Pozovite » (+381) (0)24 535-533

preprekovo proljece 2010HKUPD „Stanislav Preprek" iz Novog Sada održalo je 25. veljače redovitu godišnju skupštinu na kojoj je, među ostalim, podneseno Izvješće o radu, Izvješće Nadzornog odbora, te najavljen plan i program rada za iduće razdoblje.

Društvo u 2012. godini planira postaviti još jednu dramsku predstavu, nastaviti s tradicijom održavanja manifestacije „Preprekovo proljeće", ali prirediti i niz drugih događaja.

Ispred HNV-a nazočnima se obratila članica Izvršnog odbora zadužena za informiranje Ankica Jukić-Mandić, istaknuvši kako je ova udruga radom i zalaganjem, u ne baš uvijek u lakim uvjetima, uspjela pridonijeti očuvanju tradicije hrvatske manjine u Vojvodini. Dodala je kako će HNV kao i dosada, sukladno mogućnostima, pomagati rad Društva.

Na skupštini je ispred Veleposlanstva RH iz Beograda prisustvovao Darko Sabljak koji je nazočnima prenio poruku da matična domovina skrbi o Hrvatima izvan njezinih granica. Skupštini je nazočio i predsjednik HKPD-a „Jelačić" iz Petrovaradina Josip Pokas koji je u obraćanju poseban akcent stavio na suradnju ovih dvaju društava.

Izvor: Hrvatska riječ

vrijeme_otkupa_ljubic-2Novi dokumentarni film Rajka Ljubića „Vrijeme otkupa" premijerno je prikazan 23. veljače u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Film se bavi poslijeratnom agrarnom reformom, temeljem koje je, u razdoblju od 1946. do 1953. godine, država provodila nasilno oduzimanje zemljišta u privatnom vlasništvu, što je nazvano „otkup" poljoprivrednih viškova. U navedenom razdoblju oduzeto je ukupno 640 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta koje je raspodijeljeno na tri strane, odnosno dio je dodijeljen svježe doseljenim kolonistima iz pasivnih krajeva, dio su dobili ovdašnji bezemljaši, dok je dio pripao tada tek osnovanim seljačkim zadrugama. Najveće žrtve agrarne reforme u Subotici bili su bunjevački Hrvati, budući da su bili najvećim dijelom vlasnici poljoprivredne zemlje, sitni i srednji zemljoposjednici. Tražeći više nego što je seljak mogao dati, nove vlasti su nerijetko primjenjivale i teško fizičko zlostavljanje te su seljaci osuđivani i zatvarani. U filmu „Vrijeme otkupa" govore članovi obitelji koje su proživjele nemilosrdnu kampanju protiv seljaka u okviru poslijeratne agrarne reforme.

Autor „Vremena otkupa" Rajko Ljubić je prigodom premijere istaknuo kako se u ovom, za razliku od svojih prijašnjih filmova, bavio temom zla koje ljudi nanose jedni drugima.

Sugovornici
Svoja sjećanja na „vrijeme otkupa" u filmu su iznijeli: Jakov Kujundžić, Verica Matković, Giza Miljački Matak, Ante Dulić, Antun Mukić, Marija Čović, Gabriela Sudarević, Julije Lipozenčić i Bela Duranci.

„Mislimo da smo razumni, a da pritom u ogromnom broju varijabli dobra i lošeg ne možemo izračunati što nam je zapravo prijetnja, a što nije, pa onda preventivno utamanimo, svejedno fizički ili samo psihički, sve što nam stoji na veličanstvenom putu našega osobnog boljitka. I promatrajući povijest tisućama godina unazad, ne vidim drukčiji obrazac ponašanja. Uvijek je u pitanju interes, bilo osobni bilo kolektivni. I točno to se dogodilo 1946. godine. Proglašeni kolektivni interes, zaodjenut jednom - sada znamo - pogrešnom ideologijom, označio je sve što je u vlasništvu pojedinaca kao najveći grijeh. I taj grijeh se morao oduzeti silom ili milom. Tog momenta se kod vršitelja dužnosti oduzimača, pojavio osobni interes: što ja ne bih malo 'ušićario' i za sebe, makar malo mučio druge. I maštovitost u otimanju, za kolektivno i osobno dobro, razigrala se do neslućenih razina. Tako je u legendu ušlo čupanje brkova, uriniranje, namakanje u bunaru i vješanje na tavanu, među šunkama, kojih više nije bilo", rekao je Rajko Ljubić.

