Pozovite » (+381) (0)24 535-533

U Zemunu je na poziv Društva hrvatske mladeži Zemuna 17. travnja gostovala Mala scena Hrvatske čitaonice. U Lutkarskom kazalištu „Pinokio" glumci su izveli predstavu „Naš novi doktor" Marjana Kiša, a Tamburaški orkestar subotičke Muzičke škole izveo je prigodni program u kojem su sudjelovali i mladi solisti, Luka i Katarina Skenderović.

Kako je ovo drugi posjet Hrvatske čitaonice Hrvatima u Zemunu, prijateljsko druženje započelo je u dvorištu župe Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje su domaćini bili predsjednik zemunske mladeži Miroslav Lečer i župnik Jozo Duspara. Za one koji su prvi puta posjetili Zemun bilo je korisno upoznavanje s poviješću crkve, ali i kraće razgledanje Gardoša i na kraju šetnja dunavskim kejom.

zemun_darovi1-mProgram u kazalištu „Pinokio" započeo je toplom dobrodošlicom Miroslava Lečera i uručivanjem darova koje je u ime Hrvatske čitaonice domaćinima, Miroslavu Lečeru i predsjedniku Zajednice Hrvata Zemuna Zvonimiru Rajkoviću predala Katarina Čeliković. Predavši knjige dramskih tekstova, te knjigu „Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti - osnovne činjenice", Čelikovićeva je rekla kako je ovo dar za rad novoonovane glumačke skupine u Zemunu, ali i najava novih susreta. Ovaj susret je u znaku predstavljanja nove predsjednice Hrvatske čitaonice Bernadice Ivanković i budućeg dolaska u Zemun Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s predstavljanjem knjige koja im je uručena.

zemun_tamburasi-mMlade tamburaše za nastup je pripremila prof. Mira Temunović, a u programu su izveli splet bunjevačkih skladbi. Posebno lijepo primljen je nastup mladih solista, kao i obrada poznatih kompozicija.

Glumci Male scene izazvali su smijeh i dobili poziv domaćina da opet dođu, što je bio znak da im se komedija svidjela.

Program je primljen vrlo toplo, a druženje je nastavljeno u župi s domaćinima koji su pokazali veliko gostoprimstvo i potrebu ovakvih susreta. Ovom prigodom razgovaralo se o potrebi češćeg susretanja, te izražena želja da se što prije susretnu voditelji dramskih skupina kako bi jedni drugima pomogli u biranju tekstova te u redateljskim i drugim poslovima vezanim za postavljanje dramskog teksta na scenu.

 

zemun_zajednicka-m

Knjiga Ivana Lajića i Maria Bare «Ratovi, kolonizacije i nacionalna struktura Slavonije u 20. stoljeću» predstavljena je u našem gradu u petak u organizaciji Hrvatskog akademskog društva. Proučavanje procesa kretanja populacije te promjene strukture stanovništva prema etno-nacionalnom kriteriju slavonske regije u 20. stoljeću temeljna su istraživačka pitanja ove knjige.

Etno-nacionalna struktura stanovništva u Slavoniji je početkom stoljeća bila izrazito heterogena, što danas nije slučaj, kaže jedan od autora knjige, prof. Mario Bara.

«Razdoblje kada je Slavonija bila izrazito heterogeno naseljena i Srbima i Mađarima i Nijemcima je prošlo. Postupno je došlo do naglašene dvonacionalne strukture stanovništva, dok su sve ostale nacionalne manjine postajale sve manje zastupljene, kako brojčano tako i teritorijalno. Nakon posljednjeg rata i raspada Jugoslavije, to područje je postalo izrazito nacionalno homogeno, tj. naseljeno većinom Hrvatima.»

U znanstvenom smislu, doprinos i značaj ove knjige je povijesni, demografski i sociološki, istaknuo je tijekom njezina predstavljanja suradnik Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, dr. sc. Dragutin Babić.

