Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Hrvatsko kulturno-umjetničko Društvo „Vladimir Nazor" bilo je 13. svibnja 2012. godine domaćin dijela natjecateljskog programa XXXV. međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe Osijek. U Somboru su nastupili orkestri iz Našica i Samobora, a u revijalnom dijelu tamburaški orkestri iz Sombora. To je druga godina da se dio ovog tamburaškog festivala održava u HKUD-u „Vladimir Nazor".

U ulozi domaćina sudionike, stručni žiri i goste pozdravio je Mata Matarić, predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor" i član Organizacijskog odbora Međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe.

„Ovo je druga godina da se dio ovog tamburaškog festival održava u 'Vladimiru Nazoru' i drago mi je da vas ima u ovolikom broju. Podsjetio bih da je HKUD 'Vladimir Nazor' prošle godine, povodom obilježavanja 75 godina rada, za uspješnu međunarodnu suradnju i promicanje multikulturalnosti u Vojvodini dobio najviše priznanje za kulturne udruge izvan Republike Hrvatske, a to je Povelja Republike Hrvatske. Svakako da je tomu pridonio i ovaj festival i mi zahvaljujemo organizatorima što su odlučili dio programa organizirati u Somboru. Drago mi je da smo danas ugostili mnogo mladih ljudi koji će vidjeti da ovdje Hrvati žive, rade, stvaraju, a sve za dobrobit svoga naroda i većinskog naroda države u kojoj živimo. Naša udruga je stara, ali imamo mlade članove. Što se tiče tamburice u Somboru, zna se da je na ovim prostorima boravio i prikupljao materijal i pokojni Julije Njikoš i mi smo mu zahvalni što je svojedobno rekao da se tamburaški festival glazbe treba održavati i u Somboru radi popularizacije tamburice i povezivanja, stvaranja bačke, baranjske i slavonske tamburice", kazao je Matarić.

Generalna konzulica Republike Hrvatske Ljerka Alajbeg podsjetila je da je tambura dio hrvatskog identiteta.

„Uz tamburu smo rasli, veselili se, tugovali i mi je trebamo i dalje njegovati. To je prepoznao i naš velikan Julije Njikoš. Njemu zahvaljujemo što smo već 35 puta organizirali ovaj festival, njemu zahvaljujemo što će se ovaj festival nastaviti. Tamburaška glazba i on skupa s nama plovimo u budućnost čuvajući ono najdragocjenije, a to je dio našeg identiteta - naša glazba, uz koju smo s koljena na koljeno prenosili ono najljepše što imamo. S nama je i supruga gospodina Njikoša, naša draga Vera Svoboda, koja nas je zajedno s Julijem stotinu puta razveselila svojom pjesmom, a to će činiti i ubuduće.

Ovdje je i kći Julija Njikoša, moja draga kolegica Vesna Njikoš Pečkaj", kazala je generalna konzulica Ljerka Alajbeg i dodala da je upravo Julije Njikoš bio taj koji je prepoznao da se hrvatska tamburaška glazba ne svira samo u Hrvatskoj već svugdje gdje žive Hrvati, a to je i Mađarska, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, a pridružili su se i Slovenci, tako da je Festival tamburaške glazbe doista postao međunarodni.

festival tamb.glazbeso2012-2U natjecateljskom dijelu programa nastupili su Tamburaški ansambl Glazbene škole „Ferdo Livadić" iz Samobora kojim je ravnala Petra Vojvodić, Mlađi tamburaški orkestar Tamburaškog društva „Ferdo Livadić" iz Samobora, također pod ravnateljskom palicom Petre Vojvodić. Sudjelovalo je i Tamburaško društvo „Dora Pejačević" i orkestar Osnovne glazbene škole „Kontesa Dora" iz Našica pod ravnanjem Mirine Kopri.

U revijalnom dijelu programa nastupili su Somborsko tamburaško društvo i Tamburaški orkestar Muzičke škole „Petar Konjović" iz Sombora. U Somboru je u natjecateljskom i revijalnom dijelu sudjelovalo oko 120 glazbenika. Sudionici su dobili zahvalnice Hrvatskog tamburaškog saveza. Voditeljica programa bila je poznata hrvatska glumica Vlasta Ramljak.

Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe, 35. po redu, održava se od 11. do 20. svibnja. Orkestri nastupaju u Osijeku, Vukovaru, Somboru, Donjem Miholjcu, Pečuhu, Feričancima i Našicama. Proglašenje pobjednika i svečano zatvaranje festivala održano je 20. svibnja u Našicama.

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević

zapolje2012-1Na II. susretu pučkih pjesnika u Zapolju, nevelikom mjestu s oko 500 žitelja u općini Rešetari, koji je održan 13. svibnja 2012. godine, okupilo su dvadesetak ljubitelja lijepe riječi iz slavonske Posavine, Osječko-baranjske županije i Vojvodine.

Svima njima na sudioništvu zahvalila je Jasmina Akmičić, predsjednica „Hrvatskog srca", organizacije žena Hrvatske seljačke stranke, otvarajući ovu manifestaciju i naglasila kako je htijenje organizatora da ista preraste u vrijednu tradiciju, koja će ljepotu ovoga kraja pretočiti u pjesmu i stih.

zapolje2012-2Jedna od organizatorica, Ivanka Grgić, dopredsjednica „Hrvatskog srca", zaslužna je za dolazak Vojvođana na ovu manifestaciju. Ivanka je prošle godine sudjelovala na „Liri naivi" u Novom Sadu i pozvala tamošnje sudionike na Susrete u Zapolju, što je urodilo plodom i svoje su pjesme poslali: Ivan Andrašić iz Sonte, Josip Dumendžić iz Bođana, Anita Đipanov iz Bačkog Monoštora, Zlatko Gorjanac i Antun Kovač iz Sombora, Mila Markov Španović iz Srijemske Mitrovice, Slavko Žebić iz Gibarca, te Franjo Ivanković, Mirjana Jaramazović i Marjan Kiš iz Subotice.

zapolje2012-3Gošće susreta, Katarina Čeliković iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Bernadica Ivanković, predsjednica Hrvatske čitaonice u Subotici, koja je domaćinima uručila i lijepi dar - produkciju dosad tiskanih zbornika s „Lire naive", pozvala je sve koje zanima da već ovoga lipnja sudjeluju na „Liri naivi" polovicom lipnja u Bačkom Bregu, na 10. jubilarnim susretima.

Tekst i fotografije: S. Ž.

HKPD „Jelačić" iz Petrovaradina, održalo je 12. svibnja 2012. godine, u crkvi sv. Jurja, veliki proljetni koncert. Mješoviti zbor društva pod ravnanjem Vesne Kesić Krsmanović izvodio je kompozicije duhovne i svjetovne glazbe petrovaradinskih skladatelja.

Nakon uvodnog obraćanja predsjednika društva Josipa Pokasa zbor je izvodio skladbe Ilije Okrugića, Franje Štefanovića i Stanislava Prepreka.

Voditelj programa Petar Pifat upoznao je nazočne sa životima i djelima petrovaradinskih skladatelja, naglasivši kako je svrha ovakvih manifestacija oteti zaboravu njihovu baštinu.

Tekst i fotografija: Ankica Jukić Mandić

U Velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu u ponedjeljak 7. svibnja 2012. godine, održana je svečana premijera dramske predstave „Ivica i Marica", koju su prema ideji dr. Luke Štilinovića osmislili i izveli članovi Dramske sekcije Hrvatske mladeži Bačke i Srijema: Sonja Periškić (Kata, Ivicina majka), studentica pedagogije i etnologije iz Bačkog Monoštora, Andreja Balaž (Ana, Ivicina sestra), studentica socijalnog rada iz Bačkog Monoštora, Sanela Stantić (Ljubica, Maricina sestra), studentica prava iz Donjeg Tavankuta, Josip Čović (Šime, Maricin otac), student geografije iz Subotice, Marijana Tikvicki (Lozika, Maricina majka), studentica prava iz Subotice, Maja Stantić (narator), studentica Učiteljskog fakulteta iz Donjeg Tavankuta, Luka Tadijan (Ivica), student prava iz Sonte, Mirela Stantić (Marica), dr. med. iz Donjeg Tavankuta, a predstavu je režirala redateljica Frana Marija Vranković iz Zagreba.