Prema Ljubićevim riječima, prva i druga agrarna reforma imale su negativne posljedice na razvoj poljoprivrede i sela.

„Naravno da se odmah vidjela namjera ondašnjih vlasti: uništiti u potpunosti samostalne stanovnike sela, jer su oni jedini nesavitljivi, jer posjeduju hranu i sklonište od svega i svačega. A kada ga odvijaš od njegovoga, kada mu odrediš neku bijednu plaću, ucijeniš dječjim dodatkom i eventualnim stanom, tada je tvoj i možeš mu raditi što te je volja. Do napuštanja salaša bi svakako došlo, promatrajući moderna kretanja u poljoprivredi. Ali to ne bi bio takav krvav proces, nasilan i nepravedan. Nego bi bio prirodan, puno sporiji i s očuvanjem svih tradicija, pa i govora - dijalektalne ikavice - koja je samo na salašu mogla tako živjeti i tako se očuvati", naglasio je Rajko Ljubić.

Inače, ovo je četrdeseti film Rajka Ljubića snimljen u proteklih deset godina, a koji se bavi temama iz života bunjevačkih Hrvata u subotičkom kraju. „Vrijeme otkupa" nastalo je u produkciji Hrvatskog akademskog društva koje je i organiziralo premijernu projekciju. Nakon Subotice, film bi trebao biti prikazan u okolnim seoskim mjestima - Tavankutu, Maloj Bosni, Đurđinu i Bikovu.

premijera vrijeme otkupa - pero prcicSvjedok torture
Nakon projekcije, o „vremenu otkupa" govorilo je i nekoliko starijih osoba koje su kao djeca ili mladi, svjedočili nasilnom oduzimanju zemljišta i torturi vlasti. Jedan od njih bio je i Pero Prćić, učitelj po struci. „Sjećam se da smo '48. godine kosili žito, a nismo imali ni šaku brašna. Promatrajući nas djecu kako se mučimo, otac je uzeo šarage od kola i jednu deku, te je udarajući snop žita o šarage, natresao oko 100 kg žita, koje je potom odnio samljeti i kada smo taj kruh kušali, nije bilo boljega na svijetu. Nakon dvije godine, 1950., otac nije više imao što dati kako bi ispunio 'obvezu', te su ga pozvali u Odbor gdje su odlučili zatvoriti ga u staji i primoravali ga piti vodu iz alova iz kojih su pili konji. Potom je došlo suđenje i osudili su ga na tri godine zatvora i konfiskaciju imovine", prisjetio se Pero Prćić.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografije: Nada Sudarević

knjizevno prelo 2012-1Ovogodišnje „Književno prelo", koje umjesto krumpirače i sličnih pokladnih delicija nudi „hranu za dušu", održano je 20. veljače, u HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici. Već po običaju okupivši veliki broj posjetitelja, ali i sudionika programa, ovogodišnje Književno prelo bilo je prigoda da se obilježi deset godina rada njegova organizatora - Hrvatske čitaonice, ali i Hrvatskoga društva za pomoć učenicima „Bela Gabrić" iz Subotice.

Hrvatska čitaonica, kako je ovom prigodom istaknuto, svojim programima njeguje književno, ali i dramsko stvaralaštvo na hrvatskome jeziku, posebice ikavici bačkih Hrvata. Od početka rada priređuje nekoliko većih godišnjih manifestacija od pokrajinske važnosti za Hrvate u Vojvodini: Dane Balinta Vujkova - dane hrvatske knjige i riječi, Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskome jeziku i susret pučkih pjesnika „Lira naiva". Također, organizira i Etno kamp, te književne večeri i tribine posvećene kulturnim velikanima u vojvođanskih Hrvata.

Čitaonica ima i razvijenu nakladničku djelatnost. Dosad je objavila 28 naslova, većim dijelom namijenjenih djeci. Među prvima je pokrenula i izdavanje zvučne edicije - na desetak nosača zvuka snimljene su narodne pripovijetke koje je zapisao Balint Vujkov te radijske drame ovdašnjih hrvatskih autora. U njihovoj koprodukciji snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova te prvi animirani film za djecu s bunjevačkom tematikom.

knjizevno prelo 2012-2Predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković je u svojemu obraćanju izrazila vjerovanje da su veliki ciljevi, postavljeni na početku rada ove udruge, i realizirani.

