Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Ana Crnković, pedagoginja, profesorica, ali i velika likovna umjetnica i ujedno i učiteljica mnogim stvaraocima u tehnici slame, preminula je 30. listopada 2011. godine, u 78. godini.

Rođena je u Gornjem Tavankutu 21. rujna 1934. godine. Školovala se u Tavankutu i Subotici, a u Zagrebu je završila studij za profesoricu zemljopisa. Bila je zaposlena u Crvenki kao profesorica i na osobni je zahtjev premještena u Tavankut, gdje dolazi u osnovnu školu „Matija Gubec" 1977. godine. U Tavankutu se susreće s radovima u slami, sa slamarkama Katom Rogić, Marom Ivković Ivandekić, sestrama Milodanović, Margom Stipić te njihovim sljedbenicama i učenicama. Odmah je krenula u obučavanje tavankutske djece i mladeži. Među začetnicima je u dugogodišnjim aktivnostima na kulturnom i likovnom polju u Tavankutu, kada su toj aktivnosti pridodali i Prvu koloniju naive i tehnike slame, osnovanu u povodu pedesetogodišnjice seljačke pobune u Tavankutu. Kolonija je zaživjela i do danas je održano 26 saziva. Ana je bila više godina voditeljica ove udruge.

Pedagoški rad Ane Crnković nije ostao u granicama Tavankuta, jer se 1991. osniva Likovna udruga slamara amatera (LUSA) u okviru Udruge umirovljenika Subotice. I u ovoj je udruzi tijekom sljedećih pet godina ujedno voditeljica, uspješna stvarateljica, te podučava niz generacija žena i djece kako bi zavoljeli slamu i naučili raditi s njom. U okviru ogranka umirovljenika Centar I osniva Slamarsku radionicu umirovljenika (SRP), gdje je također voditeljica i stalna učiteljica stvaralaštva u tehnici slame. Na svim poljima njezina djelovanja, tijekom svih godina, postiže velike uspjehe kako vlastitim, tako i radovima svojih sljedbenika i učenika. Začetnica je i osnivačica Slamarske sekcije „Anica Balažević" u okviru Matice hrvatske, ogranka u Subotici.

Tijekom svog tridesetpetogodišnjega rada, koji je posvetila obučavanju velikog broja stvaralaca, od školske djece, među njima i djece ometene u razvoju, do odraslih i umirovljenika, cijeloga života joj je ispred očiju bio slogan: „Slama je zlato naših njiva, poštujte je i ovjekovječite u vašim kreativnim maštanjima. Budite ponosni da ste plodom vaših ruku prenijeli glas ovdašnjih vrijednih i skromnih ljudi, ne samo u vašoj lijepoj domovini, već i mnogo dalje!"

Sudjelovala je na blizu 300 zajedničkih izložaba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Rusiji, Bjelorusiji, Bugarskoj, SAD-u, Rumunjskoj, Njemačkoj i diljem bivše Jugoslavije. Bila je sudionica mnogih kolonija: Tavankut, Ernestinovo, Rijeka, Krašić, Zrenjanin, Subotica, Sveti Martin pod Okićem, Osovlje na Fruškoj gori.

Za svoj nesebičan rad dobila je niz priznanja, među kojima se nalaze: Prvomajska nagrada, nagrada Vijeća saveza sindikata općine Subotica, Oktobarska nagrada za 1986. godinu, državno priznanje Orden rada sa srebrnim vijencem, otkupna nagrada OK SSRN, nagrada udruge HKPD „Matija Gubec" za formiranje slamarske kolonije i instruktora etno-kampa u Tavankutu, specijalna nagrada Saveza amatera Vojvodine 2000. koju joj je dodijelila stručna komisija.

