Pozovite » (+381) (0)24 535-533

zasto kukujevciU okviru glazbeno-poetskog programa Tribine Collegium Hergešić u Europskom domu u Zagrebu nedavno je predstavljena najnovija, 17. po redu knjiga književnice, riječke Sremice, Ljubice Kolarić-Dumić. U pitanju su Moje srijemske priče – Zašto Kukujevci? objavljene u nakladi Tomagrafa iz Zagreba. O autorici i njenoj najnovijoj knjizi govorili su predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Mato Jurić i urednik Zova Srijema i jedan od recenzenata knjige Zlatko Žužić.
Moje srijemske priče je zbirka s tridesetak priča, lirski memento koja potvrđuje postojanje Hrvata u Srijemu, a bazirana je na istinitim događajima tragičnih sudbina jednog marljivog i ponosnog naroda te ispričana tragajući za pisanim dokumentima i svjedočenjima onih koji su prošli svoju kalvariju.

 

Foto: facebook Ljubica Kolarić Dumić

Generacije bunjevačkih Hrvata iz Subotice i okolice dolazile su u Zagreb i u njemu ostajale. Pri tome nisu zaboravljali svoj rodni kraj, svoju kulturu i običaje, uspomenu na toranj Gradske kuće i salaše do kojih pogled seže s njegova vidikovca. Zaslugom nekolicine predanih Zagrepčana, a opet i Subotičana, okupili smo se 23. veljače na Bunjevačkom prelu u Zagrebu. U restoranu Brezinka zajedno su uživali u svojoj ikavici, fankima, gajdaškom kolu i bunjevačkoj nošnji. Pozdravni govor održao je domaćin i organizator ove manifestacije Tomislav Brejar.

Branko CegecU razgovoru koji slijedi s književnikom Brankom Čegecom nismo se dotaknuli njegovih prethodnih knjiga, niti nakladničke kuće Meandar, koju je pokrenuo i koja djeluje od 1993., u kojoj sada radi kao glavni urednik nego smo razgovarali o ulozi književnika u javnosti, popularnim osobama koje rentiraju svoju poznatost pišući i knjige, o poeziji, književnoj kritici i je li kultura investicija ili trošak, te o tome što određuje intelektualca.

 

 

 

 

 

 

Foto: facebook Branko Čegec

Silvije PetranovicKako smo nedavno pisali, subotička publika imala je priliku u okviru Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini pogledati dva filma Silvija Petranovića: Šegrta Hlapića i Družbu Isusovu. Kino Lifka ne može se usporediti s kinima u Šangaju (gdje je Družbu vidjelo oko 6.000 ljudi!), SAD-u ili nekim drugim dvoranama diljem svijeta, ali jedno im je zajedničko: subotička publika imala se priliku uvjeriti u istu kvalitetu Petranovićevih filmova koja je uočljiva od prve do posljednje minute projekcije. Ako su scenarij i gluma stvar osobnog ukusa i time podložni različitim tumačenjima, to se svakako ne može reći za fotografiju pa čak i glazbu koje su u dva predstavljena filma u Subotici na rubu perfekcije. Pa ipak, ono što je posebno pobudilo pozornost nakon projekcije Družbe Isusove je jedna Petranovićeva ocjena o duhovnosti i religioznosti:

 

Foto: facebook Silvije Petranović

Menuet za svijetNikola Turkalj rođen je u Somboru prije 25 godina. Rano djetinjstvo proveo je u Monoštoru iz kojeg se s obitelji u desetoj godini života preselio u Hrvatsku, u Hercegovac kraj Daruvara. Nakon toga, i preseljenja obitelji u Križevce, upisuje Opću gimnaziju te Građevinski fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirao prošle godine. Tri godine je radio u jednoj od najvećih građevinskih tvrtki u Hrvatskoj, a od kraja prošle godine u internacionalnoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom građevinskog materijala. U međuvremenu je, kako kaže, postao ponosan otac sina Nika, te pisac u slobodno vrijeme. Rezultat toga je njegova prva zbirka poezije Menuet za svijet, objavljena protekle godine u nakladi kuće Redak iz Splita.