premijera ivica i marica 2012-2„Ivica i Marica" na vojvođanski način

Tema predstave „Ivica i Marica" je svima vrlo bliska, radi se o realnoj životnoj situaciji u kojoj mladi zaljubljeni par (Ivica i Marica) podrijetlom iz Vojvodine završava fakultet, dolaze im roditelji na promociju i saznaju da njihova „mala" kći već ima ozbiljnog momka, a roditelji njenog momka, koji je Šokac, saznaju da njihov sin nema curu Šokicu, kao što bi „trebao", već Bunjevku. Situaciju dodatno komplicira i činjenica da su Maricini roditelji (Šime i Lozika) poljoprivrednici, priprosti ljudi, dok Ivica potječe iz fakultetski obrazovane obitelji (Kata). Dakako, za tu roditeljima „problematičnu" situaciju mladi ne haju nego imaju prečih briga, nalaze se pred velikom životnom odlukom - ostanak u Zagrebu ili povratak u rodni kraj, a uskoro se saznaje da je Marica u drugom stanju. Naravno, predstava ima sretan kraj u kojem Ivica, pred iznenađenim roditeljima, klekne i zaprosi Maricu, a ona oduševljeno kaže „da". Uskoro se na Maricinoj ruci nađe i zaručnički prsten kao najava vjenčanja i sretnog života u ljubavi i razumijevanju.

premijera ivica i marica 2012-3Amateri oduševili publiku

Treba spomenuti da su članovi Dramske sekcije Hrvatske mladeži Bačke i Srijema amateri, te da je oduševljena publika u prepunoj Velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika ovacijama ispratila ovu mladu glumačku družinu i natjerala ih nekoliko puta na povratak na pozornicu. U predstavi su nastupili i članovi Tamburaškog sastava „Traženi", podrijetlom iz Vojvodine, u sastavu: Tomislav Brejar (prim), Hrvoje Kolarić (basprim), Josip Tikvicki (basprim), Dino Marinić (kontra) i Toni Herceg (bas).

Nakon predstave Hrvatsku mladež Bačke i Srijema publici je predstavila djelatnica Hrvatske matice iseljenika Marija Hećimović, dok je Mirela Stantić u ime Mladeži zahvalila Zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Društvu vojvođanskih i podunavskih Hrvata i Udruzi za potporu bačkim Hrvatima koji su im pružili svu potrebnu pomoć i uvjete za normalan rad.

Hrvatska mladež Bačke i Srijema osnovana je u Zagrebu 9. siječnja 2011. godine, a raduje činjenica da su u ovom, razmjerno kratkom vremenu i usprkos brojnim studentskim obvezama imali čak 21 aktivnost, a kruna ovog uspješnog rada mladih je upravo odigrana predstava „Ivica i Marica".

Tekst i fotografije: Zlatko Žužić

Odlukom zastupnika vojvođanskog parlamenta, 8. svibnja 2002. godine osnovana je NIU „Hrvatska riječ", a pola godine kasnije započelo je izlaženje istoimenog tjednika koji je u kontinuitetu stigao do svog 476. broja.

„Novinsko-izdavačka ustanova 'Hrvatska riječ' je utemeljena na neprofitabilnoj osnovi u cilju informiranja na materinskom jeziku pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Prvi broj je izašao 2003. godine i već devet godina služi Hrvatima u Vojvodini, a nastojimo da naš tjednik stigne i do Hrvata u Beogradu i južnije, kao i do naših čitatelja u inozemstvu", podsjetio je u uvodnoj riječi ravnatelj NIU „Hrvatska riječ" Ivan Karan i dodao kako pored osnovne djelatnosti tiskanja istoimenog tjednika, godinama postoje i podlistak za djecu „Hrcko", omladinski list „Kužiš?!", u sunakladi se tiska i književni časopis „Klasje naših ravni", a od 2005. godine uspješno djeluje i nakladnička djelatnost u kojoj je tiskano pedeset književnih djela.

Zajednička ideja

U kratkom obraćanju nazočnim uzvanicima i zaposlenicima, predsjednica Upravnog odbora NIU „Hrvatska riječ", Vesna Prćić je istaknula značaj ovog malog jubileja i količinu rada koja je ugrađena u proteklom desetljeću postojanja i djelovanja ove ustanove, pozivajući pomoćnika tajnika za kulturu i javno informiranje Kalmana Kuntića, kao jednog od začetnika ideje stvaranja „Hrvatske riječi", da iznese svoja sjećanja na vrijeme i okolnosti koje su prethodile donošenju povijesne odluke za hrvatsku manjinsku zajednicu na prostoru Republike Srbije.