„Rezultate koje smo postigli ne bi bili mogući bez brojnih suradnika i pomoći institucija. Stoga, zahvaljujemo svima koji su pomogli ostvarivati naše kulturne misije", kazala je Bernadica Ivanković.

Hrvatsku čitaonicu i HDPU „Bela Gabrić" osnovala je Katarina Čeliković, kojoj su njezini nasljednici na čelu ovih dviju udruga ovom prigodom uručili zahvalnicu.

„Zadovoljstvo je kada nešto započneš, a znaš da će taj posao nastaviti onaj koji iza tebe dolazi. Sigurna sam da su ove dvije udruge u dobrim rukama i da imaju budućnost. A ono što smo stvorili ostalo je na najmlađima", rekla je Katarina Čeliković, zahvalivši svima koji su podupirali rad ovih udruga tijekom minula desetljeća.

Sigurna budućnost
Predsjednik Hrvatskoga društva za pomoć učenicima „Bela Gabrić" Petar Gaković zahvalio je svima koji su pomogli dosadašnji rad ove udruge, te pozvao učenike i studente da se uključe u rad Društva. „Onaj narod koji se brine za svoje mlade ima sigurnu budućnost. Nadam se da ćemo to kroz ovu udrugu i ostvariti", kazao je Gaković.

Tijekom večeri nastupili su članovi Hrvatske čitaonice, kao i oni koji surađuju s Hrvatskom čitaonicom. Bogat i raznovrstan program izveli su mladi recitatori, pučki pjesnici Ana Feđver i Mladen Nikšić, ženska pjevačka skupina KUDH-a „Bodrog" iz Bačkog Monoštora, VIS „Proroci" iz Subotice, vokalni solisti Marija Jaramazović i Ladislav Huska, a priređena je izložba slika i ilustracija Ružice Miković Žigmanov. Premijerno je odigrana predstava „Tamburaški oproštaj", novi dramski uradak članova Male scene Hrvatske čitaonice. Iako je u tijeku predstave nestalo struje, njezina izvedba dovršena je pod svjetlom svijeća. Bio je to zanimljiv način da autor i redatelj predstave Marjan Kiš obilježi 30 godina rada na području dramskog stvaralaštva.

Čestitke na uspješnom desetljeću rada, kao i potporu daljnjim projektima Hrvatske čitaonice u kratkim obraćanjima iskazali su predstavnici hrvatske diplomacije - Valentina Šarčević iz Veleposlanstva u Beogradu i generalna konzulica u Subotici Ljerka Alajbeg, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a Darko Sarić Lukendić i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić. U povodu jubileja na adresu Čitaonice stigli su i brojni brzojavi, među ostalim, i iz Hrvatske matice iseljenika.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografije: Nada Sudarević

Udruga „Urbani Šokci" iz Sombora priredila je knjigu pjesama Stipana Bešlina iz Bačkog Monoštora, a predstavljanje je održano 16. veljače u Somboru. U zbirci „Tajanstvenosti trag" nalazi se 71 pjesma, a dvadesetak njih su pjesme davno izgubljene zbirke „Tamna cesta" i prvi put su objavljene. Iako je živio samo 21 godinu ovaj mladi pjesnik ostavio je značajan trag u hrvatskoj književnosti, ali se o njemu malo govorilo i pisalo.

„Iz današnje perspektive nismo u stanju procijeniti koliko je hrvatska književnost izgubila smrću dvadesetogodišnjeg Bešlina. Nedvojbena je činjenica da je Bešlin bio naš veliki pjesnički talent i niti jedan naš pjesnik s toliko godina nije uspio objaviti svoje pjesme u najuglednijim hrvatskim časopisima tog doba. Možda smo njegovom preranom smrću izgubili pjesnika koji je mogao biti najbolji hrvatski pjesnik druge polovice XX. stoljeća", rekla je profesorica kroatistike dr. sc. Sanja Vulić.

O Stipanu Bešlinu na predstavljanju je govorila Marija Šeremešić, predsjednica udruge „Urbani Šokci".