Priredio: Ljudevit Vujković Lamić

Subotički komorni zbor „Collegium musicum catholicum" nastupio je 12. studenog 2011. godine u samostanskoj crkvi sestara sv. Križa u Đakovu. Na programu su bila djela suvremenih hrvatskih skladatelja: Anđelka Klobučara („Slava" iz papinske mise te djela za orgulje: „Bože moj" i „Collage"), Mate Lešćana („Okreni lice" i „O čovječanska hrano"), Stanislava Prepreka („Kantata Uskrsnuće" i Suita za orgulje) te Anđelka Igreca („Kyrie litanije"). Uz zbor su nastupili solo sopran Melanie Utasi i mr. Kornelije Vizin na orguljama, a za udaraljkama su bili Sanela Šukić i Stanko Patarčić. Zborom je ravnao Miroslav Stantić.

Klobučarev prepoznatljiv orguljski stil zablistao je pod prstima vrsnog i nadarenog orguljaša mr. Kornelija Vizina, koji je svojim zrelim pristupom ovim, tehnički izuzetno zahtjevnim komadima, opravdao skladateljevu zamisao. Također je to slučaj i s rijetko izvođenom Preprekovom Suitom za orgulje, čija je interpretacija bila besprijekorna. Maštovitost Igrecovog „Kyrie" uveo je prisutne u čarobni svijet igre melodije i ritma, gdje bogate orguljske pasaže podcrtavaju udaraljke (timpani, doboš, činele, triangl), stvarajući time ambijent u kojem zborski izričaj kruni cjelokupno glazbeno djelo.

Nesvakidašnji glazbeni ugođaj đakovačka publika popratila je oduševljenim pljeskom. Zapažanja glazbenih stručnjaka, prisutnih na koncertu, izdvajaju napose sretan spoj sakralne glazbe s modernim izričajem. Prema njihovim riječima, slušatelji su doista mogli nazočiti jednom pozitivnom iskoraku u pristupu hrvatskoj glazbenoj baštini sakralnog karaktera.

Zbor djeluje već punih 17 godina u okviru Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović", počevši od 1994. kada je osnovan u subotičkoj župi Isusova Uskrsnuća na poticaj s. Bernardice Đukić, dugogodišnje ravnateljice zbora, sa željom da mladi razvijaju i njeguju sakralnu glazbu. Komorni ansambl se sastoji iz mješovitog zbora i komornog sastava kao spoja amaterizma i profesionalizma, čime se postiže svojevrsna sinteza u predstavljanju sakralne glazbe. Sadašnji umjetnički voditelj i dirigent Miroslav Stantić i stalni orguljaš Collegiuma, Kornelije Vizin, svojim zalaganjem pridonose na posebnom odabiru repertoara i njegovom uspješnom izvođenju.

Na repertoaru zbora nalaze se skladbe Gregorijanskog korala preko skladbi iz svih epoha i stilova do suvremenih skladatelja našeg doba. Posebno treba istaknuti da zbor njeguje dijela hrvatskih skladatelja s osobitim naglaskom na skladbe zavičajnog skladatelja Albe Vidakovića (1914.-1964.), hrvatskog svećenika, skladatelja i muzikologa, rodom iz Bačke. Za svoj ustrajni i marljiv rad zbor i dirigent su 2004. godine nagrađeni „Antušovom nagradom" koja se dodjeljuje za osobit doprinos na očuvanju nacionalne kulture među Hrvatima u Vojvodini. Osim nastupa u Vojvodini i Srbiji, zbor je nastupao u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i Italiji.

Tekst: Dragan Muharem i Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Fotografija: Dragan Mauharem

smotra_recitatora2011_publikaU svečanoj čitaonici subotičke Gradske knjižnice, u subotu, 5. studenog 2011. godine održana je deseta, jubilarna Pokrajinska smotra recitatora na hrvatskom jeziku u organizaciji Hrvatska čitaonice. Na smotri je nastupilo osamdesetak recitatora iz Srijemske Mitrovice, Vajske, Plavne, Lemeša (Svetozara Miletića), Bačkog Brijega, Starog Žednika, Tavankuta, Đurđina, Male Bosne, te iz subotičkih osnovnih i srednjih škola i Hrvatske čitaonice.