„Skupa sa mnom bi ravnopravno mogao stajati i Tomislav Žigmanov, te tadašnji članovi Hrvatskog akademskog društva čija je zajednička ideja bila pokušaj obnavljanja rada 'Hrvatske riječi'. S obzirom da u to vrijeme Skupština Vojvodine nije provela proceduru osnutka na inicijativu HAD-a, obratili su se meni kao pokrajinskom zastupniku hrvatske manjinske zajednice i ja sam počeo prikupljati glasove i potpise mojih kolega zastupnika u namjeri legislativne provedbe realiziranja ove značajne zamisli. Prvi pokušaj je propao zbog događaja oko pokušaja puča i skidanja Nenada Čanka s mjesta predsjednika AP Vojvodine, ali sam dobio uvjerenja kako treba još malo sačekati i prijedlog će sigurno proći. Pravi trenutak se dogodio u travnju 2002. godine, a svojevrsne zasluge pripadaju i tadašnjim tajnicima za informiranje te upravu, propise i nacionalne manjine, Rafaelu Ruskovskom i dr. Tamásu Korheczu, uz Đorđa Subotića, tadašnjeg predsjednika pokrajinskog Odbora za informiranje, i prijedlog je bez problema prošao skupštinsku proceduru. Dodatnu olakotnu okolnost je predstavljala i činjenica kako je prethodno hrvatski jezik ušao u službenu uporabu u AP Vojvodini. Zahvaljujući svemu navedenom, mi danas imamo ovaj proizvod na koji smo svi ponosni i mislim kako imamo jedan od najboljih manjinskih listova u Vojvodini, ako i ne najbolji tjednik. Realizacijom ideje o osnutku NIU 'Hrvatska riječ' ušli smo u red manjinskih zajednica koje imaju svoje glasilo, na što sam iznimno ponosan i počašćen što sam bio akter događaja koji su prethodili osnutku jedinog informativnog glasila na hrvatskom jeziku", zaključio je svoje prigodno obraćanje Kalman Kuntić.

obljetnica hr-2Trolist

Kao predstavnica matične države Hrvatske, generalna konzulica RH u Subotici mr. Ljerka Alajbeg je izrazila zadovoljstvo zbog desetljeća postojanja NIU „Hrvatska riječ", konstatirajući kako je vidljiva sve veća tolerancija kao posljedica sve boljih odnosa između dviju država. „Nadam se kako je proces zbližavanja, otopljavanja odnosa i stvaranja prijateljskih veza nepovratan. U tom kontekstu možemo promatrati i prava manjina, konkretno hrvatske manjine, i vjerujem da će informiranje na hrvatskom jeziku doživjeti svoju renesansu i pravu mjeru. 'Hrvatska riječ' je, u danim okolnostima, vrlo kvalitetno glasilo s puno interesantnih sadržaja, odličnog dizajna i tehničke opreme i u budućnosti treba težiti još većoj kvaliteti upravo zbog toga što je namijenjena onima koji nemaju puno poticaja kupovati jedno manjinsko glasilo. Drago mi je da su tri stožerne institucije hrvatske manjinske zajednice Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i 'Hrvatska riječ' kao jedan trolist kompletirali vodeću ulogu i oslonce za udruge hrvatske zajednice i sve one koji se bave problematikom hrvatske manjinske zajednice. Naglasila bih i izuzetnu važnost nakladničke djelatnosti, i nadam se kako će se ona i dalje razvijati, jer samo pisana riječ koja će ostati, predstavlja povijest ove zajednice na ovim prostorima. Ovo što je učinjeno dosad treba pozdraviti, kao i sve vrijedne djelatnike koji su ovu vrlo važnu djelatnost prosvjetiteljsku, literarnu i jezikoslovnu prenosili u proteklih deset godina."

