Pozovite » (+381) (0)24 535-533

klapim2012-1Fotomonografija „Klapim" filmskog i foto amatera Ivana Ivković Ivandekića, predstavljena je 30. kolovoza 2012. godine, u velikoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo". Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatskog akademskog društva iz Subotice. O knjizi su, uz autora, govorili predsjednik HAD-a Slaven Bačić i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, a na predstavljanju fotomonografije nastupio je i glazbeni sastav „Hajo".

Brojnim prijateljima i poštovateljima Ivanova rada obratio se Tomislav Žigmanov, koji je i autor stihova u knjizi, rekavši kako je riječ o osobi koja ne štedi sebe, svoje vrijeme i talente koje je ugrađivao i još uvijek ugrađuje da se vlastiti svijet njegova života i zavičaja, njegovog obiteljskog i mjesnog svijeta sačuva, da se ono vrijedno zabilježi i da se onda kao takvo prenese i drugima.

„Fotografija izdvaja tren, tako i u ovoj knjizi, ako je to pogled djeteta, onda je to izražena čednost, ukoliko je prikazana skupina ljudi, onda je to odraz određenog običaja, a ukoliko je to prikaz krajolika, onda je to zaustavljeni trenutak u prostoru. Autor je prikazao i svijet zavičaja u dijelu knjige koji se tiče salaša, te fotografije govore kako su ta mjesta boravka visoko narušena. Autor govori i o ishodištima našeg svijeta, to govore fotografije s područja Hercegovine, Sinja i s područja Slavonije, a velika cjelina u knjizi jesu i fotografije vezane uz temu običaja. Autor prikazuje okvir našeg popudbinskog nasljeđa, ali u suvremenom svijetu, kada na taj okvir djeluju modernizacijske silnice."

klapim2012-4Predsjednik Hrvatskog akademskog društva dr. Slaven Bačić, tom je prigodom rekao: „Ovu knjigu pred nama karakteriziraju dvije stvari. Ono najizraženije, što je karakteristika i njegovih filmova, a tako i svih njegovih izložbi, jest dosta rijedak spoj tradicionalnog i suvremenog. S druge strane, on je u našim bunjevačko-hrvatskim rasprama kroz ovu foto-monografiju, čini mi se, na poseban način želio povezati Hrvate s jedne i s druge strane Dunava. Izdavač knjige je Hrvatsko akademsko društvo, tiskanje knjige su pomogli i brojni donatori, a veći dio sredstava je osigurao autor iz vlastitih sredstava. To govori o njegovoj velikoj ljubavi prema tome što radi, jer ovo nije profitabilni, nego kulturni projekt."

Ivan Ivković Ivandekić, kako sam kaže, rodom s bili salaša, a starinom iz Dalmatinske zagore, teme i motive crpi iz bunjevačke tradicije i krajolika svoga zavičaja, a tragalaštvo i zapitanost nad vlastitom sudbinom često je polazište u njegovim filmskim naracijama.

klapim2012-2Folklornu tradiciju i običaje bunjevačkih Hrvata obrađuje autoportretnim pristupom, a kroz sudbinu pojedinca pokušava ukazati na kolektivnu sudbinu i tragiku ovdašnjeg bunjevačkog življa, osuđenog na neizvjesnost i izumiranje.

„Htio sam na svojim slikama napraviti kompromis između prošlosti i sadašnjosti, pa sam slikao ljepotu mladosti - to je sadašnjost, i ljepotu prošlosti, a to je nošnja", rekao je u svom obraćanju autor Ivan Ivković Ivandekić i dodao:

„Nakon 10 i više godina klapljenja i želje da izdam foto-monografiju, ostvarila mi se ta želja. Foto-monografija možda nije uobičajena zato što je obrađeno tušta tema. Tio sam na jedan način spojiti Šokce i Bunjevce s jedne i druge strane Dunava, ali temelj mog rada, ideja vodilja je vrime prošlo - vrime sadašnje. Pravio sam taj spoj prošlosti i sadašnjosti, koliko-toliko sam na pojedinim fotografijama probo prinet tu atmosferu. Moj prijatelj Branko Ištvančić kaže da ga moje pojedine fotografije podsićaju na kadrove iz filmova".

Ova knjiga mu predstavlja veliko zadovoljstvo, uz one bitne, a nigdje zapisane osmijehe zadovoljstva svih koji su surađivali s njim.

klapim2012-5„Nije bilo lako, ali k'o klapi ima jednu pozitivnu energiju stvaranja. Ništa u životu nije lako, osobito ako imaš jednu ideju vodilju, a možda ja imam malo više sklonosti prema fotografiranju etno-dokumentarnog jer vidim da život prolazi. Tamo di pristaju riči, ostaje fotografija", rekao je Ivan.