Natjecatelji su nastupili u tri dobne skupine: mlađoj (učenici od 1. do 4. razreda osnovne škole), srednjoj (učenici od 5. do 8. razreda osnovne škole) i starijoj skupini (učenici srednjih škola i studenti).

smotra_recitatora2011_ziriSmotru su i ove godine pozorno pratili dogradonačelnik Grada Subotice i član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za obrazovanje Pero Horvacki te generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg i konzulica savjetnica Vesna Njikoš-Pečkaj. Iako su svi recitatori u startu pobjednici, smotra ima natjecateljski karakter kako bi se vidjelo tko ima taj poseban dar za javni nastup i kazivanje poezije. U prosudbenoj komisiji ove godine su bili profesor Vlado Čutura, Katarina Čović i profesorica Katarina Čeliković.

smotra_recitatora2011_bernadica„Smotra recitatora potiče na čuvanje i njegovanje svoga materinskog jezika i čuvanje nacionalnog identiteta, te je od velikog značaja kontinuitet organiziranja ove smotre ali i zajedništvo koje ovdje njegujemo", naglasila je Bernadica Ivanković, predsjednica Hrvatske čitaonice.

Za svoj nastup na smotri svaki sudionik nagrađen je knjigom, a članovi prosudbenog povjerenstva posebno su pohvalili trideset i jednog recitatora, nagradili ih pohvalnicom i izletom u Osijek, 25. studenog, gdje će pogledati božićnu pretpremijeru kazališne predstave za djecu i posjetiti grad, a moguća su i neka iznenađenja. U srednjoj dobnoj skupini, iznimno su odlučili nagradnim izletom nagraditi pet recitatora u kojima su prepoznali talent za kazivanje poezije, što će im biti poticaj za daljnji rad.

Smotru su i ove godine podržali Hrvatsko nacionalno vijeće, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice, Grad Subotica i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske.

Najbolji recitatori

U svakoj kategoriji prosudbena komisija je istakla tri recitatora koji su se svojom kvalitetom izdvojili.

smotra_recitatora2011_najmladjiPobjednici u mlađem uzrastu: posebnu pohvalu su dobili recitatori Donna Karan (OŠ „Matko Vuković" Subotica), Valentina Mačković (OŠ „Matko Vuković" Subotica) i Milica Vuković (OŠ „Matija Gubec" Tavankut), dok su nagrađeni još i Anastazija Balatinac (HKPD "Silvije Strahimir Kranjčević" Bački Breg), Nataša Benčik (OŠ „Matija Gubec" Tavankut), Regina Dulić (OŠ „Vladimir Nazor" Đurđin), Zdenko Ivanković (Hrvatska čitaonica Subotica), Lucija Ivanković Radaković (OŠ „Matko Vuković" Subotica) i Josipa Stantić (OŠ „Vladimir Nazor" Đurđin).

smotra_recitatora2011_srednjiPobjednici u srednjem uzrastu: najviše su se istakli Davorin Horvacki (Hrvatska čitaonica Subotica), Bruno Dumendžić (OŠ „Aleksa Šantić" Vajska) i Josip Jaramazović (Hrvatska čitaonica Subotica).

Diplomu su osvojili i Martina Čeliković (Hrvatska čitaonica Subotica), Ana Dulić (OŠ „Vladimir Nazor" Đurđin), Mario Evetović (OŠ „Matko Vuković" Subotica), Sara Horvat (HKPD "Silvije Strahimir Kranjčević" Bački Breg), Petar Huska (OŠ „Ivan Milutinović" Subotica), Marija Kovač (HBKUD „Lemeš" Svetozar Miletić), Marija Krpan (OŠ „Jovan Popović" Srijemska Mitrovica), Marina Mačković (OŠ „Ivan Milutinović" Subotica), Filip Nimčević (OŠ „Matko Vuković" Subotica), Aleksandra Poljaković (OŠ „Pionir" Stari Žednik) i Valentina Tikvicki (OŠ „Ivan Milutinović" Mala Bosna).