Ispred osnivača, Hrvatskoga nacionalnog vijeća, okupljenom auditoriju obratio se i dr. Slaven Bačić, predsjednik te ustanove. „Svi mi koji smo sudjelovali u radu 'Hrvatske riječi' danas smo slavljenici i drago mi je što sam bio član prvog, tada privremenog Upravnog odbora. Ustanova je tijekom proteklih desetak godina svojega djelovanja imala svoj razvojni put, uspone i padove, no čini mi se kako se u posljednjih nekoliko godina 'Hrvatska riječ' ponovno, svojom kvalitetom i odnosom prema temama kojima se bavi, nalazi na visokim granama kvalitetnog izvještavanja. NIU 'Hrvatska riječ' je dio naših ostvarenih manjinskih prava, osobito kada se radilo o prenošenju osnivačkih prava na Hrvatsko nacionalno vijeće, a danas kada je gledamo iz ove perspektive trebala bi biti u funkciji razvoja političke zrelosti hrvatske zajednice. Glavna zadaća 'Hrvatske riječi' u budućnosti i primarnom čitateljstvu kojemu mnogo prostora u nastojanju da tjednik dopre do što više obitelji. Nažalost, moram iskoristiti i ovu prigodu i naglasiti kako se upravo na primjeru 'Hrvatske riječi' hrvatska manjinska zajednica još uvijek nalazi u neravnopravnom položaju, jer dobiva dvadeset posto manje sredstava u odnosu na druga glasila manjinskih zajednica koje su po brojnosti manje nego hrvatska. Ipak, treba nastaviti dalje s kvalitetnim radom, a slijedi i 500. broj 'Hrvatske riječi' i želim da ova tiskovina bude u funkciji hrvatske zajednice i dospije u što više hrvatskih domova", pridružio se čestitkama i predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić.

Nekadašnji prvi predsjednik stalnog Upravnog odbora, pokrajinski dužnosnik Mato Groznica, također je pozdravio nazočne na slavljeničkom skupu, ističući važnost integracije i institucije iznad pojedinca.

 

obljetnica hr-3

„'Hrvatska riječ' je objedinila obje ove funkcije, osobito iz kuta srijemskih Hrvata koji su devedesetih godina bili posve desetkovani na ovim prostorima. Djelovanjem 'Hrvatske riječi' i Hrvatskoga nacionalnog vijeća uspješno se nastavlja proces reintegracije manjinske hrvatske zajednice od Zemuna i Šida, pa sve do Subotice i u tom smislu bih naglasio kako je 'Hrvatska riječ', koliko je mogla i s resursima koje je imala na raspolaganju, u potpunosti ispunila svoju misiju. Možemo biti ponosni što imamo naš list koji nije ostao samo na razini hrvatske manjinske zajednice, nego je napravio i dalje korake. Imao sam priliku vidjeti kako se tjednik čita u Boru, Majdanpeku i Kladovu i treba budućim sadržajima nastojati još više osnaživati integracijske procese unutar hrvatske manjinske zajednice, no osnažiti i odnose s drugim manjinskim zajednicama na teritoriju Srbije."

Nakon formalnoga dijela, prigodna je svečanost završena domjenkom za sve uzvanike.

Tekst: Dražen Prćić
Fotografije: Hrvatska riječ

U organizaciji Udruge za potporu bačkim Hrvatima u Zagrebu je 4. svibnja u Knjižnici i čitaonici „Bogdan Ogrizović" održano predstavljanje knjige „Tajanstvenosti trag", prerano umrlog hrvatskog pjesnika Stipana Bešlina, rođenog 1920. u šokačkom selu Bački Monoštor, u kojem je i preminuo od sušice 1941. godine.

„Unatoč preranoj smrti Stipe Bešlin je, kako su govorili njegovi prijatelji i znalci, bio često spominjan kao darovit pjesnik i velika hrvatska pjesnička nada prve polovice 20. stoljeća, a prve obavijesti o njemu, mi, generacija stasala nakon Drugog svjetskog rata, dobili smo već 1945. i 1946. godine od Ivana Kujundžića, Ante Sekulića i drugih, a kasnije smo o njemu više saznali od Matije Evetovića i Đure Lončarevića", rekao je u uvodnom dijelu u ime organizatora Naco Zelić, dok su o Stipanu Bešlinu, još jednom vitezu hrvatskog jezika u Bačkoj, govorile Marija Šeremešić iz Bačkog Monoštora i doc. dr. sc. Sanja Vulić, s Hrvatskih studija u Zagrebu, koje su i priredile knjigu za tiskanje.

