraskidiva veza, naše bogatsvo prenijeti na mlade“, rekao je Piuković.
Za ovaj posao godinama je zadužena Marija Kujundžić, a kako je najavila, ove godine uvode mlade koji će moći preuzeti ovaj posao.
„Imamo žene koje su iskusne i koje ovo godinama rade, a radujem se da imamo i mlađe žene, pa i cure koje žele ovo naučiti raditi i nadamo se sačuvati. Ovo su iste one žene, njih 15, koje iz godine u godinu prave taranu, ali i kisele kiselnu (kiselo mlijeko), peku kruv i pripremaju sve za risarski ručak na Takmičenju risara. Nakon izrade tarane moj posao je dobro je osušiti, premjeriti i napraviti pakete za samo natjecanje, te pripremiti ostale sastojke koji su potrebni za dobru taranu. Za katlanku ide šest kg tarane, a za kotlić je dovoljno 1,2 kg sušene tarane“, kaže Marija Kujundžić i priča kako je uz ovu suhu taranu potrebna i divenica (kobasica), koju također sami pripremaju, te luk, krumpir i mast.
Ovom prigodom ona je ženama predstavila i mladu Mariju Sekereš, koja će uz iskusnu Mariju učiti ovaj nimalo lagan posao. Kada je u pitanju slobodna prodaja, odnosno kupovina tarane, ona je dostupna u manjoj količini na Takmičenju risara, ali i na središnjoj proslavi Dužijance gdje je zanimanje još veće.
Kako biste dobili dobru taranu, potrebno je 3 kg oštrog brašna, 3 kg mekog brašna i 20 jaja, a onda i iskustvo i znanje. Recept su nam dale iskusne domaćice, a priprema je sljedeća: brašno sjediniti, te umutiti jaja i „štrapati“ ih po brašnu, te rukom trljati smjesu. Potom sve protjerati na krupni protak (sito), a onda i sitni. Dobivenu taranu potrebno je i dobro osušiti i tek je onda dalje adekvatno čuvati, iskusni kažu u platnenim vrećama.
Na ovakvim radionicama, kada se napravi po pet ili šest ovakvih mjera, napravi se između 20 i 23 kilograma tarane, a ako se odlučite oprobati za svoju obitelj, mjeru možete prilagoditi potrebama.
Koliko je ova radionica bila uspješna, možete se uvjeriti na Takmičenju risara, koje će ove godine biti održano 12. srpnja na starom mjestu – na njivi kraj crkve u Đurđinu po ustaljenom programu.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)
