Pozovite » (+381) (0)24 535-533

jasna melvingerU Hrvatskome društvu pisaca (HDP) u Zagrebu, 17. studenoga održan je znanstveni skup u povodu 70. obljetnice rođenja Jasne Melvinger, pjesnikinje, esejistice, prozaistice i jezikoslovke.

Jasna Melvinger napisala je petnaest knjiga i autorica je opsežnoga i sofisticiranoga poetskog opusa, rekao je uvodno predsjednik HDP-a Velimir Visković.

Riječ je o prominentnoj lingvistici, a oni koji su njezin rad pratili 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća znaju je i kao voditeljicu književnih tribina te urednicu književnih časopisa. Kao osoba koja je osvijestila ulogu pjesnika u društvu, autorica je i eseja i rasprava o poziciji suvremene poezije.

Njezina proza pokazuje vezanost za vojvođanski zavičajni pejzaž, za rodni Petrovaradin, rekao je Visković, napominjući da je u svojoj poeziji uspjela spojiti jezik suvremene poezije i elemente srijemskoga govora.

Akademik Tonko Maroević podsjetio je da je u dodir s poezijom Jasne Melvinger došao 80-ih godina, kada se javila ironijom, jetkošću i humorom. Stihovi njezinih novijih zbirki bave se etapom odrastanja i života, a lirska narav zaustavlja se na vrhovima stabala, rijekama, pijesku, rekao je Maroević, koji drži da njezino pjesništvo pokriva relevantno mjesto u hrvatskoj književnosti iako ono nije dovoljno zastupljeno.

O kritičko-teorijskoj poziciji Jasne Melvinger govorio je Cvjetko Milanja, a Miroslav Mićanović o ulozi prostora u njezinu pjesništvu. Mićanović razlikuje zavičaj i prostor kod pjesnikinje te ističe kako je zavičaj nešto što određuje egzistenciju, a prostor poeziju, riječ, literaturu.

Branimir Bošnjak podsjetio je na prvu zbirku pjesama iz 1959. „Vodeni cvijet", koja je bila zapažena među znalcima pjesništva. Bitna oznaka njezina stiha je lirsko prizivanje prirodnosti, rekao je, ističući da „njezine kasnije knjige bilježe tvrdoću svijeta i ljudsku potrebu za nježnošću".

Jasna Melvinger (1940.) rodila se i živi u Petrovaradinu. Gimnaziju i studij južnoslavenskih jezika i jugoslavenske književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje je 1969. magistrirala. Doktorirala je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. objavljuje znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike te gramatike i leksikologije. Napisala je više udžbenika za osmogodišnju školu, srednju školu i sveučilište te mnoge znanstvene radove iz lingvističke stilistike i poetike, sintakse standardnoga hrvatskog jezika, povijesti hrvatskoga književnoga jezika, frazeologije, terminologije i dr. Dobitnica je, među ostalim, Oktobarske nagrade grada Novoga Sada 2006. i Goranova vijenca. Dobitnica je i Odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za iznimni doprinos u kulturi 2009.

Izvor: Hina

hr 400. broj-govorniciInformativno-politički tjednik „Hrvatska riječ", jedini na hrvatskom jeziku u našoj zemlji, u prvoj polovici studenoga 2010. godine tiskan je u svom 400. izdanju. U povodu ovoga jubileja, 15. je studenoga u prostorijama HNV-a, „kući svih Hrvata u Srbiji", kako je rekao ravnatelj NIU „Hrvatska riječ" Ivan Karan, održan prigodni domjenak. Tom je prilikom istaknut značaj ovoga lista za zajednicu, kao i njegova povijest te kulturni doprinos.

List se i izgledom i koncepcijski tijekom izlaženja mijenjao, ali nikada nije zapostavljao potrebe svojih  čitatelja, ističe ravnatelj Ivan Karan te dodaje da će promjena, osobito u financijskom smislu, biti i u vremenu pred nama.