Iz demografskog gledišta prikazana je promjena nacionalne strukture stanovništva Slavonije uzrokovana burnim povijesnim zbivanjima, ističe dr. Babić. On kaže da su početkom prošloga stoljeća osim Hrvata koji su u najvećem broju naseljavali Slavoniju, dominantne bile još tri nacije.

«Tu su Srbi, Nijemci i Mađari. Ovakva nacionalna struktura je vezana za kolonizaciju, za dominantan utjecaj Mađara u Austro-Ugarskoj monarhiji, i dakako za ujedinjenje u Jugoslaviju 1918. Prema posljednjem popisu sasvim je druga situacija gdje su spomenute nacije pa i sve ostale svedene ukupno na svega oko 6 postotaka. Vidi se kako su svi ti povijesni događaji bili prekretnica i utjecali na promjenu nacionalnog sastava stanovništva.»

Sociološki aspekt knjige je veoma bitan, kaže dr. Dragutin Babić. Autori knjige ističu u svim strukturnim, političkim, gospodarskim i drugim zbivanjima, mjesto čovjeka pojedinca, koji zapravo najviše ispašta sve ratove i revolucije i sukobe u kojima najviše strada iako je u njih često uvučen, navodi dr. Babić. O ovoj se temi više govori u dijelu knjige o agrarnoj reformi i kolonizaciji.

«U ovom dijelu knjige se zapravo uočava tijek naseljavanja, o tome zašto pojedinci tu dolaze, kakva se politika provodi i što sve to znači upravo za pojedinca, čovjeka. Za neke to znači prosperitet jer dobivaju zemlju, a nisu je imali, dok je drugima ta zemlja oduzeta, marginalizirani su, obilježeni pa i protjerani.»

Iz kulturološko-političkog aspekta, autori u svojim zaključcima o socijalno-demografskim promjenama ukazuju na nekoliko bitnih promjena vezanih ponajviše za ratne sukobe kao i za druge strukturalne probleme u Slavoniji, kaže dr. Babić.

«To su značajna depopulacija većine gradova i općina, što znači smanjenje broja stanovnika. Osobito je to tamo gdje je rat bio intenzivniji. Tu je i problem nacionalne strukture, što podrazumijeva apsolutno i relativno smanjenje srpske populacije kao i apsolutno i relativno povećanje hrvatske. Tu je i smanjenje ostale manjinske populacije kao i starenje slavonske populacije.»

Mario Bara diplomirani je povjesničar i sociolog, profesor povijesti i sociologije s Instituta za migracije i narodnosti. Vrijednost knjige «Ratovi, kolonizacije i nacionalna struktura Slavonije u 20. stoljeću» prepoznat će i šira zainteresirana javnost te pripadnici starije populacije koji su i sami sudjelovali u povijesnim zbivanjima i migracijskim kretanja u Slavoniji tijekom 20. stoljeća, a etnolozima može poslužiti kao pomoć u boljem razumijevanju ljudskih iskustava i sudbina u tim procesima.

Napomena: Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

Četiri osvojene nagrade, za predstavu u cjelini, najbolju mušku ulogu, scenografiju i interpretaciju osvojili su domaćini u subotu završenog XIV. Festivala amaterskog teatra u Ljutovu. Glumci «Male scene Hrvatske čitaonice» odnijeli su nagradu za najbolji glumački par, te za režiju. Glumci HKUD «Vladimir Nazor» iz Sombora okitili su se priznanjima za najbolju glavnu žensku ulogu i za najbolju sporednu mušku i žensku ulogu.

Ustrajnost i trud su ono što je održalo Dramski odjel HKUD «Ljutovo», slažu se i uvaženi gosti Festivala i posjetitelji koji u ovom malom ravničarskom mjestu vole vidjeti dobru predstavu.

festival ljutovo somborciU našim kulturnim društvima uglavnom je zastupljena tradicijska kultura i folklor, dok je drama u prošlim desetljećima bila daleko više zastupljena. No, unatoč slaboj potpori, pučka drama još uvijek postoji, prije svega zbog publike, kaže za program Radio Subotice voditelj Dramskog odjela HKUD-a «Ljutovo» Antun Bajić.