Ivan Ivković Ivandekić počeo se intenzivnije baviti snimanjem filmova i fotografija nakon 2000. godine, a snimio je šest kratkih igranih i devet dokumentarnih filmova. U razdoblju od 2003. do 2007. snimio je kratke igrane filmove - „Klapim", „Bubuš", „Kanikula", „Jazz pod dudom", „Molitva za Magdalenu" i „Steščano vrime". Od 2006. do 2009., svoja je klapljenja prikazao i kroz devet dokumentarnih filmova, a to su „Zlatne papuče", „Zvečke u srcu", „Mekane sare", „Klapljenja tavankucki klapljenja", „Dužijanca u pisku", „U magli klapljenja", „Od svirke do pera", „Ivanova Klapljenja" i „Zbogom bili salaši".

klapim2012-3Dobitnik je više nagrada na festivalima amaterskog filma, a jedno od najzapaženijih ostvarenja ovoga autora je kratki igrani film „Klapim", koji je na Međunarodnom festivalu amaterskog filma „ŽISEL" u Omoljici 2004. osvojio Grand Prix za najbolji film, kao i nagrade za najbolju režiju, scenarij, montažu i najbolju žensku ulogu. Godinu dana kasnije, na istome je festivalu za kratki igrani film „Bubuš" osvojio nagradu za najbolju kameru i ponovno za najbolju žensku ulogu. Također, Ivan je dobitnik nagrade za najbolju sporednu mušku ulogu u ovome filmu, koja mu je dodijeljena na Festivalu kratkog filma u Dugom Selu u Hrvatskoj. Tijekom 2006. i 2007., sudjeluje na žiselskom festivalu, gdje je njegov kratki igrani film „Kanikula" osvojio nagradu za najbolju žensku ulogu, a potom je uslijedila i prva nagrada za dokumentarni film „Zbogom bili salaši".

Filmovi Ivana Ivković Ivandekića su bili prikazivani i na Reviji amaterskog filma u Zagrebu, a autorsku filmsku večer priredio je proteklih godina u Subotici i Zagrebu. Njegove samostalne izložbe fotografija organizirane su do sada u Tavankutu, Subotici i Vinkovcima.

Tekst: Nela Skenderović i Zvonko Sarić
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros

izlozbastarinska_kosidba2012U vestibulu Gradske kuće u Subotici se od 27. do 30. kolovoza 2012. godine mogla pogledati izložba fotografija „Starinska kosidba" čija je autorica Vesna Mores iz Osijeka. Uz ove radove nastale na Petrijevačkim žetvenim svečanostima u Slavoniji, gostujuća fotografkinja izložila je i fotografije s motivima Subotice.

Izložbu je otvorila generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici mr. Ljerka Alajbeg, istaknuvši kako su žetvene svečanosti zajednički motiv dva kraja.

„To je motiv koji nas spaja, sve nas koji volimo ono što se događa oko Dužijance. Vesna Mores je na zanimljiv način sačinila poveznicu ne samo s kosidbom, Dužijancom, risarima, nego i sa Suboticom", kazala je Ljerka Alajbeg.

Recenzentica izložbe i novinarka „Glasa Slavonije" Nevenka Špoljarić ocijenila je kako kroz fotografije tradicijske manifestacije, Vesna Mores pokazuje etnološke vrijednosti i zaljubljenost u etnološke korijene, „otkrivajući senzibiliziranost za čovjeka i seljački život od rada na bogatoj zemlji".

„Dokumentarna fotografija nudi svevremenost - sada i ovdje otvorenu komunikaciju kakvu možemo u dualističkom ogledu približiti konkretnim događajima s istovjetnim etnološkim korijenima - Petrijevačkim žetvenim svečanostima i subotičkoj Dužijanci. Vesna je snimila uratke za trajanje, birajući kompozicije krupnoga plana, priče u priči ili tek jednostavnom foto-ilustracijom zabilježila trenutke života. Fotografijom prenosi poruku bez oponašanja i umjetničkog dodavanja već ponuđenoj ljepoti prizora", rekla je Nevenka Špoljarić.