„Osobno se nadam da te promjene neće biti poput onih koje su provedene u manjinskim medijima onih nacionalnih zajednica koje žive u središnjoj Srbiji. Nadam se da će prijenos ovlasti spriječiti da dođe do prevelikih promjena u manjinskim ustanovama u Vojvodini. Također se nadam da će vlast u Vojvodini i dalje imati senzibiliteta za manjine kao što je to bilo i do sada, a koji je bio na višoj razini od onoga u ostatku države."

hr 400. broj-gostiIzlazak 400. broja obilježen je radno i to na dva načina: obukom dopisnika koja je održana u Stanišiću protekloga vikenda te skromnom svečanošću u HNV-u, dodaje Karan.

Trideset prvoga siječnja 2003. godine izašao je prvi broj „Hrvatske riječi". Gotovo osam godina na medijskoj je sceni ovaj, može se reći, eminentni list, ukazuje generalna konzulica Generalnog konzulata RH u Subotici Ljerka Alajbeg.

„Ovim se listom mogu slati poruke hrvatskoj zajednici i tako se ona može ohrabriti. Mislim da je upravo to ohrabrenje hrvatske zajednice pretežna djelatnost ovoga lista i to bi trebala ostati i u budućnosti. To treba prepoznati i dati 'Hrvatskoj riječi' još više potpore."

Konzulica Alajbeg dodala je da bi trebalo sustavno školovati mlade kako bi mogli nastaviti posao i unaprijediti „Hrvatsku riječ" i informiranje na hrvatskom jeziku.

Ovom tjedniku predstoji dug put, ali jedna od težih bitaka je ona „za srca i umove" svojih čitatelja, istaknuo je tom prigodom predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić. To znači da se do većeg broja čitatelja treba boriti kvalitetom, ističe Bačić.

„Lako se može tiskati još primjeraka, ali ti primjerci trebaju naći put do domova svih nas. To, opet, nije administrativni put što podrazumijeva kupnju ili dijeljenje, već da što više članova naše zajednice doista bira u listu teme, način na koji su obrađene te odnosu prema njima kao i po odnosu prema pripadnicima zajednice. To je jedna velika zadaća koja bi trebala predstojati ovome listu."

hr 400. broj-gosti2Urednica lista Jasminka Dulić zahvalila je svima koji su do sada radili na stvaranju „Hrvatske riječi" te ih pozvala, skupa sa suradnicima i dopisnicima, da i dalje kvalitetno izvještavaju o svim značajnim događajima u zajednici i šire.

Predsjednica Upravnog odbora „Hrvatske riječi" Vesna Prćić istaknula je da je cilj da se ovakva okupljanja održe i za petstoti i tisućiti broj te da se počnu slaviti obljetnice. Upravo je to ono najvažnije, „da smo i dalje tu i da čitamo našu 'Hrvatsku riječ'", istaknula je Vesna Prćić.

Na domjenku su osim vanjskih suradnika te prijatelja lista među ostalima bili nazočni i republički zastupnik Petar Kuntić, dopredsjednik HNV-a Mata Matarić te ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov sa suradnicama.

Tekst: Siniša Jurić

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

pecuh 12112010-predstavljanje leksikonaU Pečuhu je 12. studenog, u organizaciji Matice hrvatske ogranak Pečuh, a u sklopu dvodnevne međunarodne priredbe IV. Susret hrvatskih srednjoškolaca u Pečuhu te u sklopu Javne tribine Hrvatske samouprave Baranjske županije i Hrvatskog dana, u prepunoj auli Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i učeničkog doma Miroslava Krleže priređeno predstavljanje devetog sveska, slovo H, Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, u nakladi Hrvatskog akademskog društva u Subotici. Predstavljanju su sudjelovali glavni urednik Leksikona Slaven Bačić i izvršni urednik Leksikona Tomislav Žigmanov, a tribinu je vodio ravnatelj Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj Stjepan Blažetin.