«Festival smo ipak uspjeli održati i to zahvaljujući vlastitu trudu. Ove godine nismo dobili nikakvu materijalnu potporu putem natječaja i slično. No, mi ćemo se i dalje truditi i raditi i nadam se da ćemo ovakvih festivala imati i u predstojećim godinama.»

festival ljutovo somborci 2Dvorana Doma kulture u Ljutovu može primiti dvjestotinjak posjetitelja i tijekom svake kazališne predstave je puna, kaže Antun Bajić. On prije svega ističe entuzijazam glumaca amatera:

«Naš odjel broji oko dvadeset članova, a uvijek se pridruži još ponetko. Imamo i skupinu mladih glumaca koji izvode dječje predstave, uglavnom za božićne blagdane. Nije nam lako. Ovo je naš hobi i mi se teatrom bavimo iz zadovoljstva. Svatko ima svoje privatne obveze ili posao, uvjeti su prilično loši, a vježbamo uglavnom zimi kada nema grijanja».

festival ljutovo dodjela nagradaLjutovačko amatersko kazalište jedino je kao takvo aktivno ne samo u Subotici nego i šire, a promatrajući scenu hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini, onda je ovo jedina smotra teatarskog stvaralaštva hrvatskih kulturnih društava.

Svojom nazočnošću Festival su uveličali generalna konzulica Generalnog konzulata RH u Subotici Ljerka Alajbeg, član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za kulturu Željko Pakledinac, predstavnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, te predstavnici amaterskih kulturnih udruga u Vojvodini koje ove godine iz organizacijskih razloga nisu pripremile predstave za Festival.

 

festival ljutovo publika

U predvorju subotičke Gradske kuće 22. ožujka otvorena je 17. po redu Uskršnja izložba u organizaciji Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva „Matija Gubec" iz Tavankuta i Likovnog odjela Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo".

Izložbu je otvorio predsjednik HKC „Bunjevačko kolo" Ivan Stipić naglasivši kako su radovi koji se izlažu vizualni čuvari tradicije te da je svaki detalj važan, koji često može prevagnuti u ljepoti i značenju simbola najvećeg kršćanskog blagdana - Uskrsa.

otvorenje izlozbe-mBlagoslovljene blagdane uime organizatora prisutnima su poželjeli Josip Horvat i Jozefina Skenderović, a u programu su nastupili tamburaški sastav „Klasovi" i recitatorica Hrvatske čitaonice Marijana Skenderović.

Izložba se može pogledati do 30. ožujka, svakog dana od 10 do 20 sati.

 

sarena jaja 2

 

 

 

U subotičkoj župi Sv. Roka, 19. ožujka svečano je proslavljen blagdan sv. Josipa. Za ovaj blagdan vjernici te župe i vjernici grada pripremali su se devetnicom koja se u toj župi održava dugi niz godina, tako da je crkva Sv. Roka postala i svojevrsno svetište s milosnim likom sv. Josipa, zaštitnika hrvatskoga naroda.

Okvirna tema ovogodišnjih propovijedi na devetnici bila je „Sv. Josip - ljubitelj siromaštva". Naime, kako je ova godina posvećena borbi protiv siromaštva, župnik mr. Andrija Anišić odlučio je da se kroz propovijedi vjernici bolje upoznaju s tragičnim podacima o broju siromašnih i gladnih u svijetu te da se prema svojim mogućnostima uključe u borbu protiv siromaštva. Propovjednici u devetnici ove su godine bili biskup mons. dr. Ivan Pénzes te sljedeći svećenici Subotičke biskupije: mons. dr. Andrija Kopilović, mons. Stjepan Beretić, dr. Marinko Stantić, mr. Mirko Šefković, Josip Štefković, Lazar Novaković, Željko Šipek, Goran Vilov i Dragan Muharem.

blagoslov trudnica-mU okviru devetnice sv. Josipu, u nedjelju 14. ožujka, proslavljen je Dan trudnica, pod sloganom „Hvalospjev životu". Svečanu svetu misu predvodio je subotički biskup dr. Ivan Pénzes u zajedništvu s domaćim župnikom mr. Andrijom Anišićem i tajnikom biskupije mr. Mirkom Štefkovićem. Na misi je uz lijepi broj vjernika koji su se okupljali svaku večer na devetnicu, sudjelovalo i jedanaest trudnica sa svojim obiteljima.