Organizatori ove izložbe, na čijem je otvorenju, između ostalih, bila nazočna i Vera Erl, predsjednica „Šokačke grane" iz Osijeka, bili su Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografija: Hrvatska riječ

kolonijasabic2012-1Na drugom sazivu Međunarodne umjetničke kolonije „Stipan Šabić", koja je održana od 21. do 25. kolovoza 2012. godine, na osuvremenjenom bunjevačkom salašu Paje Đurasevića u okolici Subotice, sudjelovalo je 14 slikara iz Slovenije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske i Vojvodine. Koloniju je organizirala Hrvatska likovna udruga „Cro Art". Okupljanjem slikara na ovoj koloniji, odana je počast slikaru i likovnom pedagogu Stipanu Šabiću (1928.-2003.), koji je bio jedan od osnivača „Kolonije grupe šestorice" u Tavankutu davne 1961. godine.

Prilikom zatvaranja Međunarodne umjetničke kolonije „Stipan Šabić" posjetitelji su u ambijentu sjedišta kolonije, na salašu, mogli vidjeti izložbu nastalih radova koji svjedoče o autonomnosti snažnih pojedinačnih poetika u kontekstu likovne umjetnosti.

Predsjednik Hrvatske likovne udruge „Cro Art" Josip Horvat, nakon završetka petodnevne kolonije, najavljuje do konca godine izložbu na kojoj će publika i u galerijskom prostoru moći pogledati različite umjetničke prakse sudionika ove kolonije i otkriti kvalitetne domete, originalnost i snagu umjetnika prilikom kolonijskoga rada u mjestu stvaralačkog susreta - kreativnog toposa Međunarodne umjetničke kolonije „Stipan Šabić".

Rumunjski slikar Salagean Ovidiu kaže da je na koloniju pozvan po preporuci kolege, subotičkog slikara Sándora Kerekesa, s kojim je ranijih godina često sudjelovao na likovnim kolonijama u Mađarskoj.

Sándorkolonijasabic2012-2 Kerekes naglašava da se na kolonijama rađaju autorska i osobna prijateljstva. „Mecene su nestale, a tijekom zadnjih šezdeset godina rađale su se slikarske kolonije u Vojvodini, od kojih mnoge i danas opstaju. Te kolonije su neka vrsta nadomjestka za nestale mecene. Ono što je važno jest da se i na ovoj koloniji stvorilo jedno harmonično društvo autora, od tek završenih akademaca, pa do starijih slikara", kaže Sándor Kerekes i dodaje da ga stil secesije impresionira već dugi niz godina. „Interesantno je da motiv subotičke Gradske kuće, kao inspiraciju, nemamo na platnima istaknutijih suvremenih umjetnika. Što se tiče mog rada, inspirira me stil secesije, ne samo vidljiv na Gradskoj kući, nego i na brojnim subotičkim zgradama. Ne radi se naravno o kopiranju stila, nego o doživljaju koji izražavam na mojim slikama. Omiljena tema mi je i ravnica, jer mnogi ljudi ovdje žive jedan suživot sa zemljom i plodovima koje ona donosi. Čim izađemo iz grada, oranice se šire u okolici i taj doživljaj sam često prenosio na platno".

Na koloniji je sudjelovala i Jasmina Rojc iz Nove Gorice, koja također ističe da je na likovnim kolonijama važan segment razmjena iskustava slikarskih praksi.

„U fokusu mog rada je slikanje stubišta koje vode prema dobrome i prema svijetu estetike, prema svjetlu. Stremim izražavanju i traženju dobroga, a ono što nije dobro ionako je suviše napadno vidljivo u današnjem svijetu", kaže Jasmina Rojc i ističe da joj se u gradu veoma doimala arhitektura secesije, ali i da uživa u ambijentu salaša u sjedištu kolonije.

Aleksandar Marković iz Tuzle kaže da je prvi put u Subotici. Magistrirao je na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg, a trenutno je na postdiplomskom doktorskom studiju, isto na Akademiji.

„Imao sam pet samostalnih izložbi, izlagao sam i na brojnim skupnim izložbama i čest sam sudionik likovnih kolonija. Radim u kombiniranoj tehnici na platnu, to je kombinacija između akrilnih boja i još nekih materijala koji se koriste danas, primjerice, kit za drvo, kako bih postigao rezultat koji mi je potreban u sklopu moje poetike."

kolonijasabic2012-3Toni Čatlevski, slikar i ravnatelj Kulturnog centra Grada Prilepa, koji je otvorio ovogodišnju koloniju, kaže da je za njega inspiracija bačka ravnica, jer to ne može vidjeti u Makedoniji.