leksikoni 1-9Leksikon se počeo izdavati prije osam godina u Subotici, 2002. godine, i do danas je ostao osobiti projekt koji postoji u hrvatskom izvandomovinstvu. Prvi svezak autori su pripremali gotovo dvije godine. Deveti svezak na više od 200 stranica pod slovom H obrađuje ustanove, pojedince, toponime, različite kulturne i društvene pojave koje imaju povijesno, kulturno ili etnografsko značenje na život podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. Na Leksikonu, koji je do sada obradio u svojih devet objavljenih svezaka 1071 natuknicu, radilo je 118 suradnika. Do sada je obrađeno deset slova. Cilj je Leksikona na mjerodavan način obraditi povijesno i kulturno nasljeđe te društvene pojave i pojedince u sadašnjosti. Radi se s dosta elana i žara izvan institucionalnih okvira uz nesvakidašnji entuzijazam. Svaki se svezak javno predstavlja. Do sada je upriličeno preko četrdeset javnih predstavljanja, tako i u Mađarskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i, naravno, u Vojvodini i Srbiji. Oko 10% natuknica u Leksikonu jesu natuknice koje se dotiču života Hrvata na ugarskim prostorima. I deveti je svezak bogat njima, tako su obrađene natuknice Hrvatski glasnik, HDS, hrvatske škole u Santovu, Pečuhu i Budimpešti, Mišo Hepp, László Hadrovics, Hrvatsko kazalište, Hrvatski kalendar, Hrvatski znanstveni zavod, Hrvatski znanstveni zbornik, Hrvatski dan, Hrvatska manjinska samouprava, Hrvatska izvorna plesna skupina, sveukupno 21 natuknica... Suradnici na Leksikonu iz Mađarske već niz godina jesu Živko Mandić i Ladislav Heka.

leksikon 9„Leksikon", kazuje njegov izvršni urednik Tomislav Žigmanov, „izraz je ljubavi prema svom rodu i narodu i najznačajniji je kulturni projekt hrvatske zajednice u Vojvodini, a proizašao je iz potrebe prevladavanja slaboga poznavanja vlastite povijesti. Njime se povećava nazočnost u stručnoj periodici, rađaju se mladi suradnici. Do pojave Leksikona znanje o nama samima bilo je iznimno slabo, znali smo tek ono što se prenosilo usmenim putem (obitelj, tradicija), ali cjelovita slika ni prošlosti ni sadašnjosti nije postojala, a ako nemate čvrstih spoznaja o sebi u raznim situacijama, vi ste objekt manipulacije, reče Žigmanov. Leksikon povećava svijest Hrvata, budi ponos i samopoštovanje te pozitivno utječe na mlade naraštaje. Pokazuje kako nismo samo skupina koja pleše, kako volimo zemlju i obrađujemo je otkada postojimo. Mi smo Leksikonom pokazali kako smo sposobni podičiti se i najzahtjevnijim kulturnim projektima koje smo ostvarili vlastitim snagama. Leksikon odgovara na nekoliko pitanja i daje odgovore: hoćemo li pamtiti što je bilo, hoćemo li pamtiti sebe i hoćemo li nešto ostaviti za budućnost. Ovim projektom možemo znatno sukladnije odgovarati na izazove pred kojima jesmo i na koncu da ipak uđemo u prostor naroda koji se mogu pohvaliti leksikografskim projektom, to jest očitovati jednu vrstu ozbiljnosti kada se radi o svjedočenju svojih napora u onoj vrsti kulturnih proizvoda koji spadaju u kategoriju zahtjevnijih", kazao je Tomislav Žigmanov.