„Stipan Bešlin je rano preminuli hrvatsko-šokački pjesnik. Rođen je 1920. godine u Bačkom Monoštoru. Poslije završene osnovne škole u Bačkom Monoštoru, 1930. godine počeo je pohađati Državnu gimnaziju u Somboru kao pitomac karmelićanskog malog sjemeništa. Na početku petog razreda gimnazije, 10. studenog 1934. godine, Rješenjem Ministarstva prosvjete u Beogradu isključen je iz svih srednjih škola u Kraljevini Jugoslaviji, s pravom polaganja privatnih ispita izvan Sombora. Optužen je da je uvrijedio kralja Aleksandra Karađorđevića, koji je ubijen u Marseillu u Francuskoj. Bešlin je peti razred gimnazije položio u Vukovaru. Daljnje školovanje nije nastavio, jer je obolio od tuberkuloze. Preminuo je 1941. godine u jeku rata. Pokopan je na monoštorskom groblju", kaže Marija Šeremešić.

Pisati pjesme Bešlin je počeo vrlo rano, a prva pjesma mu je objavljena 1933. godine u đačkom listu „Krijes". Bila je to pjesma „Molitva Gospi". Narednih godina surađivao je u više časopisa i novina kao što su „Subotičke novine", „Subotička danica", „Klasje naših ravni", ali i zagrebačkim časopisima „Hrvatska revija", „Hrvatska prosvjeta" i „Suvremenik". Bešlin je pripremio zbirku pjesama „Tamna cesta", predao je uredniku u Zagrebu, ali je ta zbirka izgubljena u danima rata i ne zna se njen sadržaj.

O pjesmama u zbirci „Tajanstvenosti trag" Stipana Bešlina na predstavljanju je govorila profesorica kroatistike dr. sc Sanja Vulić.

„Poziv da surađujem na pripremi ove knjige za mene kao istraživača bio je izazov i vrlo rado sam preuzela rukopise, kako bih malo bolje izučila kakav je zapravo pjesnik bio Stipan Bešlin. Čitajući njegove pjesme i upoznavajući se s njegovom sudbinom sve manje sam bivala ravnodušna, jer mi se otkrila jedna sudbina koja, vjerujem, ni jednog čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Stipana Bešlina doživljavam kao pjesnika tragične sudbine, kao moralnog mladića velikog srca. Već s 13 godina počeo je objavljivati pjesme, a iako je tek izašao iz dječačke dobi on, kao odrastao, piše pjesme za djecu", kaže Sanja Vulić.

Na predstavljanju knjige pjesama Stipana Bešlina „Tajanstvenosti trag" recitatori udruge „Urbani Šokci" govorili su Bešlinove pjesme, a članice udruge „Tragovi Šokaca" iz Bača otpjevale su nekoliko Bešlinovih crkvenih pjesama koje su same skladale.

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević

koncert 18022012U svečanoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, 18. veljače 2012. godine upriličen je koncert duhovne glazbe. Nastupili su zbor Srpske pravoslavne crkvene općine u Subotici, sv. Roman Melod, pod ravnanjem prof. Dragane Nikolić, komorni ansambl Collegium Musicum Catholicum, koji djeluje u okviru Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović", pod ravnanjem Miroslava Stantića, članovi orkestra subotičke Srednje glazbene škole uz pratnju pijaniste Kornelija Vizina, te sopranistica Alenka Ponjavić.

Na samom početku programa nazočnima su se obratili dvojica svećenika: Dragan Stokin, paroh u pravoslavnoj crkvi Uznesenja Gospodnjeg, te vlč. Dragan Muharem, prefekt sjemeništa „Paulinum" i urednik katoličkog mjesečnika „Zvonik". Otac Dragan Stokin izrazio je zadovoljstvo zbog ovog nesvakidašnjeg događaja kada dva zbora dviju različitih crkava pjevaju zajedno.

Vlč. Dragan Muharem je u svom govoru istaknuo da nas „glazba dijeli na soprane, altove, tenore, basove; život nas pak dijeli na pravoslavne i katolike. Ali ovim glazbenim susretom ukida se svaka podjela, svaka disonanca i iz naše različitosti progovara harmonija - kako glasova, tako i srca."

U prvom dijelu koncerta zborovi su samostalno nastupali prezentirajući skladbe vlastite glazbene tradicije. U drugom dijelu oba su zbora nastupila zajedno izvodeći najprije „Kerubimsku pjesmu" Pavela Česnokova, te kao završnu skladbu Händelovu „Aleluju", koja je još jednom ponovljena na zahtjev oduševljene publike.