„Ovu inspiraciju ne želim propustiti i zato je prenosim na platno. I kod kuće slikam pejzaže, nastojim što više vremena posvetiti stvaralaštvu, a žao mi je što je sve očiglednije da su duhovne vrijednosti marginalizirane, jer živimo u svijetu gdje je nadvladao konzumerizam. Drago mi je što sam sudionik ove kolonije, koja je jedna od duhovnih oaza za nas slikare".

Drugi saziv Međunarodne umjetničke kolonije „Stipan Šabić" zatvorila je pomoćnica gradonačelnika Josipa Ivanković.

Likovnjaci i u Vajskoj
Istoga dana kada je upriličeno zatvaranje kolonije „Stipan Šaibić", HKUPD »Dukat« organizirao je likovnu koloniju na obali jezera Provala. Sudjelovalo je osmero članova likovnog odjela HKC „Bunjevačko kolo" iz Subotice. Motivaciju im, kako kažu, nije bilo teško pronaći budući da je okoliš bogat lijepim prizorima. Nastali radovi darovani su domaćinima za fundus udruge.

Priređeno prema tekstu Zvonka Sarića
Fotografije: Hrvatska riječ

bv-gradiscanske_povidajkeBogati i raznovrsni program obilježavanja više obljetnica rođenja značajnih ličnosti kulturnog i umjetničkoj života Hrvata u Vojvodini (bibliograf i književnik Ivan Kujundžić, književnik i sakupljač narodne književnosti Balint Vujkov, književnik Ante Jakšića, povjesničar fra Stjepan Beato Bukinac, kiparica Ana Bešlić, pjesnik i svećenik Ante Evetović Miroljub te skladatelj i književnik Stanislav Preprek), što ga je tijekom 2012. godine inicirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata koji i koordinira većinu aktivnosti s drugim čimbenicima u području kulture, koncem kolovoza 2012. godine dobio je i prvu važniju međunarodnu dimenziju. Naime, nedavno je u Pinkovcu (Austrija) objavljena knjiga narodnih pripovjedaka - „povidajki" koje je Balint Vujkov sakupio tijekom četiri godine 60-ih godina XX. stoljeća na prostoru gdje živi „najstarija iseljenička zajednica Hrvata u Europi", to jest u Gradišću.

Valja ukazati kako je svih 45 pripovjedaka ranije već bilo objavljeno u Vujkovljevoj knjizi „Cvjetovi mećave" u izdanju Matice hrvatske iz Zagreba sada već daleke 1971. godine. Kao što je poznato, osim iz Gradišća, u njoj je Balint Vujkov objavio 253 narodne pripovijetke na 563 stranice i svoje sakupljene narodne pripovijetke koje su se govorile među brojnim hrvatskim skupinama u Mađarskoj (Bunjevci, Šokci, Raci, Bošnjaci, Iliri, pomurski i podravski Hrvati te gradišćanski Hrvati), zatim Hrvati iz Rumunjske i (tadašnje) Čehoslovačke, dakle onih hrvatskih zajednica koje, skupa s moliškim, vojvođanskim i crnogorskim, čine skupinu autohtonih Hrvata.

Osnovne činjenice
Knjiga „Gradišćanske povidajke" objavljena je kao samostalno izdanje u nizu „Panonski ljetopis : Pannonisches Jahrbuch : Pannon évkönyv : Panonski letopis" i ima numeraciju stranica od 540 do 596. Nakladnik je Panonski institut („Pannonisches institut") iz Pinkovca u austrijskom dijelu Gradišća, čiji je ravnatelj dr. sc. Robert Hajszan. On je ujedno i suurednik knjige skupa s Katarinom Čeliković te jedan od recenzenata. Druga recenzentica je dr. sc. Sanja Vulić.

Međutim, objavljena prije 40-ak godina u Zagrebu, ova je knjiga hrvatskih narodnih pripovjedaka postala uvelike nedostupna kako čitateljima u navedenim državama tako i u samoj Hrvatskoj. U tom smislu su i poticaj Katarine Čeliković i spremnost pinkovačkog Panonskog instituta da objavi knjigu s „gradišćanskim povidajkama" itekako hvale vrijedne. Tim prije, jer se njihovom (re)objavom nanovo može šire čitateljstvo upoznati, ali i znanstvenu javnost podsjetiti na ono što je, kako je naveo u predgovoru za knjigu „Cvjetovi mećave" Balint Vujkov, „presjek usmenog proznog stvaralaštva, dijelom i fragmente životnog mozaika tih naših ljudi, u najmanju ruku jezični i etnografski kroki (skica, nacrt, crtica). Dakako, moja mjerila su subjektivna, ali sam uvjeren da su ti ljudi i u ovim pripovijetkama - unatoč njihovim, a i mojim, skučenim mogućnostima - u sebi i životu oko njih ipak rekli mnogo, jasno, jednostavno, oštro, ponekad postojano kao u kamen klesano, pronoseći sve to u njedrima kroz mećavu vjekova kao cvjetove pradjedovske riječi."

