Nakon iscrpnih kritičkih razmatranja romansijerske produkcije u protekloj 1977. godini, 29. siječnja 1978. godine NIN-ov žiri za književnost dodijelio je jednoglasno nagradu novosadskom književniku, a rođenom Subotičaninu Petku Vojniću Purčaru za najbolji roman u 1977. godini.
Od 89 romana sa srpskohrvatskog jezičnog područja NIN-ov se žiri odlučio za roman Dom sve dalji, objavljen u nakladničkoj kući Matice srpske. To je i prvi put da se ova ugledna nagrada dodijeli jednom vojvođanskom hrvatskom romansijeru, pjesniku i dramatičaru. Nakon Miroslava Krleže, Ranka Marinkovića. Slobodana Novaka i drugih hrvatskih doajena, i ovaj, tada 38-godišnjak dobio je to do danas najprestižnije priznanje u području romansijerske produkcije u Srbiji.
Spomenimo još i druge dobitnike kao što su to bili: Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Meša Selimović, Oskar Davičo, Miodrag Bulatović, Danilo Kiš, Mihajlo Lalić i drugi velikani književnosti s nekadašnjih jugoslavenskih prostora. Za spomenutu nagradu, te 1977. i 1978. godine, natjecali su se pisci iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i Kosova i Metohije, a u najužem krugu kandidata, pokraj slavodobitnika Petka Vojnić Purčara, bili su i Miroslav Krleža, Ranko Marinković, Mirko Kovač i drugi.
Riječ žirija
NIN-ov žiri zasjedao je u sastavu: dr. sc. Miloš I. Bandić, predsjednik žirija, dr. sc. Vaso Milinčević, Muharem Pervić, Vuk Krnjević, Jovica Aćin, Milosav Mirković i urednik kulture u NIN-u Milovan Milo Grigorijević. Kao što se može zapaziti, kompletan žiri pripadao je tzv. beogradskom krugu i time je ova nagrada vrednija jer se bavila isključivo literarnim nazorima i književnim vrednovanjem, a dodijeljena je i jednoglasno. Član žirija Vuk Krnjević, koji je bio i dvadeset godina kritičar romana u beogradskoj Politici, ovako je obrazložio dodjelu nagrade :
„I Kiš, i Pekić, i Tišma, i Novak, a evo i Petko Vojnić Purčar, tragaju za onim proznim oblikom, za takvim pripovijedanjem, što će najprirodnije oblikovati ono što oni hoće priopćiti i mogu iskazati. Dom sve dalji je roman koji traži i potrebuje čitatelja koji ima povjerenja unaprijed. On ište čitatelja kojega će pridobiti snagom samog pripovijedanja. Tom osobinom Petko Vojnić Purčar nesumnjivo ulazi u red onih modernih pripovjedača koji vjeruju u snagu i duhovnu moć pripovijedanja o ljudskoj sudbini. Bez riječi, bez priče, i ta sudbina bi netragom nestala“, rekao je Krnjević.
Riječ autora
Petko Vojnić Purčar je svojevremeno na pitanje što je NIN-ova nagrada značila za njega u toj nezaboravnoj 1978. godini, kratko odgovorio:
„NIN-ova nagrada za roman godine za mene je predstavljala ulazak na velika vrata u hrvatsku i srpsku književnost, jer sam se kao njen laureat našao među najvećim književnim imenima s ovih prostora. Nagrađeni roman Dom sve dalji doživio je nekoliko izdanja i prodan je u oko 12.000 primjeraka, što je i uposlenicima nakladničke kuće Matice srpske iz Novog Sada donijelo dodatnu zaradu. Ova je moja knjiga, kao prva u tom trenutku, na određeni način začetnica postmoderne u hrvatskoj i srpskoj književnosti, a i danas nakon toliko godina vrlo je aktualna i predstavlja djelo iznenađenja. Svojom tematikom je i pomalo proročanska, jer je navijestila događanja koja će se odigrati samo 15 godina od njenog nastajanja“, krekao je Petko Vojnić Purčar.
Više o ovome značajnome piscu možete pročitati na sljedećem linku: Znamenite osobe – Petko Vojnić Purčar.
Izvor: Hrvatska riječ (Dražen Prćić)