U devetnici također pada i obljetnica smrti velikana hrvatskog naroda i bunjevačkog roda biskupa Lajče Budanovića, koja se svake godine svečano obilježava. Ove godine je toga dana, osim lijepog broja vjernika, sudjelovalo i dvanaest svećenika. Pola sata prije svete mise bilo je klanjanje koje je prikazano za svećenike i za duhovna zvanja protkano molitvama iz molitvenika koji je sastavio biskup Budanović.

dragan muharem i sjemenistarci-mBlagdan sv. Josipa, od osnutka Hrvatskog nacionalnog vijeća, slavi se i kao blagdan hrvatske zajednice u R. Srbiji. Stoga je pola sata prije svete mise upriličena posebna molitva za hrvatski narod i domovinu na kojoj su sudjelovali generalna konzulica R. Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, vijećnici Hrvatskog nacionalnog vijeća i predstavnici udruga kulture iz Vojvodine. Na kraju te pobožnosti župnik je predmolio molitvu sv. Josipu koju je sastavio kardinal Franjo Kuharić, a potom se svim vjernicima koji su toga dana došli u još većem broju nego na devetnicu, obratio predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Branko Horvat. On je u kratkom govoru ukazao na poteškoće i probleme u hrvatskoj zajednici R. Srbiji i pozvao sve da se zalažu za dobrobit svoga naroda i da zajedno s drugim narodima s kojima žive izgrađuju civilizaciju ljubavi. Svečanu sv. misu predvodio je umjesto odsutnoga biskupa, mons. Stjepan Beretić, biskupski vikar i katedralni župnik. Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. M. Jasne Crnković uz orguljašku pratnju mr. Ervina Čelikovića. Troje mladih odjevenih u bunjevačku narodnu nošnju čitalo je Božju riječ i predmolilo molitve vjernika. Slavlje je, kao i svaku večer u devetnici, završilo pjevanjem Litanija sv. Josipu pred njegovim oltarom.

Nakon toga, u župnoj vjeronaučnoj dvorani održan je kratki prijam u povodu blagdana hrvatske zajednice u R. Srbiji, a tom prigodom zamjenica glavnoga urednika Zvonika Željka Zelić predstavila je ukratko knjigu koju je nedavno tiskao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata pod nazivom: „Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti: osnovne činjenice". (Govor Željke Zelić možete pročitati ovdje.)

U prepunoj Velikoj dvorani Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u petak, 19. ožujka predstavljen je IX. svezak Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. Riječi dobrodošlice uputio je ravnatelj Zavoda Bruno Kragić. On je ukazao na veliki značaj i izvrsnost ovoga leksikona, te je ustvrdio da su svojim radom njegovi stvaraoci zaslužili da postanu leksikografski savjetnici.

Leksikon su zatim predstavili glavni urednik Hrvatske enciklopedije Slaven Ravlić, glavni urednik Hrvatskoga općeg leksikona Mladen Klemenčić, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata Slaven Bačić te izvršni urednik Leksikona podunavskih Hrvata Tomislav Žigmanov. Deveti svezak Leksikona, ocijenjeno je, kvalitetno je napravljen, što je bitno jer je riječ o svesku posebno važnom budući da pokriva riječi odnosno pojmove koji Šokce i Bunjevce povezuju s matičnim narodom i maticom zemljom.