smozta_recitatora2011_nagradni izletutjesnoIznimno na ovoj razini prosudbena komisija je odlučila povesti na nagradni izlet još pet recitatora kao poticaj za dalji rad. To su: Patricija Merković (HUK „Lajčo Budanović" Mala Bosna), Dijana Šefer (OŠ „Matija Gubec" Tavankut), Ivana Tikvicki (OŠ „Ivan Milutinović" Mala Bosna), Iva Iličić (OŠ „Aleksa Šantić" Vajska) i Martina Kutuzov (OŠ „Matko Vuković" Subotica).

Stariji (pohvaljeni i putuju na izlet): najviše su se istakli Ivan Kovač (Hrvatska čitaonica Subotica), Karla Rudić (Gimnazija „Svetozar Marković" Subotica) i Dragana Sudarević (Gimnazija „Svetozar Marković" Subotica), a nagradu su osvojili i Melita Bašić Palković (Gimnazija „Svetozar Marković" Subotica), Ksenija Benčik (Gimnazija „Svetozar Marković" Subotica), Gordana Cvijin (Hrvatska čitaonica Subotica), Ana Duić (HKC „Srijem - Hrvatski dom" Srijemska Mitrovica) i Tanja Horvat (Politehnička srednja škola Subotica).

smotra_recitatora2011_srednjoskolci

Katarina Čeliković

Dramu hrvatskog dramskog pisca Tomislava Zajeca „Atentatori" izveli su 29. listopada 2011., članovi dramske sekcije HKUPD-a „Stanislav Preprek" iz Novog Sada, u Plavoj dvorani Doma kulture u Baču.

Pred više od pedeset gledatelja u predstavi su glumili - Dragica Ramljak (baka), Marijan Sabljak (listonoša, njezin sin), Sanja Trivić (Vera, njezina kći), Božana Vuksan (Žuti, Verin sin; časna sestra Hortenzija) i Anita Klinac (časna sestra Miriam; Stara), a predstavu je adaptirao i režirao Miljan Vojnović.

Ovo je bio šesti nastup glumačke ekipe, koja je sada već potpuno uigrana. Do sada su ovu predstavu izveli tri puta u Novom Sadu, jednom u Somboru, te Srijemskoj Mitrovici, a čekaju ih ove godine još nastupi u Rumi i ponovno u Novom Sadu.

Složna obitelj, koju čine baka, njezin sin listonoša (poštar kojem je spaljivanje pisama životna opsesija), kći Vera (ostarjela prostitutka) i Verin retardirani sin Žuti, nastoji se po svaku cijenu riješiti stare susjede s kojom su potpisali ugovor o dohranjivanju u zamjenu za njezin stan. Problemi nastaju kada dotična susjeda, unatoč svim bolestima, ne umire, pa autoritativna baka odlučuje uzeti stvar u svoje ruke.

Dramski tekst dobio je Nagradu za dramsko djelo Marin Držić, Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tomislav Zajec rođen je 1972. godine u Zagrebu gdje je završio Akademiju dramskih umjetnosti. Do sada je objavio dva romana, tri zbirke poezije, autor je više dramskih tekstova, od kojih su mu na pozornicama u hrvatskoj i inozemstvu izvedena 4. Dobitnik je raznih priznanja za književno stvaralaštvo.Za pohvalu je, osim izvrsne glume svih pojedinaca, i dobar izbor glazbe tijekom predstave (dvije skladbe znamenitog hrvatskog glazbenika Albe Vidakovića Fantazija" i fuga za orgulje i „Descendit Jesus") što je dalo djelu osobitu životnost, dramatiku i ozbiljnost, te održalo pozornost i raspoloženje publike. Glazbenim i svjetlosnim efektima u drami umješno je vladao Tihomir Vezeti.