Ove Vujkovljeve ocjene potvrdio je i sam urednik i recenzent dr. sc. Robert Hajszan riječima: ova je knjiga „tako se barem nama čini, mala gradišćanskohrvatska čitanka koja bi se morala koristiti odnosno rabiti u školama, a ne smije ni 'faliti' u čitankama".

Knjiga je formalno podijeljena u nekoliko dijelova. Na početku su predgovori koje potpisuju dr. sc. Sanja Vulić („Balint Vujkov ponovno među svojima", str. 541-542), zatim dr. sc. Robert Hajszan („Na mjestu predgovora urednika i izdavača", str. 543) te dva teksta koja su prenesena iz knjige „Cvjetovi mećave" - s omota korica (str. 544) i predgovor sakupljača Balinta Vujkova (str. 545-549).

U središnjem, obimom najduljem, dijelu knjige, naslovljenom „Gradišćanske povidajke", objavljeno je 45 pripovijedaka (str. 550-581), te šest dječjih pjesama (str. 581-582), koje su bile govorene tijekom ili u pauzama kazivanja pripovijedaka. Radi lakšeg i boljeg razumijevanja gradišćanskohrvatskih narodnih pripovjedaka, dr. sc. Robert Hajszan je našao za shodno dodatno protumačiti „neke riječi, pojmove i fraze", to jest „dijalektalne izraze", te je sastavio i objavio „Mali rječnik", koji je obimom uistinu velik (str. 583-595) i također predstavlja izuzetno vrijedan prilog. Na koncu, knjiga donosi i popis svih kazivača objavljenih pripovjedaka, s datumom i godinom rođenja te nazivom mjesta u kojem je živjela.

Uzor i za druge
Upravo iz razloga koji su naveli Vujkov i Hajszan možda bi bilo dobro da i kulturne institucije drugih hrvatskih zajednica iz spomenutih država učine napor te (re)objave narodne pripovijetke iz ove knjige koje su zabilježene među njima. To nije teško izvodivo - knjige nisu velikoga obima, što znači da nisu u financijskom smislu zahtjevne, a nakladnik, kao i u slučaju gradišćanskih Hrvata, kao i Vujkovljevi nasljednici spremni su dati pravo da se one i objave.

Tekst: Tomislav Žigmanov

kolonijabunaric2012-2-mŠesnaestu godinu zaredom u okviru subotičke „Dužijance" održana je Međunarodna likovna kolonija „Bunarić", koja je od 16. do 18. kolovoza 2012. godine okupila 20 gostujućih slikara iz Srbije i Hrvatske, kao i 25 članova likovnog odjela organizatora Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo". Uz domaće subotičke stvaraoce, kolonija je ugostila umjetnike iz Osijeka, Splita, Slavonskog Broda, Belog Manastira, Beograda, Šapca... Osim u prostoru HKC-a „Bunjevačko kolo", slikari su jedan dan stvarali i izvan Subotice, na salašu Ivana Piukovića na Čikeriji, a rezultat kolonije je 60 slika u raznim tehnikama i s raznim temama, koje su se mogle vidjeti na zatvaranju kolonije.

Voditeljica likovnog odjela HKC „Bunjevačko kolo" Nedeljka Šarčević smatra kako je likovna kolonija „Bunarić" i dalje okupljalište kvalitetnih likovnih stvaralaca na kojem nastaju djela uz spoj pozitivnoga duha i ljepote prirode.