Novi svezak časopisa Klasje naših ravni, broj 1.-2., 2010. donosi radove s okruglog stola na temu: Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini, održanog u Subotici, 28. i 29. siječnja 2010. u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Subotici. S ovoga skupa objavljeni su radovi: Nacionalni identitet i politički profil bunjevačkih Hrvata Jasminke Dulić i Zlatka Šrama, Neka otvorena pitanja nacionalnog identiteta iz perspektive obrazovanja Stipana Stantića, Etnički i subetnički identitet u svjetlu izdvajanja dijela Bunjevaca koji žive u Srbiji iz hrvatskoga etničkog korpusa Đure Vidmarovića, Uloga svjetovnih i crkvenih ustanova u očuvanju nacionalnog identiteta Hrvata u Bačkoj Sanje Vulić, O identitetu hrvatskoga jezika i identitetu po hrvatskom jeziku Marka Samardžije, Što je hrvatski identitet u europskom identitetu Andrije Kopilovića, Prilog raspravi  nacionalnom i kulturnom identitetu bunjevačkih Hrvata Stjepana Sučića i Kultura i identitet vojvođanskih Hrvata Milovana Mikovića.

Pored ovoga tematskoga dijela, u novom Klasja naših ravni objavljene su pripovijetke U potrazi za izgubljenim partnerom Franje Petrinovića i Živi a izgubljeni u narodnoj vojsci 1967.-1968 Milivoja Prćića.

Nadalje, tu su i dramski tekst Game-over Stjepana Bartoša te prikazi Tragalac za dobrom u neprestanom susretu sa zlom Tomislava Marjana Bilosnića, Induktivna analiza pjesme Čizme, smrt Petka Vojnića Purčara u povodu 70. godine života Stijepe Mijovića Kočana i O tri suvremena hrvatska djela (Milovan Miković, Ispitivanje izdaje, Mirko Kopunović, Pod slapovima sna, Tomislav Žigmanov, Prid svitom - saga o svitu koji nestaje) Zvonka Sarića.

U rubrici baština tiskani su tekstovi: Po Božiću - ime Isusovo (2. siječnja) u mađarskih Hrvata Đure Frankovića, Lemeš u osimu plemenitog drača Antonije Čota Rekettye i Navodi o kazalištu od 1747 Milovana Mikovića.

salon-mato govoriGovor predsjednika Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva „Tomislav" iz Golubinaca Mate Groznice tijekom predstavljanja publikacija Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na 16. Međunarodnom salonu knjiga u Novom Sadu.

Poznavati Iliju Žarkovića bilo je zadovoljstvo, učiti od Ilije bio je privilegij, a godinama surađivati s nekim kao što je bio Ilija, to je zbilja rijetka radost koju bih svakome poželio.

Ilija Žarković-Žabar (Golubinci, rujan 1947.-14. srpnja 2009.) je hrvatski književnik iz Srijema, iz Vojvodine, ali se na poseban način, sveobuhvatno, bavio svojim Srijemom i Golubincima. Pored rada kao pisac, poznat je i kao glazbenik, skladatelj tamburaške glazbe, aranžer, publicist, istraživač i svestrani umjetnik. Sakupljao je djela hrvatskog i ne samo hrvatskog narodnog stvaralaštva. Djelo koje nam je ostavio u nasljeđe uvelike nadilazi prostor u kome je djelovao. Bio je aktivan pri Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu Tomislav iz Golubinaca, čiji je bio osnivač.

Ovdje smo da bismo rekli koju riječ i o njegovoj posljednjoj knjizi koju imam u ruci „Zaboravljeni rječnik (govor golubinačkog kraja)" ili kako mi to umijemo reći „ruzmarinski Srijem".

Koliko god da danas trebamo progovoriti koju riječ o ovoj knjizi, nemoguće je barem ne spomenuti ukratko Ilijin sveukupni napor na polju glazbe, književnoga rada, te umjetnosti uopće.

ilija zarkovic 2-malaBio je jednim od najpoznatijih hrvatskih pjesnika u Vojvodini. Veći dio njegovog opusa tematski je vezan za srijemsko selo Golubince, kao i za ljude i doživljaje, koje je u svojim djelima ovjekovječio.

Pored toga što je zapisao brojna narodna usmena djela (anegdote, pjesme), veliki je njegov doprinos što je mnoga od tih djela i uglazbio.