HKUPD „Stanislav Preprek" osnovano je 10. rujna 2005. s ciljem okupljanja ljudi radi njegovanja kulture, običaja i tradicije. U posljednje vrijeme organizira književne večeri, izdaje svake godine po jednu zbirku pjesama, pospješuje slikarstvo, a najaktivnija je dramska sekcija. Predsjednik udruge Marijan Sabljak najavio je da ova sekcija već priprema novu dramu Mire Gavrana „Nora danas".

Ono što je najvažnije, ova udruga svojim radom uspješno čuva i njeguje lik i djelo hrvatskog velikana Stanislava Prepreka.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić

Subotički književnik Tomislav Žigmanov sudjelovao je na ovogodišnjem 18. festivalu književnosti „Galovićeva jesen", koji je održan od 27. do 29 listopada 2011. u Koprivnici. Ova tradicionalna književna manifestacija u Koprivnici, koja afirmira Podravinu i književnu riječ, posebno kajkavsku, organizira se u čast velikom hrvatskom pjesniku Franu Galoviću (Peteranec, 20. srpnja 1887. - Mačva, 26. listopada 1914.). U nizu raznovrsnih kulturnih akcija i događaja ističe se dodjela godišnjih književnih nagrada „Fran Galović" za najbolje književno djelo zavičajne tematike.

Pored književnika i pjesnika iz različitih dijelova Hrvatske (Stanislav Marijanović, Krešimir Bagić, Hrvoje Barbir, Silvija Benković Peratova, Enerika Bijač, Mirko Ćurić, Tomislav Domović, Maja Gjerek, Jakša Flamengo, Pajo Kanižaj, Božidar Prosenjak), ove su godine u programu „Svečane pjesničke večeri" sudjelovali i hrvatski pjesnici iz dijaspore: Šimo Ešić (Njemačka), Ljubo Krmek (BiH), Ana Schotits (Austrija), Timea Horvath (Mađarska) i Tomislav Žigmanov (Srbija, Vojvodina).

Fran Galović, jedan od najvećih hrvatskih književnika s početka 20. stoljeća, bio je istaknuti pripadnik drugog naraštaja hrvatske moderne. Poznati pjesnik, pripovjedač, dramatičar, književnik i kazališni kritičar, za sobom je ostavio veliki opus nakon samo jedanaest godina mladenačkog književnog rada. Stvaralaštvo mu je objavljeno posthumno u desetak knjiga različitih žanrovskih opredjeljenja - dramskih, pjesničkih i proznih radova, kritika, prijevoda i pisama.

Tekst i fotografija: Koprivnica.hr

U sklopu trodnevnice, uoči posvete temeljito obnovljene crkve sv. Ilije, u Bođanima je nakon svete mise 28. listopada, održana književna večer. Program je osmislio i vodio Josip Dumendžić Meštar, pjesnik iz Bođana, koji je interpretirao nekoliko duhovnih pjesama iz svojega poetskog opusa. Tema književne večeri bila je „Duhovni lik dr. Josipa Andrića", a izložio ju je Zvonimir Pelajić, uz odabrane stihove duhovne lirike u interpretaciji Tonke Šimić, voditeljice literarnog odjela HKUPD-a „Matoš" iz Plavne. U programu je svoje pjesme recitirala učenica šestog razreda osnovne škole Emilija Kovač iz Bođana.

„Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te" (Sir. 4.28), bilo je geslo predavanja o duhovnom liku dr. Josipa Andrića. Boraveći u ovome kraju dr. Andrić je imao običaj govoriti: „Nemoj nikada reći ono što nije!", a cijeli je život posvetio borbi za istinu, te je ovo bio zgodan uvod za osvjetljavanje duhovnoga lika ovoga velikana koji je bio aktivan na mnogim područjima i služio vlastitome narodu, ostavljajući pritom sebe po strani.