Ovaj znakovit susret nastavljen je i nakon koncerta druženjem obaju zborova u prostorijama pravoslavne crkvene općine. Odmah nakon koncerta gradske vlasti su predložile da se isti program ponovi i u drugim gradovima. Među voditeljima zbora javila se čak ideja da bi ovakav susret trebao postati tradicija barem jednom godišnje.

Tekst i fotografija: Dragan Muharem

maskare monostor 2012-1Hrvatske udruge kulture s područja Vojvodine organizirale su diljem pokrajine zabave kojima se završava pokladno vrijeme i kojima se simbolički opraštamo od zime - maškare, mačkare, maskenbale, tute... Uz golubinačke „Mačkare" o kojima donosimo poseban članak, maskenbali su održani u Bačkom Monoštoru, Vajskoj, Rumi, Srijemskoj Mitrovici, Petrovaradinu... Posebno ističemo stari pučki običaj „Tute" koji je već peti put održan u Plavni.

 

Mačkare u Monoštoru

Maskenbal, odnosno Mačkare u Bačkom Monoštoru održavaju se svake godine, prije početka korizme. Uz glazbu, veselje i maštovite kostime, mještani se simbolički opraštaju od zime i pred pokladno vrijeme koriste priliku proveseliti se i zabaviti. Kao i godinama unatrag, maskenbal organizira KUDH „Bodrog", kao domaćin koji se uvijek trudi osigurati i nagraditi najbolje maske.

maskare monostor 2012-2Ove je godine zabilježena izuzetna posjećenost, dvorana Doma kulture bila je krcata maskama i posjetiteljima koji su došli bodriti svoje favorite. Performanse su imali mali i veliki klaunovi, vitezovi, vile, princeze, vještice, zmajevi, jaguari, kosturi, vatrogasci, likovi iz crtanih filmova, a za najinteresantnije proglašene su dvije zelene vještice, medicinska ekipa s „Naše male klinike" i obitelj Tekin, pristigla direkt iz turske sapunice.

 

Maškare u Rumi

maskare ruma 2012-2

Tradicijska igranka u povodu maškara održana je 18. veljače, u prostorijama HKPD „Matija Gubec" iz Rume. Zanimljivo je kako su maškare ove godine organizirane iste večeri u više hrvatskih udruga u Srijemu, ali to nije utjecalo na odziv gostiju na igranki. Ove je godine na „Maškarama" u Rumi bilo preko 20 maski, a žiri je podijelio nagrade za pet najboljih, dok su svoj djeci pod maskama podijeljene čokolade. Ovogodišnju igranku otvorio je predsjednik HKPD „Matija Gubec" Milenko Kulušić, a goste su cijelu večer zabavljali rumski tamburaši.

maskare mitrovica 2012-1Maškare u Hrvatskom domu u Srijemskoj Mitrovici

Hrvatski kulturni centar „Srijem- Hrvatski dom", mađarsko društvo „Srijem" i njemačko društvo „Goethe" skupa su 18. veljače organizirali Maškare povodom početka korizme u Srijemskoj Mitrovici. Oko 50 djece sudjelovalo je u izboru za najbolju masku te su podijeljene nagrade za pet najuspješnijih. Nakon završenog natjecanja za najbolje maske, nastavljeno je druženje uz glazbu tamburaške sekcije HKC-a u srijemskomitrovačkom Hrvatskom domu.

maskare vajska 2012-2Tradicionalne maškare u Vajskoj

I u Vajskoj, kao i u mnogim mjestima širom Vojvodine, održane su maškare. Ove jubilarne, desete maškare u Vajskoj organizirao je HKUPD „Dukat" u suradnji s Udrugom građana Roma i Rumunja „Mladost" i MK „Búzavirág" iz Vajske. U Vatrogasnom domu se okupilo stotinjak djece. Udruga građana Roma i Rumunja predstavila je svoj DILS projekt, u kojem su obuhvaćene radionice: identitet, stereotipi, predrasude, diskriminacija, komunikacija, timski rad, kao i jačanje ličnosti i samopouzdanja. Birane su najljepše i najoriginalnije maske, plesalo se s balonima, biran je tajanstveni predmet, skakalo se u vrećama, tombola je bila bogata, a natjecalo se u brzom jedenju kolača. Voditeljica programa je bila Marija Ihas, a za dobru glazbu je, kao i svake godine, bio zadužen DJ Bacila iz Bača.