Dopustite mi da kao sudionik u nekolicini Ilijinih djela, pa i u ovom posljednjem, kažem koju riječ koja će više biti plod mojih impresija, a manje bilo kakvo iznošenje ocjene ovog djela.

Moja skromna znanja mi ne dopuštaju da se upustim u vrjednovanje ovog djela, ali mi se čini da mi se neće zamjeriti ako kažem ono što je samo po sebi jasno, a to je da ovakve knjige spas donose.

Nije ovdje riječ samo o spašavanju riječi od nestajanja, niti puko čuvanje sjećanja na vrijeme i život koji je prošao. Čini mi se da se na ovaj način bilježi i trajno čuva značajan dio našeg identiteta. Onoga po čemu smo dio ljudskog roda.

Kao što reče doc. dr. sc. Milica Lukić: „Jezik je izuzetno važan za oblikovanje identiteta jednoga naroda, a jednako je tako za identitet svakoga jezika važan, mjesni govor". Baš tomu je posvećena ova knjiga, pa kako gospođa Lukić reče: „njegovo djelo zaslužuje naslov 'Sačuvani rječnik', koji će zasigurno privući i znanstvenike i istraživače".

Ilija je stvorio djelo, hvala mu na tome. Mi koji smo mu na bilo koji način bili od koristi bili smo sretni da možemo, rekao bih: „zamiješati po koju boju i dodati mu kičicu kako bi umjetniku pomogli da ostvari svoj izražaj".

Dočekujući mnoge bijele zore, uz njegov filigranski osjećaj za humor, mnogi od nas su imali priliku pratiti nastajanje svega onoga što je radio i svi u tome sudjelovati. Svi se možemo podičiti da smo ga barem poznavali, da nam je bio prijatelj, da smo s njim istinski živjeli život.

zaboravljeni rjecnik-malaRadeći na ovoj knjizi, on se kao dijete radovao svakoj novoj riječi koju bi pronašao. Činilo mi se na trenutke kao da uopće nije želio okončati rad na ovoj knjizi, jer je osjećao da mnoštvo riječi još treba izvući iz ropotarnice, obasjati svjetlom i dati ih naraštajima koji dolaze. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, nizale su se riječi koje je Ilija uspijevao iskopati iz vlastite i tuđe prošlosti. On koji je na neki način bio zaštitni znak rodnih Golubinaca, uistinu je bio opsjednut glazbenom i književnom arheologijom.

Mnogi od nas skloni su pohvaliti i podržati svaki ovakav plemeniti rad, ali su rijetki oni koji taj rad i provedu u djelo. Siguran sam da se ovaj ogroman Ilijin trud isplatio jer će, ako ni zbog čega, ono zbog ovog djela biti trajno prisutan u kulturi Hrvata u Vojvodini, posebice u Srijemu. Stječe se dojam da je kod Srijemaca, posebice kod Golubinčana, ova knjiga zauzela značajno mjesto.

Svi smo ponosni što je pronio glas o nama samima daleko izvan Golubinaca. Što nas je učio da volimo Golubince, da smo svi braća i sestre. On nas je učio kako se treba davati i žrtvovati za drugoga, u isto vrijeme ne misleći hoće li njemu išta ostati.

Ponosni smo i što je među nama pjevajući živio i živeći pjevao. Slušajući Iliju bilo je lako prepoznati ljepotu ovog našeg teškog života. On je tu ljepotu u svemu mogao vidjeti i naslutiti i kao takvu ostaviti u nasljeđe.

Kao srijemskog Hrvata i kao dugogodišnjeg Ilijinog prijatelja veseli me što je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata svojom prvom knjigom 'Zaboravljeni rječnik - govor golubinačkog kraja' pokazao da neće potpasti pod utjecaj centričnosti što ga generiraju mjesta koje obično doživljavamo kao centre svih događaja unutar zajednice.

Zahvalan sam Zavodu za ovu knjigu koja predstavlja još jedan doprinos kulturi vojvođanskih Hrvata, te njenom snažnijem pozicioniranju unutar vojvođanskog kulturnog prostora na koji smo toliko ponosni.