Andrić je bio glazbenik, književnik, javni i kulturni djelatnik, novinar, urednik Književnog društva sv. Jeronima, organizator i, prije svega, uzorni kršćanin i vjernik. Govoreći o svojoj literarnoj orijentaciji, Andrić je sam ustvrdio: „U mom književnom i publicističkom radu posebna su ljubav Sveta Zemlja, Slovačka, Irska i moja rodna Bačka", a poznato je da je njegova književna produkcija bila okrenuta ponajviše seoskim temama.

josip andric 2U predavanju su osvijetljena tri aspekta Andrićeva djelovanja - rad dr. Andrića na duhovnom polju, dr. Andrić kao urednik jeronimskih izdanja, te Andrićeva uloga u širenju kulta bl. Nikole Tavelića. U okviru ove teme publika je imala prigodu čuti gotovo nepoznate stihove u ovome kraju Jakova Kopilovića, Augusta Đarmatija, stihove Andrića, te ulomak iz pozdravnoga govora pokojnog slikara Josipa Benaka iz Bođana na Simpoziju o dr. Josipu Andriću, 1969. godine, koje je recitirala i čitala Tonka Šimić.

Voditelj književne večeri Josip Dumendžić je ljubav prema svome zavičaju i vjeri kojoj pripada iskazao recitiranjem nekoliko svojih pjesama na ikavici: „Hrvatski velikani", „Feniks ptica (Vukovaru)", „Ostani mi ponosita (Vajskoj)", „Negdi u nutrini srca", „Dok sam kadar", „Suza zahvalnica (U povodu Velike Gospe)", „Jezik materinji", „Traćimo svoje ime", te „Dragi zvonik", pjesma koja se publici najviše dopala, a posvećena je crkvi u Bođanima.

Trodnevnicu pod nazivom „Obnovimo našu živu Crkvu, obnovimo svoja srca" vodio je gost iz Zagreba p. Mirko Nikolić. Prvoga je dana priređena Biblijska večer, a završne je večeri održan koncert komornog zbora „Zvony" iz Selenče. Domaći župnik, vlč. Josip Kujundžić, izrazio je zadovoljstvo književnom večeri kao i popratnim događajima, a samim načinom organiziranja i pripreme za posvetu crkve pokazao je lijep primjer kako se vjera, duhovnost i kultura prožimaju, te uzajamno obogaćuju vjerski i duhovni život mještana u malim župnim zajednicama. Pater Nikolić je bio ugodno iznenađen bogatim i sadržajnim programom, te je na koncu književne večeri naglasio: „Kao što je bilo i u crkvi lijepo, tako se i ovdje ljepota nastavila kulturnim programom. Kao urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina želio bih da se u njemu objavi reportaža ili bar neki od zanimljivih priloga s ove večeri."

Budući da je već iza nas Međunarodni beogradski sajam knjiga s krilaticom „Knjige spajaju ljude", a da je Mjesec hrvatske knjige još u tijeku, književna je večer u Bođanima svojevrsni prilog ovim manifestacijama. Ovakve duhovno-poetske večeri mogle bi privući ne samo vjernike, nego i šire slojeve čitatelja i ljubitelja književnosti.

„Za pohvalu je što hrvatske institucije, pa i Crkva, uočavaju krizu čitanja i duhovnosti i što ovaj problem rješavaju na najbolji način", kazala je sudionica programa Tonka Šimić te dodala: „Na našim udrugama je velika zadaća educiranja i animiranja članstva i stvaranja čitateljske publike. Knjige hrvatskih autora trebaju dospjeti i u ruke pripadnika drugih naroda i vjera. Za mene su ovakve večeri vrlo zanimljive i višestruko korisne".