Tekst: Branka Pavić Blažetin, urednica Hrvatskog glasnika

pecuh 12112010-susret bacic-heppU Pečuhu su se 12. studenoga susreli predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Republici Srbiji Slaven Bačić i predsjednik Hrvatske državne samouprave (HDS) Mišo Hepp. Uz Heppa susretu su nazočili ravnatelj Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj Stjepan Blažetin, koji je i posredovao sastanku, i ravnatelj Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i učeničkog doma Miroslava Krleže Gábor Győrvári. U izaslanstvu Hrvatskoga nacionalnog vijeća, uza Slavena Bačića, bili su Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Darko Sarić Lukendić, predsjednik izvršnoga odbora HNV-a, Snežana Babić Kekez, predsjednica odbora za obrazovanje HNV-a, i Pero Horvacki, član izvršnog odbora HNV-a, zadužen za obrazovanje. Njih je zanimao niz pitanja glede djelovanja Hrvatske državne samouprave i njezinih ustanova. Tako su između ostalih teme razgovora bile: intenziviranje suradnje HDS-a i HNV-a; financiranje manjinskih samouprava; izbori za manjinske samouprave i slično.

Predstavnike HNV-a posebice je zanimala problematika hrvatskoga školstva u Mađarskoj, tako: iskustva sa školom Miroslava Krleže, a koja bi mogla biti od značenja za možebitno osnivanje Hrvatskoga školskog centra u Subotici, model funkcioniranja manjinskoga školstva u Mađarskoj, organizacija i financiranje škole Miroslava Krleže, uloga Republike Hrvatske u organiziranju i funkcioniranju škole, eventualni reciprocitet s Republikom Hrvatskom (u smislu sličnih škola za mađarsku zajednicu u Hrvatskoj).

Kako do hrvatskoga školskog centra Hrvata u Srbiji

pecuh 12112010-razgovoriPosjet je potaknut radi uspostavljanja suradnje i dijaloga redovitoga karaktera kako spomenutih političkih tijela tako i njihovih ustanova. Dogovoren je skori posjet izaslanstva HNV-a Budimpešti, a potom uzvratni posjet izaslanstva HDS-a Subotici. Kontakti na lokalnoj razini postoje i oni su dobri, ali potrebna je uz to i pobuda odozgo koja bi potaknula daljnju suradnju. Drugi pragmatičniji cilj dolaska, kaže Slaven Bačić, jest upoznavanje modela hrvatskoga školstva u Mađarskoj i upoznavanje s dosadašnjim iskustvima financiranja i organizacije jer se i HNV bavi mišlju kako je Hrvatima u Srbiji potreban sličan školski model. U Vojvodini postoje dvije vrste nastave hrvatskoga jezika. Jedna je nominalno kompletna nastava na hrvatskom jeziku koja postoji samo u Subotici u općinskim državnim školama gdje nema mnogo dobrohotnosti prema ideji hrvatske škole. Postoji ideja kod HNV-a da se osnuje hrvatski školski centar u gradu Subotici. Druga je vrsta nastave hrvatski kao predmet u Srijemu, Somboru, bačkom Podunavlju pa i u Subotici.

„Mislimo", veli Slaven Bačić, „kako bi nam hrvatski školski centar dobro došao, ideja je to o kojoj se treba očitovati HNV, i ako se pokaže spremnost za to, onda bi se prišlo realizaciji projekta, podržanog na bilateralnoj razini, kod pokrajinskih i gradskih tijela u Subotici. Novi zakon o nacionalnim vijećima i nacionalnim manjinama, od prošle godine, predvidio je manjinskim samoupravama u Srbiji osnivanje ovakvih škola. Mi imamo dvije ustanove koje se financiraju iz pokrajinskoga proračuna, a osnivačka prava ima Hrvatsko nacionalno vijeće, a to su Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Nakladnička kuća Hrvatska riječ. Željeli bismo utemeljiti i hrvatski školski centar koji bi bio u našoj ingerenciji i gdje bismo presudno utjecali na fizionomiju centra, izbor kadra i napraviti jedan kvalitetan centar koji će svojom kvalitetom privlačiti i pripadnike svih ostalih naroda."

