Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Madjer Izabrana djela II mIz tiska je polovicom svibnja 2016. godine izašla knjiga Izabrana proza II. jednog od najvećih autora suvremenih hrvatskih književnika Miroslava Slavka Mađera. Knjiga je objavljena u sunakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Ovo držimo i više nego važnim kulturnim događajem, jer je na taj način prostor njegova rođenja – Srijem, to jest Vojvodina – ostao i posthumno, putem sunaklade, vidljivom sastavnicom trajanja njegova književna djela.

Miroslav Slavko Mađer rodio se 1. srpnja 1929. u Hrtkovcima, u Srijemu, osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima, a 1955. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor i ravnatelj Gradskog kazališta u Vinkovcima, a od 1965. na RTV-u Zagreb kao radijski urednik-dramaturg, te je prilagođavao književna djela za radio, televiziju i kazališta. Autor je više zbirki pjesama, drama, novela, kratkih priča, eseja crtica, humoreska te knjiga za djecu. Miroslav je mlađi brat također vrsnog hrvatskog književnika Slavka Mađera, čiji je glas oživio nakon prerane smrti i s ponosom uz svoje, nosio i bratovo ime.

logo e.p. mKnjiška produkcija Hrvata u Vojvodini u 2015. godini broji 31 naslov, čiji su autori vojvođanski Hrvati, priopćio je u utorak, 10. svibnja 2016. godine ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov. Ujedno, predstavio je i Povjerenstvo za nagradu, koje ove godine, temeljem donesene odluke, čini predsjednica Povjerenstva Ljubica Vuković Dulić, povjesničarka umjetnosti, Zvonko Sarić, književnik i Dario Španović, povjesničar i etnolog. Sukladno njihovoj struci, Ljubica Vuković Dulić procjenjivat će vizualno-likovno oblikovanje, Zvonko Sarić književna djela, a Dario Španović više će pratiti znanstveno-publicistička djela.

Podsjetimo, nagradu za najbolju knjigu godine, koja nosi ime središnje osobe hrvatske književnosti, znanosti i publicistike iz XVIII. stoljeća Emerika Pavića, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata ustanovio je 2012. godine, u cilju pospješivanja sustavnoga pristupa valorizaciji aktualne knjiške produkcije među Hrvatima u Vojvodini. Nagrada „Emerik Pavić“ za najbolju knjigu 2015. godine bit će svečano uručena u listopadu 2016. u okviru književne manifestacije „Dani Balinta Vujkova : dani hrvatske knjige i riječi“. Osim diplome i plakete, nagrada će imati i svoj novčani iznos.

NagradaVeres logoU cilju pospješivanja sustavnoga pristupa valorizaciji aktualne knjiške produkcije među Hrvatima u Vojvodini, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je 2013. godine ustanovio trijenalnu nagradu za najbolju knjigu u području znanosti i publicistike, koja nosi ime jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca iz Vojvodine XX. stoljeća, filozofskog i teološkog pisca Tome Vereša (Subotica, 24. veljače 1930. – Zagreb, 9. prosinca 2002.). Nagrada je ustanovljena na temelju zaključaka s međunarodnog znanstvenog skupa „Misaona popudbina Tome Vereša“, održanog u prosincu 2012. godine i dodjeljuje se trijenalno – svake tri godine.

Podsjetimo, za nagradu „Tomo Vereš“ mogu se natjecati knjige autora Hrvata iz Vojvodine, knjige na hrvatskom jeziku objavljene u Vojvodini i knjige o Hrvatima u Vojvodini, koje su objavljene tijekom tri kalendarske godine koje prethode godini dodjele nagrade, u području znanosti i publicistike. Posebna se pozornost obraća na djela iz društvenih i humanističkih znanosti koje su od značaja za očuvanje i razvoj nacionalne svijesti i identiteta, kao što su povijest, jezikoslovne znanosti, znanost o književnosti, povijest umjetnosti, etnologija, demografija, sociologija, kulturologija, filozofija, politologija te djela interdisciplinarnoga karaktera. Nagrada se dodjeljuje za knjigu čiji su formalne odlike i sadržajne sastavnice sukladne standardima znanstvene metodologije, koja tematski obuhvaća cjeloviti društveni fenomen, u kojoj su objavljene nove spoznaje u istraživanjima povijesti i sadašnjosti Hrvata u Vojvodini i čiji su prinosi od trajne vrijednosti za znanstveni i publicistički život Hrvata u Vojvodini. Za tri kalendarske godine dodjeljuje se jedna nagrada.

Zbornik Urbani Sokci 10 mPočetkom svibnja 2016. godine objavljen je deseti zbornik radova znakovita naslova „Kulturni znak Cvelferije – šokačko bunjevačko pamćenje vode“ što je bila tema Međunarodnoga okruglog stola „Urbani Šokci 10“, održanog 14.-16. svibnja 2015. u Osijeku, Drenovcima i Somboru. Zbornik u sunakladništvu objavljuju Šokačka grana iz Osijeka i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice. Zbornik su za tisak priredile prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić, mr. sc. Vera Erl i prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, dok je urednik prof. dr. sc. Goran Rem. Zbornik na 345 stranica donosi radove 22 sudionika okruglog stola, podijeljene u četiri tematske cjeline, te Popis izdavačke djelatnosti Šokačke grane Osijek i Dokumentarij naslovnica, kazala i programskih cedulja.

Bile rici naslovnica Bile riči – rječnik govora Monoštora (vrijeme pedesetih godina prošloga stoljeća) naslov je druge knjige u biblioteci Prinosi za dijalektološka istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koja je objavljena koncem travnja 2016. godine, autorice Marije Šeremešić iz Sombora. Knjigu je uredila Katarina Čeliković, a recenzentica je profesorica osječkog Sveučilišta dr. sc. Ljiljana Kolenić, stručna suradnica Zavoda u području jezika, točnije dijalektologije, likovna oprema djelo je Darka Vukovića, a tehnički je knjigu uredio Ervin Čeliković.

U svom pogovoru, dr. sc. Kolenić je istaknula važnost rječnika zavičajnih (slavonskih) govora: „…oni pomažu u rekonstrukciji hrvatske jezične povijesti, oni su konzervirali staro stanje hrvatskoga štokavskoga narječja i daju vrijedne podatke izučavanju povijesti slavenskih jezika. Govor Monoštora pripada govorima slavonskoga dijalekta, a javlja se izvan hrvatskih državnih granica. Govori općenito nestaju, standardni ih jezik potiskuje i istiskuje. Ako su ti govori izvan matične domovine, uz navedeno standardnojezično potiskivanje dolazi i do asimilacije manjinskoga stanovništva pa onda i do još veće ugroze govora. Terenska istraživanja su pokazala kako upravo zavičajni govor pokazuje snažan otpor nestajanju kada je izvan matične domovine jer takav govor zapravo znači u svijesti izvornih govornika pripadnost. Drugim riječima, čuvanje svojega zavičajnoga govora znak je i čuvanja nacionalnoga identiteta. Mjesni govor Monoštora izvan je hrvatske državne granice, dakle s pravom očekujemo da stanovnici toga mjesnoga govora čuvaju svoj govor, a time i nacionalni identitet. Još je jedan dosta bitan razlog za čuvanje monoštorskog govora, a on leži u smještaju sela.“