„Ovogodišnji saziv kolonije okupio je slikare raznih generacija, a time i raznolikih poetika, što je koloniju učinilo koliko sadržajnom toliko i prestižnom manifestacijom. Shodno njihovim osobnim pripovijetkama, nadahnuća umjetnika pretvarala su se u njihova vizualna ishodišta, koja se kreću od jednostavnih, realnih kazivanja, preko asocijativnih djela, lirskih i poetskih oblika, do onih koja su ekspresionistička i apstraktna", kaže Nedeljka Šarčević.

kolonijabunaric2012-1-mJedan od sudionika ovogodišnje kolonije je bio i Slobodan Topalović iz Mačvanske slikarske škole, učenik glasovitog Milića od Mačve. „Slikam već trideset godina, a više od četiri tisuće slika je iza mene, koje se nalaze od Amerike do Australije. Imao sam 42 samostalne izložbe, od kojih petnaestak u Beogradu, a izlagao sam samostalno i u više njemačkih gradova", kaže Topalović koji dolazi iz sela Lipolist u kojem drži i svoju privatnu galeriju. „Kolonija je dobro organizirana, radujem se što sam imao priliku sudjelovati. Svi slikari su radili 'kao krtice', a šarolikost radova je normalna stvar", smatra Slobodan Topalović, među kolegama poznatiji i kao Zevs.

Dona Tomić iz Splita bavi se aktivno slikarstvom i kiparstvom, a ovo je za nju bilo prvo gostovanje na nekoj likovnoj koloniji. O ovom iskustvu ima samo riječi hvale. „Iskustvo je bilo zanimljivo, dobila sam puno toga, upoznala puno ljudi. Fascinirana sam gradom, njegovom arhitekturom, koja se razlikuje od miljea u kojem sam odrasla. Moji se radovi donekle razlikuju od radova većine sudionika koji su mahom skloni pejzažima. Bila sam inspirirana vašim krajem, ali i elementima dužijance, što se, nadam se, i vidi na mojim radovima", kaže gošća iz Splita.

Obogaćen fundus „Kola"
Zatvarajući koloniju, dogradonačelnik Subotice, ujedno i član uprave HKC „Bunjevačko kolo" Blaško Stantić zahvalio je sudionicima na trudu, umjetničkom nadahnuću i radovima koji su obogatili fundus Centra, te izrazio nadu da će se stvaraoci naći u Subotici već nekom sljedećom prilikom.

Predsjednica i članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika amatera „Likar" iz Osijeka Vesna Grundler već je deveti puta na bunarićkoj koloniji, što je posljedica dobre suradnje „Likara" i „likovnjaka" iz „Bunjevačkog kola". Ovoga je puta došla, kako naglašava, i kao predstavnica Grada Osijeka s kojim Subotica ima odličnu suradnju na različitim područjima. „Svatko ima svoj stil, a ja radim pod utjecajem impresionizma. Ovoga sam se puta predstavila radovima s motivima cvijeća. Što se tiče naše suradnje s HKC 'Bunjevačko kolo', ona će sigurno biti nastavljena i dugo će trajati", ističe naša sugovornica, uz koju je kao predstavnik „Likara" na subotičkoj koloniji sudjelovao i Mato Pisac iz Orahovice.

Izložba radova nastalih na XVI. sazivu Međunarodne likovne kolonije „Bunarić" bit će priređena iduće godine, najvjerojatnije u sklopu sljedeće „Dužijance".

Tekst: Davor Bašić Palković

vrdnik-panorama-mSrijemske hrvatske kulturne udruge sudjelovale su ovoga ljeta na mnogim manifestacijama kako u zemlji, tako i inozemstvu. Izdvajamo sudjelovanje HKC „Srijem - Hrvatski dom" na Srijem folk festu u Srijemskoj Mitrovici, HKD „Šid" na Etno danu u Šidu, HKPD „Matija Gubec" iz Rume na Kulturnom ljetu u tome mjestu, te gostovanje članova HKPD „Tomislav" u Slavonskom Brodu.

Srijem folk fest u Srijemskoj Mitrovici

U Srijemskoj Mitrovici je od 9. do 12. kolovoza 2012. godine održana IX. po redu Međunarodna smotra folklora „Srijem folk fest" u organizaciji centra za kulturu „Sirmiumart", a pod pokroviteljstvom Grada Srijemske Mitrovice. Ansambli iz devet zemalja s više od 500 članova predstavili su se srijemskomitrovačkoj publici svojim plesovima na bini postavljenoj iznad iskopina antičkog Sirmiuma.

srijem folk festKao i svake godine, festival je započeo svečanim defileom sudionika središtem grada.

Ovogodišnji „Srijem folk fest" nosi titulu najvećeg festivala ove vrste u Srbiji, a po prvi put sudionici će se predstaviti i rumskoj publici na glavnom trgu.

Svoje nacionalne plesove i nošnje predstavili su ansambli iz: Hrvatske, Turske, Italije, Estonije, Bugarske, Nizozemske, Grčke, Slovačke i Srbije, koju su predstavili ansambli iz - Bačke Palanke, Šida, Bogatića, Bečeja, Vrdnika i Beograda. Iz Srijemske Mitrovice nastupilo je hrvatsko, mađarsko, ukrajinsko i srpsko kulturno društvo.