Razlike manjinskih samouprava

Podosta se razlikuje način ostvarivanja i djelovanja manjinske samouprave u Mađarskoj i Srbiji. Mađarska je otišla naprijed u dva smjera, što ne znači i nabolje. Nema više toliko izravnoga proračunskog financiranja, sve se više traži kompetitivnost u projektima, što za rezultat ima manje. U Srbiji nema mjesnih samouprava, nego tek jedna državna samouprava. U Srbiji je najavljena izrada novih kriterija raspodjele sredstava i njihovo smanjivanje koje je već na djelu, te tako HNV od listopada dobiva 20% sredstava manje, kaže Bačić. Novi kriteriji predviđaju linearno financiranje (30%) za sve manjine, a kod ostataka uzet će se u obzir broj ustanova manjina i broj pripadnika danih nacionalnih zajednica. Kako kaže Bačić, ono što je čuo na sastanku u Pečuhu, pokazuje kako su brojke neusporedivo veće nego ono što dobivaju Hrvati u Srbiji.

Višegodišnja suradnja dvaju zavoda

Raduje dosadašnja plodna suradnja dvaju zavoda, Zavoda za kulturu Hrvata u Vojvodini i Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, izražena kroz niz aktivnosti. Ustanove ne znače i automatsko ostvarivanje manjinskih prava, jer važno je imati i svoje ljude u političkim strukturama i u nadležnim ministarstvima, na pozicijama u državnim tijelima. U Srbiji manjine su u određenoj mjeri zanimljive strankama centra, ali kada govorimo o Hrvatima, onda smo zanimljivi tamo gdje smo brojni, recimo na prostoru Subotice i u još nekoliko mjesta gdje ima dosta Hrvata. Izlaz je koristiti sva raspoloživa sredstva u zaustavljanju asimilacijskih procesa. Obadvije su se strane suglasile kako su razočarani potporom Republike Hrvatske koja je ispod svake razine, istini za volju, ima kadšto i nekih pozitivnih primjera. Nedostaju proaktivni primjeri, izražena je bojazan kako ni u Republici Hrvatskoj pa ni u njezinim diplomatskim predstavništvima ne postoji sluh za Hrvate koji se nalaze u okruženju Republike Hrvatske.

Tekst: Branka Pavić Blažetin, urednica Hrvatskog glasnika

pecuh 12112010-posjet skolskom centruMeđusobno upoznavanje, druženje te razmjena iskustava bili su razlozi susreta učenika srednjih škola koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u Republici Mađarskoj i Republici Srbiji. Susret je održan 12. studenoga u Pečuhu, u školskom centru i učeničkom domu „Miroslav Krleža".

Član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za obrazovanje Pero Horvacki ističe značaj ovoga susreta.

„Ovdje su učenici škola iz Mađarske, Hrvatske i iz Srbije. Djeca se ovdje međusobno upoznaju te razgovaraju o problemima, uspjesima te pozitivnim stranama učenja na hrvatskom jeziku. Ta iskustva će im itekako dobro doći kada se vrate u svoje škole."

Antonija Tumbas koja ide u III. F razred u subotičkoj Gimnaziji kaže da je učiti materinji jezik u potpuno jezično stranom okružju puno teže.

„Shvatili smo da je njima teže ne samo naučiti nego i očuvati vlastiti jezik i njime govoriti ovdje. Velika je jezična razlika. Nama je puno lakše."

Za učenika istog ovog razreda Vladimira Peića, zanimljivo je to što je u Mađarskoj veliki broj učenika zainteresiran za nastavu na hrvatskom jeziku. Njemu se također dopada učenje u školskom centru.

„Pozornost mi je privuklo to što je ovaj učenički dom gotovo popunjen. Oni su ovdje navikli na drugačije uvjete, jer nama je srpski jezik bliži nego je njima mađarski. Tako je nama lakše naučiti hrvatski. Učenje u školskom centru je, rekao bih, bolje nego što su uvjeti učenja kod nas. Jedino je prostor za učenje veoma mali i može se samo prespavati."