Ovome možemo dodati da puna vjeronaučna dvorana svjedoči mogućnostima ostvarenja ovakvih ideja, a otvaranje crkve za kulturne događaje u malim sredinama i njezina misija inkulturacije dobar su putokaz za obnovu duhovnih vrijednosti, a samim tim i vraćanju knjizi i čitanju.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić

kopunovic u zg2011U prostorijama Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, u Zagrebu, prošle su srijede predstavljene dvije posljednje knjige subotičkog pjesnika Mirka Kopunovića „Pod slapovima sna" i „Nad raspuklinom ćutnje".
Program predstavljanja je vodio i u ime organizatora Udruge za potporu bačkim Hrvatima i Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata otvorio glavni tajnik Zlatko Žužić, dok su o knjigama i autoru govorili Marija Hećimović, dr. sc. Sanja Vulić i Tomislav Žigmanov.

Osobni osvrt na pjesnika Mirka Kopunovića i odrastanje u Subotici iznijela je Marija Hećimović, voditeljica Odsjeka za hrvatske manjine Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, podsjetivši da autora poznaje još od mladih, lijepih dana kada se život samo sluti, a kasnije se pokazuje u svoj svojoj punini.

„Zapravo je Mirko prijatelj mojeg brata, a potom nas je život na čudan način višestruko povezao. Međutim, Mirka kao pjesnika upoznala sam slučajno. Naime, nakon jednog razgovora o poeziji - a mi smo često razgovarali i još bolje se zajednički smijali, jer je Mirkov smisao za humor neponovljiv - spomenula sam mu pjesmu ruske pjesnikinje Ahmatove, da bi mi ubrzo stigli nepotpisani stihovi 'Sanela 33'. Nazvala sam ga kako bih mu rekla da je pjesma dobra i upitala ga čija je to pjesma, na što mi je on odgovorio: 'Moja'. Još je samozatajno dodao kako 'tu i tamo piše', a na naše zadovoljstvo to 'tu i tamo pisanje' se nastavilo i rezultiralo s tri, do sada, objavljene knjige poezije", rekla je Marija Hećimović i dodala kako je Mirkova poezija nadahnula mnoge koji su je pročitali, pa tako i njenog brata Ivana Balaževića, akademskog slikara, koji je autor svih triju naslovnica Mirkovih knjiga i ilustracija u njima.

Doc. dr. sc. Sanja Vulić, pročelnica Odjela za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, ustvrdila je kako je Kopunović nakon prve zbirke „U iskrama nade", koja je objavljena 2007. godine, brižno nastavio svoj pjesnički izričaj i u idućim objavljenim mu naslovima.

„Zbirka pjesama 'Pod slapovima sna' počinje tematskom cjelinom 'Misterij osame', koja je čest motiv hrvatskih pjesnika u prostranoj bačkoj ravnici, a velik dio i Kopunovićeva pjesništva možemo slobodno nazvati poezijom osame, osamljenosti, samotničkom poezijom. Isto tako, izvanredna je pjesnička slika dana dvočlanom sintagmom 'gnjili jesen' u pjesmi 'Crveni listovi listopada', dok je pjesmom 'Pitanje' neizravno izražen, ali zato ne manje dojmljiv doživljaj tjeskobe manjinca koji je zabrinut za budućnost svoje manjinske zajednice nakon višestoljetne njezine opstojnosti u bačkoj ravnici", rekla je dr. Vulić, zaključivši kako je pjesnička zbirka „Pod slapovima sna" i svojevrsna poezija boja kojima se obično izražavaju ili jaki kontrasti ili nijanse raspoloženja i ozračja.