Po riječima direktora „Sirmiumarta" Andreja Španovića svaku je večer bilo više od 3.000 posjetitelja, a nada se da će od sljedeće godine, osim u Rumi, biti organizirani i nastupi u još nekim srijemskim mjestima. (Tekst: Dario Španović)

Etno dan u Šidu

U okviru već tradicionalne manifestacije „Kulturno ljeto 2012.", u Šidu je 15. kolovoza održan Etno dan, gdje su svoje rukotvorine, narodne običaje i slastice predstavile udruge žena iz šidske općine. Manifestacija je počela tako što su se fijakerima dovezli mještani i predstavnici Udruge građana „Svanuće" iz Sota, koji su posjetiteljima predstavili stari narodni običaj - poklade. I mladi i stari bili su obučeni u razne kostime, a nazočnima su uz pjesmu i igru predstavljeni običaji poklada.

etno dan sid2012A da su i ostale udruge dale sve od sebe da i njihovi štandovi izgledaju lijepo i da na njima izlože ono najljepše, najbolje, karakteristično za svako mjesto šidske općine, može se sa sigurnošću reći jer se nije mogao izabrati najljepši. A bilo je svega. Tako je Udruga žena „Fruškogorske golubice" iz Sota predstavila na licu mjesta starinski način pečenja rakije, a rakija se mogla na licu mjesta i probati. I žene iz Adaševaca su se potrudile da njihov štand bude specifičan, tako da su štand izložile prelijepim starinama, a na njihovom stolu mogla se probati i domaća juha.

Udruga žena HKD-a „Šid" ovoga je puta imala čak dva štanda. Jedan je predstavljao nekadašnju starinsku gibaračku sobu s pregrštom ručnih radova izloženih na krevetu sobe. U drugom su bile izložene slastice kao i rukotvorine vrijednih baka.

Nazočni te večeri mogli su pratiti cjelovečernji program koji je započeo izvođenjem trubačkog orkestra Danijela Jokanovića, a potom su nastupili KUD-ovi šidske općine: HKD „Šid" - najmlađa folklorna skupina i tamburaški orkestar, KPD „Đura Kiš", zbor „Zlatni glas", Invalidi rada, SKUD „Jednota" Šid, KPD „Ivan Kotljarevski" Bikić Do, KUD „Branko Radičević", KUD „Jesen života" i na kraju svojim skladbama predstavio se tamburaški orkestar HKD-a „Šid" svojim novim skladbama uz solista Milana Kordića.

Šiđani su tijekom 19 dana imali prigodu uživati u različitim manifestacijama, a kulturno ljeto završeno je spektakularno - koncertom poznate grupe „Crvena jabuka" pred velikim brojem Šiđana kao i posjetitelja iz drugih mjesta. (Tekst i fotografija: Suzana Darabašić)

koncerthkpdmgruma2012Kulturno ljeto u Rumi - Koncert HKPD „Matija Gubec"

U okviru manifestacije Kulturno ljeto u Rumi, 17. kolovoza 2012. godine, na Gradskom trgu u Rumi, Veliki tamburaški orkestar Hrvatskog kulturno- prosvjetnog društva „Matija Gubec" iz Rume održao je cjelovečernji koncert. Tamburaši „Matije Gupca" predstavili su se svojim prepoznatljivim opusom tamburaške i starogradske glazbe pod vodstvom umjetničkog voditelja i dirigenta Josipa Jurce. Tijekom večeri izveli su 24 glazbe, a s tamburašima je nastupilo šest vokalnih solista: Dušan Stupar, Dunja Divić, Ivan Ratančić, Marija Ratančić, Katarina Atanacković i Zoran Lepšanović. (Tekst: Nikola Jurca)

HKPD „Tomislav" u Slavonskom Brodu

HKPD „Tomislav" iz Golubinaca gostovalo je na manifestaciji „Dani Luke Lukića" koja je održana 18. kolovoza 2012. u Brodskom Varošu. Golubinčani su se predstavili običajima Mačkara i Golubinačke svadbe te s nekoliko tamburaških numera i recitacija. Prije večernjeg programa Golubinčani su nazočili ispraćaju roda u okviru projekta „Zaštita i očuvanje bijele rode". Tamburaši iz Golubinaca su na inzistiranje domaćina izveli Bajaginu pjesmu „Vratit će se rode".