Ravnatelj ove ustanove Gábor Győrvári ponosan je na njezin uspjeh, te ističe da je ona doista centar očuvanja hrvatskog jezika i naroda u Mađarskoj. On dodaje kako je to škola hrvatske tradicije i europske budućnosti. Sastavni je dio mađarskog odgojno-obrazovnog sustava i zadaća joj je pripremiti učenike za maturalni ispit na srednjem i višem stupnju, odnosno za klasifikacijske ispite visokih učilišta. Nastavni jezik je hrvatski, a tradicionalno, na mađarskom jeziku se radi na satima mađarskoga jezika i književnosti. Stručni predmeti predaju se dvojezično.

Tekst: Siniša Jurić

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

U Subotici je osnovana nova hrvatska udruga - Udruga mladih »Hrvatski Majur«. Osnivačka skupština održana je 12. studenoga pred oko 30 mladih. Zadatak je udruge aktivno sudjelovati u kreiranju stava prema mladima, štititi i promicati interese mladih Hrvata u području kulture, umjetnosti, književnosti, znanosti i sporta, njegovati kulturnu tradiciju Hrvata, jačati nacionalnu samosvijest, povezivati mlade iz grada i sela, jačati interkulturalnost i razumijevanje među mladima raznih nacionalnosti, kao i povezivati mlade iz zemalja regije.

Udruga će svoje ciljeve ostvarivati priređivanjem znanstvenih i stručnih skupova, predavanja, tečajeva, seminara, izložbi, sastanaka, izdavačkom djelatnošću, održavanjem vlastite internetske stranice, organiziranjem javnih nastupa svojih članova, organiziranjem sportskih natjecanja, sudjelovanjem na manifestacijama, kao i drugim aktivnostima.

Za predsjednicu Udruge mladih „Hrvatski Majur" izabrana je Tamara Dulić, studentica engleskog jezika iz Tavankuta, njezin je zamjenik student ekonomije iz Subotice Ivan Ušumović, a tajnica je studentica ekonomije iz Starog Žednika Kristina Vukov. Skupština je također izabrala Upravni i Nadzorni odbor udruge, donijela statut, a na kraju skupštine mladima se obratila novoizabrana predsjednica i ukratko iznijela program rada udruge.

Tekst: Josipa Vojnić Tunić

Tekst je preuzet iz tjednika Hrvatska riječ, broj 401 od 19. studenoga 2010.

zadivljujuceSara Dulić, učenica sedmog razreda Osnovne škole „Ivan Milutinović" i Katarina Skenderović, također iz sedmog razreda Osnovne škole „Matko Vuković", dvije su pobjednice na ovogodišnjem Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja koji organiziraju Knjižnice Grada Zagreba, koji je ove godine nosio naziv „Čudesni svijet prirode".

Međunarodna godina biološke raznolikosti, 2010., donijela je zanimljive teme učenicima viših razreda osnovnih škola koji su tu temu imali za obraditi i pripremiti se za pitanja za ovaj kviz, koji ima cilj poticati čitanje kod starijih osnovaca diljem Hrvatske. On se održava u okviru Mjeseca hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga. I djeca hrvatskih odjela svake godine sudjeluju u kvizu uz pomoć subotičke Gradske knjižnice koja ih priprema za ovo natjecanje u znanju.

Veliko je zanimanje osnovaca za Nacionalni kviz za poticanje čitanja, kaže informatorica na hrvatskom jeziku u Gradskoj knjižnici Bernadica Ivanković.

„Ove je godine na kvizu za poticanje čitanja sudjelovalo oko 130 učenika hrvatskih odjela iz Subotice, Tavankuta, Male Bosne i Đurđina, dakle iz svih škola koje imaju nastavu na hrvatskom jeziku. Djeca su imala zadaću popuniti upitnik, ali tek nakon pročitane dvije knjige što nalažu pravila natjecanja. Naslovi knjiga su 'Zadivljujuće tajne prirode' i 'E-istraživač Zemlja'."

eistrazivacSara Dulić učenica je sedmog razreda Osnovne škole „Ivan Milutinović" u Subotici. Ona kaže kako ju je natjecanju privukla zanimljiva tema.

