Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Tradicionalnu manifestaciju Đakovački susreti književnih kritičara u suorganizaciji DHK Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog i Ogranka Matice hrvatske u Đakovu prati i prigodan, godišnji Zbornik, a u tisku je njegovo 22. izdanje. U njemu Tomislav Žigmanov u uvodnom tekstu predstavlja „Novi i mlađi naraštaj hrvatskih književnih kritičara u Vojvodini“ i ističe kako je nakon starije generacije planski otvoren prostor za novi naraštaj među kojima se ističu Davor Bašić Palković i Ivana Andrić Penava te mlađi naraštaj hrvatskih književnih i kulturnih poslenika među kojima se kvalitetom i brojem napisa ističu Klara Dulić Ševčić, Nevena Mlinko, Darko Baštovanović i Vladimir Nimčević. Nabrojani autori su svojim prilozima zastupljeni u ovom izboru, a riječ je o njihovim književno-kritičkim studijama i ogledima te književnim kritikama, kojih je najveći broj i objavljen na stranicama časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ. Vojvođanski su autori tako na oko dvjesto stranica predstavili vlastitu književnu scenu referirajući tako na autore i djela kako nasljeđa tako i vremena sadašnjeg.
Prva manifestacija nakon ukidanja izvanrednog stanja u prostoru Hrvatske čitaonice Fischer u Surčinu okupila je 18. lipnja 2020. godine ljubitelje poezije i književnosti u širem smislu. Bila je ovo prilika za predstavljanje Časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ, dvobroja za 2019. godinu, koji je do sada predstavljen na sajmovima knjiga u Novom Sadu i Beogradu.
Hrvatska čitaonica Fischer je iskoristila ovaj susret za podsjećanje na prvog župnika Petra Fischera, po kome Hrvatska čitaonica nosi ime, a koji je rođen 26. lipnja 1912. godine, kako je u uvodu rekla predsjednica Katica Naglić. O svom prvom župniku i naslovniku udruge govorila je voditeljica literarne sekcije Irena Obradović a prema pisanju sadašnjeg župnika vlč. Marka Kljajića.
U Tovarniku su 9. lipnja 2020. započeli 4. Dani Antuna Gustava Matoša koje organiziraju Društvo hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Općine Tovarnik.
Izaslanstvo Društva hrvatskih književnika i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata je položilo vijenac na bistu Antuna Gustava Matoša ispred Matoševe osnovne škole u Tovarniku, a potom se fotografirali pred Matoševom rodnom kućom.
Naš rad na Topoteci podsjeća nas na rudnik u kojem nikada dovoljno kopanja. Gledamo da s vremena na vrijeme zađemo u male rukavce iznimnih mjesta u Vojvodini u potrazi za blagom kojem, nažalost, prijeti urušavanje u zaborav. Međutim, vraćajući se s posla uvijek je nužno proći glavnim hodnikom. Nije ni sebično ni nelogično Suboticu gledati upravo tako – ona je glavno sjecište, ulazni hodnik u kojem nalazimo zajedničke elemente mnogih manjih mjesta. Ovoga puta u naš rudnik zalazimo pod vodstvom i svjetlom gospođe Dubravke Dulić Galfi.
Iznimnoj književnici i jezikoslovki Jasni Melvinger, ponosni na njezine nezaobilazne prinose, čestitamo 80. rođendan sa željom da ju možemo slijediti u njezinom djelovanju na očuvanju književne i jezične baštine Hrvata u Republici Srbiji!
Jasna Melvinger, hrvatska književnica starije generacije, jezikoslovka, sveučilišna profesorica u mirovini, rođena je 26. svibnja 1940. u Petrovaradinu. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, gimnaziju i Filozofski fakultet, grupa za južnoslavenske jezike i jugoslavensku književnost u Novom Sadu, gdje 1969. magistrira nakon poslijediplomskih studija i stručnog usavršavanja u Francuskoj. Od 1971. do 1976. je djelatnica, a potom direktorica Kulturnog centra u Novom Sadu, glavna i odgovorna urednica Tribine mladih, te članica uredništva studentskog lista Indeks, književnog časopisa Polja, edicije Matice srpske Prva knjiga i edicije grupe autora Kairos. Doktorirala je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svojoj jezikoslovnoj struci radila od 1964. do 1971. kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, te od 1976. do 1991. prvo na Pedagoškoj akademiji a potom na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, od 1981. u zvanju izvanrednog, a od 1987. u zvanju redovitog sveučilišnog profesora. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog P.E.N. centra, te nekoliko hrvatskih udruga u Vojvodini. Kao umirovljenica živi u Petrovaradinu.