maskenbal petrovaradin 2012-2Maskenbal u Petrovaradinu

U subotu, 18. veljače, u Petrovaradinu je bio organiziran tradicijski maskenbal u prostorijama crkve svetog Jurja. Iako ova manifestacija datira još od XV. stoljeća, u Petrovaradinu ima tradiciju dugu 13 godina. Idejni začetnik je bio Robert Štimac, a unatrag tri godine ovu manifestaciju organiziraju braća Petar i Ivan Hornjak. Više od 100 ljudi je bilo tu večer pod maskama, od Disneyevih junaka, obitelji Simpson, do Snjegovića, vila... Fešta je trajala je do kasnih jutarnjih sati. Prvu nagradu su osvojili Klara Vranjo i Milan Mikulja, kao Mini i Miki, a izjavili su kako se raduju maskenbalu i unatrag par godina ga posjećuju, te da sami šivaju svoje maske.

tute u plavni 2012-1Tute u Plavni

U doba ovogodišnjih karnevala, maškara, maskenbala, velikih, malih i književnih prela, balova i drugih zabava kojima je završilo pokladno vrijeme, u organizaciji HKUPD-a „Matoš" u Plavni je od 19. do 21. veljače 2012. održana peta po redu manifestacija pokladnih običaja - Tuta. Plavanjci se ponose svojom starom pučkom i kulturnom tradicijom te su već peti put zaredom osmislili tri posljednja pokladna dana što je, u ovo zimsko doba, bio pravi događaj za sve mještane ovoga tihog mjesta u kome se malo što događa bez angažiranja članova „Matoševe" udruge u seoskom životu.

Kao u davnim vremenima i ove je godine ova manifestacija vezana uz pokladnu nedjelju, pokladni ponedjeljak i pokladni utorak, neposredno pred početak korizme. U pokladnu nedjelju, 19. veljače, na svetoj su se misi pojavila brojna djeca i nekoliko starijih župljana obučenih u narodno ruho. To su bile „lipe tute", koje su potom prošetale središtem sela. Osobito se isticala narodna nošnja šokačkih i bunjevačkih Hrvata, te Slovaka što je svojevrsno podsjećanje na nekadašnju plavanjsku prošlost. U ponedjeljak, 20. veljače, kostimirana dječja povorka „tuta" prošetala je ulicama Plavne. Bio je to veseli prizor u kome je 15 djece privuklo pozornost radoznalih mještana. U pojedinim domovima djeca su počašćena slasticama, kiflama, sokovima i čajem, a mališani su klepetali i zvonili bakarušama uz razdraganu graju. U utorak, 21. veljače, uz pjesmu i svirku, iz Vatrogasnog je doma krenula skupina „gadnih tuta" koja je obišla sve ulice mjesta. Oni su, inspirirani prošlim danom dječjih tuta, bili dobro maskirani i našminkani, te s metlama u ruci i promijenjenim glasovima teško prepoznatljivi, u čemu i jest poanta ovoga skupa. Kao i prošle godine, mnogi su promatrači ostali umazani raznim bojama, snijegom, te poljupcima sudionika povorke.

tute u plavni 2012-2Navečer je od 18 sati u Vatrogasnom domu priređena večera, druženje i zabava, koja je trajala do ponoći, čime je završilo i pokladno vrijeme, a započela korizma. Ove je godine dvorana bila potpuno ispunjena članovima ovdašnje udruge, te gostima iz Bača, Vajske i Bođana. Nazočne su svirkom i pjesmom zabavljali dobro uvježbani bački tamburaši, koje je za ovu prigodu okupio župnik vlč. Josip Štefković.

Tijekom večeri članovi „Matoša" prikazali su šaljivi igrokaz s pjevanjem „Dok dišem, ne pišem", koji je oduševio nazočne te pridonio još veselijem raspoloženju svih u dvorani. Po ustaljenom običaju zabava se od 23,30 postupno smirivala, a gosti su morali, kao i uvijek, pojesti i popiti sve što je ostalo na stolovima. Nakon što su stolovi očišćeni nastao je i vrhunac večeri, kada je za begu postavljen odar, a žene su je oplakivale kao pokojnika. Potom su muškarci u pratnji „popa" i „udovice" odnijeli begu u jedan kut prostorije i pokrili je stolnjakom. Ovim se činom simbolizira završetak veselja, odnosno pokladnog vremena, a označava početak korizme, koja u Plavni predstavlja povratak duhovnim vrijednostima i mirnijem načinu života.