U prvom dijelu svoga izlaganja Marija Šeremešić je ukratko predstavila Udrugu „Urbani Šokci" i Hrvate u Gornjem Podunavlju, a zatim je pročitala nekoliko Bešlinovih pjesama iz knjige „Tajanstvenosti trag".

„Stipan Bešlin je bio pjesnik tragične sudbine, izrazito inteligentan mladić velikog srca, iznimno moralan, veliki ljubitelj knjige, koji je već kao 13-ogodišnjak počeo objavljivati pjesme, čak i pisati za djecu, premda je i sam jedva izašao iz dječje dobi", rekla je dr. Vulić te dodala kako se o njemu vrlo malo pisalo, a među prvima je to učinio dr. Matija Evetović, autor „Kulturne povijesti bunjevačkih i šokačkih Hrvata".

„Dr. Evetović je u svojoj knjizi objavio kratak, ali značajan tekst o Bešlinu i spomenuo njegovu neobjavljenu rukopisnu zbirku 'Tamna cesta'. Godinama smo se pitali gdje je ta zbirka. Marija Šeremešić je uspjela pronaći neke Bešlinove rukopise i dala mi ih na uvid. Bilo je doista zanimljivo uspoređivati različite rukopisne verzije istih pjesama te pratiti kako je pjesnik brusio i dotjerivao svoj poetski izraz", prisjetila se dr. Vulić i naglasila kako je značajni pomak u poznavanju Bešlinovog pjesničkog djela počeo 1967. godine kada je o njemu počeo pisati Juraj Lončarević, a krunu njegove djelatnosti vezane uz Bešlina predstavlja priređivanje i objavljivanje zbirke pjesama „Zaljubljeno proljeće" 1970. godine.

„U ovoj, dosad drugoj po redu Bešlinovoj tiskanoj zbirci pjesama 'Tajanstvenosti trag', objavljena je 71 pjesma, koje nisu poredane kronološki po datumu objavljivanja, nego tematski. U prvoj su skupini pjesme za djecu, dok pejzažna lirika čini znatan dio Bešlinovog pjesništva. Iz današnje perspektive uopće nismo u stanju procijeniti koliko je hrvatska književnost izgubila smrću dvadesetogodišnjeg Bešlina, te da s toliko godina ni jedan naš pjesnik nije uspio objaviti svoje pjesme u najuglednijim hrvatskim časopisima toga doba: 'Hrvatska prosvjeta', 'Hrvatska revija', 'Savremenik' i dr. Možda smo zaista izgubili pjesnika koji je mogao postati najveći hrvatski pjesnik druge polovice 20. stoljeća, ali jedno je sigurno - svi Hrvati u Bačkoj, osobito svi šokački Hrvati, a osobito Monoštorci, imaju zbog čega, ili bolje rečeno zbog koga biti ponosni«, zaključila je dr. Sanja Vulić.

Tekst i fotografije: Zlatko Žužić

uskrsni koncert vajska2012-1Uskrsni koncert što ga priređuje HKPU „Zora" upriličen je u crkvi sv. Jurja Vajskoj, 3. svibnja 2012. godine, na spomendan sv. Filipa i Jakova. Ovaj je glazbeni događaj - ispunjen korizmenim, uskrsnim, duhovnim, te popularnim klasičnim skladbama i duhovnim šansonama - bio višestruko zanimljiv i poticajan.

U programu što ga je vrlo umješno vodio tajnik HNV-a i tajnik udruge „Zora" Željko Pakledinac, sudjelovali su Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" iz Sombora, Komorni zbor i orkestar „Zvony" iz Selenče, te HKPU „Zora" iz Vajske.