Govoreći o pjesničkoj zbirci „Nad raspuklinom ćutnje", izdanom prošle godine, dr. Vulić je rekla kako ona izaziva pozornost već samim svojim naslovom. Naime, u prvi mah bismo možda pomislili da je riječ 'ćutnja' jedan od srpskih izraza za šutnju, ali Kopunović rabi tu riječ u značenju 'osjećaj', a upravo se u tom značenju ta riječ susreće u hrvatskom književnom jeziku kao snažnije stilski obilježena riječ. Kopunović se i u ovoj knjizi pjesama bavi tjeskobom pred budućnošću, sjećanjima, osobnim strahovima, samoće kao realnosti današnjice, a takve su pjesme, vjerojatno, bile razlogom što je recenzentica zbirke Snežana Ilić svrstala Kopunovićeve pjesme u egzistencijalističku poeziju", rekla je dr. Vulić i zaključila kako Kopunovićeve pjesničke zbirke izvrsno pokazuju da se hrvatski pisci u Bačkoj stalno razvijaju u svom književnojezičnom izričaju temeljenom na normiranom hrvatskom književnom jeziku.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici Tomislav Žigmanov govorio je o pjesništvu Mirka Kopunovića u kontekstu hrvatskoga pjesništva u Subotici, uz napomenu kako Hrvati po prvi put u svojoj povijesti žive izvan teritorija koji je državnom granicom odvojen od svog matičnog naroda, odnosno da prostor vlastitosti još nije izgrađen u svojoj punini, što je rezultiralo i egzistencijalističkom poezijom koje je predstavnik i Mirko Kopunović.

nad raspuklinom cutnje mk-m„Njegovo pjesništvo posljedica je jednog ambijenta duhovnih, društvenih i svjetonazorskih silnica koje određuju naš položaj, a suočenje sa zbiljom pokazuje da nas svakim novim popisom ima oko 30 posto manje, te da svijet našeg prostora življenja nestaje pred naletom globalizacije i nekih drugih procesa kojima se ne možemo oduprijeti, jer i kod nas samih se događaju velike izdaje, ljudske prijevare, svjedoci smo odsustva korespondencije s pravednošću, istinitošću u političkim sferama, tako da je negativno raspoloženje dominantno", rekao je Žigmanov i zaključio kako je Kopunović sjajni izdanak egzistencijalističkog pjesništva hrvatskog subotičkog kruga, još uvijek relativno nepoznat u okviru toga prostora kod onih koji imaju moć objavljivanja i relativno nevidljivog kada je u pitanju prikazivanje njegovog pjesništva u Subotici.

Predstavljanje je završio autor Mirko Kopunović zahvalama svima koji su došli i uveličali večer, organizatorima, te članicama Hrvatske mladeži Bačke i Srijema Saneli Stantić i Mirjani Horvacki, koje su tijekom večeri čitale pjesme iz njegovih zbirki.

Tekst i fotografija: Zlatko Žužić

Do kraja studenoga 2011. u ogranku Gradske knjižnice na Paliću može se pogledati zanimljivo naslovljena „Generacijska izložba" na kojoj su svoje radove izložili članovi obitelji Tumbas.

Izložba je okupila pripadnike triju generacija ove obitelji: uz već dokazanu 82-godišnju slikaricu Ružu Tumbas, i njezina sina Nikolu, fotografa i vlasnika internetskog portala www.subotica.info, predstavile su se i njegove kćeri Aleksandra i Najda. Na zidovima galerijskog prostora knjižnice, jedni uz druge, našli su se Ružini pejzaži i salaši; Nino je na svojim fotografijama zabilježio Suboticu i njezine građane od 1999. godine do danas; Aleksandra se predstavila pejzažima, dok je Najda, inače studentica pejzažne arhitekture, izložila svoje grafike inspirirane animiranim filmom „Corpse Bride" Tima Burtona.

Pomoćnica gradonačelnika Subotice za kulturno-prosvjetnu djelatnost Ljubica Kiselički ovom je prigodom izložbu ocijenila „sagom o talentiranoj obitelji" čiji članovi svoje radove realiziraju u tradicionalnim, ali i suvremenim tehnikama.

„Riječ je o obitelji koja se na plemenit način ugradila u povijest grada. U sve ono što je Subotica nekad bila, unatrag 50 godina, ali i sve ono što danas jest i što bi mogla sutra biti", rekla je Ljubica Kiselički.

O izložbi je također govorio i subotički slikar István Török naglasivši kako je ideja o njezinom organiziranju stara 15 godina, te je izrazio zadovoljstvo što je na kraju ipak realizirana.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografije: Hrvatska riječ