Priredila Ljiljana Dulić Mészáros prema tekstovima
Zdenke Mitić, Nikole Jurca, darija Španovića,
Pavla Pejčića, Anite Klinac i Zvonimira Pelajića
Fotografije: Hrvatska riječ

bunj-sokacko prelo so-2012-1Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" iz Sombora organiziralo je 18. veljače Veliko bunjevačko-šokačko prelo. Dvorana Vladimira Nazora bila je puna, a veselje je potrajalo do jutarnjih sati. Ovo tradicionalno okupljanje bunjevačkih i šokačkih Hrvata uveličali su konzulica savjetnica Republike Hrvatske u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj, predstavnici hrvatskih i šokačkih udruga iz okolice, predstavnici udruge iz Prigorja, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, ravnatelj NIU „Hrvatska riječ" Ivan Karan, somborski svećenici i drugi gosti.

Poslije pozdravne riječi predsjednika HKUD-a „Vladimir Nazor" Mate Matarića prelo je počelo igrokazom „Prelo na salašu" koji su pripremile dramska, pjevačka i folklorna sekcija društva.

Na to kako je nekada izgledalo prelo u obiteljima bačkih Hrvata podsjetile su Klara Oberman i Bojana Jozić koje su u kratkom igrokazu, u ulogama bake i unuke, pokazale razliku između okupljanja i druženja mladih danas i prije nekoliko desetljeća.

„Prije nekoliko desetljeća običaj je bio da se zimski dani prekraćuju prelima koja su se održavala u kućama, a na koja su se pozivali susjedi i rođaci. Mladež se okupljala, divanila, pjevala. Momci su se na prelima obično kartali, a žene i cure šlingale, štrikale i divanile. Neizostavni dio svakog prela bila je pjesma", pričala je u igrokazu o prelu svojoj unuci Bojani Klara Oberman.

A za pjesmu su se na ovogodišnjem prelu pobrinuli članovi pjevačke i folklorne sekcije HKUD-a „Vladimir Nazor". Kratak program završen je spletom bunjevačkih plesova u izvedbi folklorne sekcije, s koreografijom Šime Beretića. Na prelu je predstavljen i novi broj „Miroljuba", časopisa koji izdaje „Vladimir Nazor".

bunj-sokacko prelo so-2012-3„Razumljivo, na naslovnicu 'Miroljuba' stavili smo Povelju koju je naše društvo dobilo, prilikom obilježavanja 75. obljetnice, od predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Na stranicama 'Miroljuba' su i tekstovi o proslavi te važne obljetnice, Božićnom koncertu, aktivnostima naših sekcija", ukratko je novi broj predstavio urednik Alojzije Firanj, a svi prisutni na prelu dobili su primjerak časopisa.

Za dobar ugođaj, koji je na noge podigao i mlade i one starije, pobrinuo se Tamburaški sastav „Panonika" iz Bačkog Brega i Duet „Kum" iz Sombora. Redale su se poznate tamburaške pjesme, hitovi zabavne glazbe, kola, pa je u ovakvom glazbenom štimungu malo tko odolio da ne zapleše. Oni najuporniji na prelu su dočekali zoru.

„U životu čovjeka 75 godina je puno i znači zrelost i iskustvo, a 75 godina čuvati običaje i tradiciju i biti uporan u svim vremenima je veliki uspjeh za jedno kulturno-umjetničko društvo. To je uspjelo 'Vladimiru Nazoru'. Za te uspjehe somborska udruga zaslužila je i visoko priznanje Republike Hrvatske. Konzulat nije samo nazočan na prelu iz godine u godinu, već pratimo i sve druge manifestacije i podupiremo sve vrijedne projekte ove udruge. Želimo pomoći da se tradicija i običaji očuvaju i da ovi mladi, koje smo večeras vidjeli u programu, nastave ono što su im ostavili djedovi i majke", kazala je za „Hrvatsku riječ" konzulica savjetnica Vesna Njikoš Pečkaj.