„Privuklo me je to što je knjiga o prirodi i njezinim ljepotama i svidjelo mi se. Već sam ranije čula za ovaj kviz, a nastavnica hrvatskog nam je u odjel donijela pristupne papire. Skupa smo s cijelim razredom čitali i pregledavali te knjige."

U pratnji Bernadice Ivanković naše dvije pobjednice nagrade su primile na završnoj svečanosti zatvaranja Međunarodnog sajma knjiga «Interliber» u Zagrebu.

U Gradskoj knjižnici odlučili su ove godine dodijeliti i šest utješnih nagrada. Riječ je o knjizi Ante Sekulića „Bački Bunjevci i Šokci" koju je dobilo šest učenika osnovnih škola u Tavankutu, Đurđinu, Maloj Bosni i Subotici.

Tekst: Siniša Jurić

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

predstavljanje mikoviceve knjige„Malo ljudi zna da je riječ 'slušaj' jedna od najprisutnijih u 'Bibliji'. A slušati je izuzetno važno, jer se samo tako i sami u potpunosti možemo iskazati kao ljudi čija osobnost nije vezana samo za jednu osobinu", rekao je Milovan Miković na predstavljanju svoje knjige poezije „Slušaj: zemlja, riječi" koje je održano 11. studenoga, u Mađarskom kulturnom centru «Népkör».

Čitajući na mađarskom njegove stihove iz knjige objavljene 2007. u izdanju „Panonskog instituta" u gradišćanskom mjestu Pinkovac, prevoditelj Matija Molcer istaknuo je kako Milovana Mikovića od početka krasi „angažirano pisanje", bilo da je riječ o poeziji ili prozi. On je, kao jedan od rijetkih ljudi koji se danas u gradu bavi prevođenjem, rekao kako je na mađarski ili njemački jezik preveo pjesme svih današnjih hrvatskih književnika u Subotici, te da mu je u tom poslu od početka kao uzor služio Lazar Merković. Govoreći o ciljevima prevođenja Matija Molcer je rekao:

„Cilj prevođenja mi je, bar ja tako radim, da to ne bude mađarska ili njemačka pjesma nego da čitatelj može naslutiti original. Drugim riječima, ukoliko se uspije u tome da se pjesme ne preinačuje, onda je to pravo. Taj posao otežava i činjenica da od izvornika treba sačuvati ritam i melodiju, a da se sadržaj ne mijenja."

Milovan Miković, kojemu je knjiga „Slušaj: zemlja, riječi" osma prevedena zbirka poezije od strane Matije Molcera, o melodiji vlastitih pjesama na mađarskom i njemačkom jeziku kaže:

„Čudesno je kako, svaki puta kada slušam, zvuči moja poezija na mađarskom ili njemačkom jeziku. Svaki puta otkrivam nova značenja i počinjem polako shvaćati koliko čak i toliko različiti i veoma udaljeni jezici kao što su hrvatski u odnosu na mađarski i njemački imaju jedno neopisivo bogatstvo kada se nađu u rukama vještoga znalca za prevođenje. Dakle, taj prijevod, kada ga slušam na ovim dvama jezicima, i meni otkriva nova značenja moga vlastitoga originala. To je možda malo smiješno, ali upravo je tako."

Predstavljanje zbirke poezije Milovana Mikovića na mađarskom i njemačkom, u kojemu je sudjelovala i dr. Martha Pfeifer, po riječima autora i prevoditelja, uvod je u nakanu da knjiga „Slušaj: zemlja, riječi" u dogledno vrijeme i bude objavljena u prijevodu na te jezike.

Tekst: Zlatko Romić
Slika: Hrvatska riječ

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.