Večer prije HKPD „Tomislav" nastupilo je na Gradskom trgu u Staroj Pazovi gdje je izvelo pokladni običaj Golubinačkih mačkara.

bac_evetovici2012-1„Stihovima Petra Preradovića Bačka šokačka kasina ovjekovječila je sjećanje na svog župnika Ivana Evetovića, prepozita bačkog, narodnog zastupnika Bunjevačko-šokačke stranke i upravitelja biskupskog vlastelinstva, povodom desetogodišnjice njegove smrti, kada mu je postavljena spomen-ploča na župni dvor u Baču. I mi smo se danas ovdje skupili da se u godini obilježavanja stoljetnih obljetnica hrvatskih velikana u Vojvodini, koji je pokrenuo Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, prisjetimo naših dvaju velikana: Ante Evetovića Miroljuba i brata mu Ivana, koji je u velikoj mjeri zaslužan da su Hrvati u Baču sačuvali svoju vjeru, kulturu i nacionalni identitet", pozdravne su riječi Stanke Čoban, predsjednice UG „Tragovi Šokaca" iz Bača na književnoj večeri, koju je ova udruga u suradnji s bačkim župnikom vlč. Josipom Štefkovićem organizirala 13. kolovoza 2012. godine.

bac_evetovici2012-2Poslije sv. mise, koju je u župnoj crkvi sv. Pavla služio bački župnik, predavanje o braći Evetović održao je mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik u Subotici. Kao vrsni poznavatelj života, svećeničkog rada i književnog stvaralaštva braće Evetović, mons. Beretić je o Miroljubu, između ostalog, naglasio da je svoje najljepše stihove, eseje, priče i epove ispjevao u Harkanovcima gdje je bio župnik, te da je poslije svog rođaka Ivana Antunovića bio prvi Hrvat koji je pisao hrvatskim književnim jezikom.

O Miroljubovom starijem bratu Ivanu mons. Beretić je rekao da je bio vrlo značajna osoba za bački šokački puk. Rođen je 1860. godine u Aljmašu, danas Bácsalmás u Mađarskoj. Kao svećenik službovao je po kalačkoj nadbiskupiji u mjestima gdje žive Hrvati. Bavio se poviješću i prijevodnom književnošću. Prevodio je s francuskog, talijanskog, španjolskog, engleskog i njemačkog jezika. Bio je istaknuti društveni i narodni radnik među Hrvatima u Bačkoj. Ivan Evetović bio je zastupnik i prepozit u Baču, upravitelj biskupskih dobara, bio je narodni zastupnik u mađarskom parlamentu, a za vrijeme bivše kraljevine bio je zastupnik Bunjevačko-šokačke stranke. Pisao je na mađarskom jeziku u „Ljetopisima županije Bačke". U njegovom bogatom svećeničkom radu bio je kapelan u Baćinu, zatim u Bikiću, gdje se u XVIII. stoljeću propovijedalo samo hrvatski, u drugoj polovici XVIII. stoljeća hrvatski i njemački, a od polovice XIX. stoljeća mađarski, hrvatski i njemački. Bio je kapelanom u trojezičnom Kaćmaru te kapelan u središnjoj bajskoj župi, gdje se propovijedalo mađarski, njemački i hrvatski i kapelan u Bajmoku. Upraviteljem bačke župe postao je 1902. godine. Župnik Evetović puno je pisao o Šokcima i to samo o Šokcima u Baču. O njihovim nošnjama, običajima, zanatima, poljodjelcima - o životu običnih ljudi. Svatovske i božićne običaje je i objavio. Volio je Šokce i Šokci su voljeli njega. Bio je omiljen u narodu, dobar govornik i propovjednik. Umro je i pokopan u Baču 10. kolovoza 1923. godine. Njegov nadgrobni spomenik čuva se u Župnom domu u Baču.

bac_evetovici2012-3Program su svojom pjesmom uveličali članovi zbora HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora i pjevačka skupina udruge domaćina, a riječi pozdrava je u ime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata uputila Katarina Čeliković.

Tekst: Stanka Čoban

duzijanca2012_bandas i  bandasica s krunom-mNastupima brojnih tamburaških sastava na svečanoj pozornici podignutoj na središnjem gradskom trgu u Subotici, predstavljanjem bandaša i bandašice, izborom njihovih pratitelja i proglašenjem najboljih aranžera izloga, u petak, 10. kolovoza 2012. godine, započela je trodnevna središnja proslava žetvenih svečanosti „Dužijanca 2012.".