bunj-sokacko prelo so-2012-2Iako je HKUD „Vladimir Nazor" ušlo u 76. godinu, prelo održano u subotu bilo je 78. po redu, jer se s organiziranjem prela počelo i prije službene registracije društva. „Mislim da je generacija prije ove iznijela jedan veliki teret. Vratila je hrvatski naziv našem društvu, dala je fizionomiju društvu i mi samo trebamo sada nastaviti na tom putu, a ohrabruje što je dosta mladih ovdje. Hrvatski dom u Somboru mora biti stožer događanja u hrvatskoj zajednici u Podunavlju. Imamo prostor, imamo kadrove i nešto više sredstava nego manje udruge i spremni smo na suradnju i potporu ostalim udrugama", kazao je Mata Matarić, predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor".

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević

mackare golubinci 2012-1Žurkom mladih iz srijemskih mjesta u porti katoličke crkve 17. veljače u Golubincima su počele mačkare, tradicijski magijsko-religijski ritual koji, kao turističku atrakciju, desetu godinu zaredom organiziraju članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Tomislav" i žitelji sela koje je na mapi Europe upisano kao eko-etno selo. Ovom manifestacijom, po kojoj su odvajkada poznati u Srijemu, Golubinčani žele privući što više gostiju, i to su, bogatim četverodnevnim programom, svakako i postigli. Organizator „Premundurenih dana", kako je naslovljen cijeli četverodnevni program, je HKPD „Tomislav", a prvi put uz podršku Ministarstva kulture Republike Srbije, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Općine Stara Pazova, MZ Golubinci i brojnih sponzora iz sela i općine.

mackare golubinci 2012-2Teško je reći je li ljepše i šarenije bilo u subotu navečer, kada su birane najljepše maske, ili u nedjelju, kada je karnevalska povorka s nekoliko stotina maskiranih sudionika prodefilirala selom. Domaćini i gosti iz više mjesta Vojvodine, Hrvatske i Mađarske pokazali su maštovitost i spretnost, pa je u karnevalskoj povorci bilo: vještica, vila, gusara s Kariba, izvanzemaljaca, Ciganki, doktora, zatvorenika, anđela, cvjetova, patuljaka, kan-kan igračica, vitezova, djevojaka iz Rija, kauboja, Indijanki i koga sve ne...

Večer prije u natjecateljskoj konkurenciji ove se godine, drugog dana mačkara u Golubincima, publici koja je prepunila sportsku dvoranu osnovne škole predstavilo 20 maski u borbi za vrijedne nagrade. Prvu nagradu - sedmodnevni boravak za četiri osobe na Kvarnerskoj rivijeri dobila je maska Rio, koja je uz ritmove sambe dočarala atmosferu karnevala u Riju, drugo mjesto zauzela je maska Mala Sirena, koja je osvojila sedam dana na Rudniku za dvije osobe. Treće mjesto osvojila je maska Dan mladosti s prikazom nekadašnjeg sleta uz prisutnost druga Tita i drugarice Jovanke. Žiri nikad dosad nije imao težu zadaću izabrati najbolje, jer toliko kreativnosti i mašte nikada ranije nije bilo. Ključ Golubinaca ove godine za vrijeme mačkara pripao je Ružici Borčić, osobi koja daje već godinama neprocjenjiv doprinos u pravljenju kostima. Kao gosti su i na ovogodišnjim mačkarama u Golubincima bili članovi plesne udruge FENIX iz Osijeka koji su, osim što su dali mačkarama međunarodni karakter, svojim nastupima u ova dva dana oduševili Golubinčane i njihove goste izvodeći nevjerojatne plesne korake.

mackare golubinci 2012-3Četvrti dan ostao je za najizdržljivije, koji su obilazili golubinačke kuće i zajedno s domaćinima pjevali i plesali, a ove godine se uključila i Udruga odgajivača konja, čiji su se članovi jašući priključili mačkarama. Mnogobrojni su uzvanici nazočili mačkarama, a među njima je bio i Predrag Marković, ministar kulture Republike Srbije, koji je rekao da su mačkare lijep tradicijski običaj kojeg hrvatski narod treba njegovati.

Golubinačke mačkare ove godine medijski su pratili RTS, HTV, RTV, sve lokalne radijske i TV postaje, kao i većina pisanih medija, a medijski pokrovitelj bila je Radio Stara Pazova.

Tekst i fotografije: Ivan Radoš