Nakon uvodnih i pozdravnih riječi Željka Pakledinca, pjesmom „Uskrsnu Isus doista" koncert je otvorio mješoviti pjevački zbor HKPU „Zora" pod vodstvom voditeljice i orguljašice Nermine Košutić. Zbor je ovoga puta, iz objektivnih razloga, malo reduciran, no to nije umanjilo uspjeh izvedbe nekoliko tradicijskih uskrsnih pjesama s vidljivim napretkom u pojedinim glazbenim elementima u odnosu na prijašnje nastupe.

uskrsni koncert vajska2012-3Mješoviti zbog HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora, koji je obnovljen 2007. godine, a čija je pročelnica Vesna Čuvardić, izveo je pod ravnanjem Tereze Zujić niz višeglasnih korizmenih i uskrsnih pjesama uz izvrsnu gitarsku pratnju Dalibora Beretića. Publiku su u vrlo akustičnoj crkvi impresionirale dinamičke nijanse i intonativna čistoća interpretacije, što je zasigurno rezultat redovitog i ozbiljnog rada ovoga zbora.

Kao i uvijek, dojmljiv nastup i na ovome koncertu imao je ovdašnji međunarodno poznati Komorni zbor i orkestar „Zvony" iz Selenče, pod vodstvom iskusnog mr. Juraja Suđija. Iz svojega bogatog repertoara, zbor je izveo više duhovnih skladbi i šansona kršćanskog nadahnuća, a nakon pjesme „Krist na žalu" oduševio je sve nazočne izvedbom „Zbora sužnjeva" iz opere Nabucco G. Verdija.

Osobito je dojmljiv, kao i prošle godine, bio završetak koncerta, kada su svi nazočni u lijepo uređenoj crkvi skupa zapjevali pjesmu „Kraljice neba, raduj se".

uskrsni koncert vajska2012-2

Tekst i fotografije: Zvonimir Pelajić

U nakladi čuvene zagrebačke kuće „Profil" nedavno je objavljena nova knjiga Nevena Ušumovića naziva „Rajske ptice". Šest objavljenih priča na neki način potvrđuje kako je riječ o piscu spremnom na eksperimente koji se u prozi manifestiraju na sadržajnoj, ali i formalnoj razini, zapisala je kritičarka Jagna Pogačnik.

„U 'Rajskim pticama', tako, polazi od 'stvarnih' i svakodnevnih događaja - jezičnih instrukcija, situacije u domu umirovljenika, nastupa death metal benda, susreta u supermarketu - no Ušumoviću je ta 'stvarnosna' razina samo podloga na kojoj razvija svoje osebujne, uvijek pomalo začudne fabule u koje često ubacuje elemente iracionalnog, halucinantnog ili snovitog", navodi Pogačnik.

Rođen i studirao u Zagrebu, odrastao u Subotici, a danas živi i radi na relaciji Umag - Kopar, Ušumovića u kontekstu suvremene hrvatske scene smatraju „piscem granice", navodi se u najavi knjige.

„Bilo da je riječ o granicama između prostora ili jezika, života i smrti, vanjskog i unutarnjeg, oniričkog i zbiljskog, valja reći da Ušumovićeve nikada nisu oštre - upravo suprotno izvornoj namjeni, one su ovdje da povezuju, spajaju, otkrivaju sličnosti. 'Rajske ptice' knjiga je takvih granica, katalog žudnji. Svi Ušumovićevi mladi promatrači i starci rasuti po pograničjima (jezičnim, zemljovidnim, životnim, inim!), likovi zarobljeni u svojim dobima i pojavnostima - svi oni pred nas dolaze tek po snazi želje! Ako postoji gorivo koje ih, makar i nakratko, iz njihove osamljeničke dovršenosti tjera u pokret, onda je to žudnja za životom, žudnja - štoviše - za onim što je više od života. I baš tu gdje ih nalazi autor, u zenitu, ukida se i posljednja granica, ona između likova i čitatelja ovih priča. Žudnja da se život i čitanje nastave. 'Rajske ptice' Ušumovića potvrđuju kao jednog od najintrigantnijih domaćih pisaca srednje generacije", zaključuje se u najavi knjige.

neven usumovicNeven Ušumović rođen je 1972. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju, studirao turkologiju. Objavio je zbirku priča „7 mladih" (1997.), kratki roman „Ekskurzija" (2001.) i zbirku priča „Makovo zrno" (2009.). S mađarskog je prevodio Bélu Hamvasa, Ferenca Molnára, Pétera Esterházyja i Ádáma Bodora. Uvršten je u američku antologiju „Best European Fiction" (2010.). Radi kao ravnatelj Gradske knjižnice u Umagu.

Tekst: Davor Bašić Palković