Pozovite » (+381) (0)24 535-533

drayen prcicSubotički novinar i pisac Dražen Prćić pokretač je i autor rubrike Priča o fotografiji u vojvođanskom tjedniku Hrvatska riječ. Rubrika postoji neprekidno od 2009. godine. Veliki dio njegovih tekstova iz ove rubrike, uz nove specijalno pisane za ovo izdanje, donosi Prćićeva najnovija knjiga Subotica – Priča o fotografiji koja je u nakladi subotičke Minerve izišla ovih dana.  
Knjiga sadrži sedamdesetak priča o fotografiji. Kako i naslov knjige sugerira, sve su tematski vezane za Suboticu a kronološki pokrivaju razdoblje od sredine 17. stoljeća do 70-ih godina prošloga stoljeća. 

Marko VukovMarko Vukov – pobjednik nade

Kada se u četvrtak 2. ožujka 1995. godine pronijela vijest da je Marko Vukov preminuo naglom smrću u Končanici u Hrvatskoj, 45 km južno od Virovitice, gdje je bio u posjetu Marijanu Đukiću, prijatelju svećeniku (tadašnje) Zagrebačke nadbiskupije i bivšem župniku u Đurđinu, njegovi prijatelji u Zagrebu i drugdje ostali su tužno iznenađeni. (Datum smrti Marka Vukova u knjizi Ja, buntovnik s razlogom je krivo otisnut /26. 2. 1991./). U srijedu 8. ožujka 1995. g. Markov kolega svećenik Matija Stepinac je organizirao kombi kojim smo nas nekoliko Markovih prijatelja otišli iz Zagreba u Viroviticu na ispraćaj njegova tijela za Suboticu. Bilo je to u vrijeme Domovinskog rata kada je područje zapadne Slavonije bilo nesigurno za promet i pod upravom UNPA-e (United Nations Protected Areas, tj. Zaštićene zone Ujedinjenih naroda). U Franjevačkoj crkvi u Virovitici je nakon sv. Mise zadušnice uslijedio ispraćaj pokojnika u njegov rodni kraj, Suboticu. Bio je to naš zadnji ovozemaljski pozdrav s Markom Vukovom, ali onaj naš duhovni odnos s njim ostao je do današnjeg dana. O tom nekadašnjem prijateljevanju preko izgovorene riječi, misli, razgovora, a u ovom slučaju poezije, želim nakon 24. godišnjice njegove smrti reći nešto više u ovom osvrtu.

bunjevacke i sokacke novine na portalu ZKVHNa dan sv. Josipa, 19. ožujka 1870. godine, pred čitateljstvom se pojavio prvi broj Bunjevačkih i šokačkih novina. Bio je to, kako je pisalo, „od stranaka nezavisni“ politički tjednik, koji je u Kalači pokrenuo vođa narodnog preporoda među Hrvatima u ugarskom Podunavlju i tamošnji kanonik Ivan Antunović (Kunbaja, 1815. – Kalača, 1888.). Izlazio je nepune tri godine – od 21. III. 1870. do kraja 1872., a objavljeno je ukupno 146 brojeva na po 4 stranice maloga četvrtinskog formata. Tjednik je imao i kulturni prilog, u početku Nadometak, a od 1871. Bunjevačku i šokačku vilu. Nakon gašenja Novina, Vila je do kolovoza 1876. izlazila samostalno.

knjizevno preloRiječ i „rič” u svojim različitim oblicima – od pjesme zbora, preko kazivanja poezije i podsjećanja na stari tisak do kazališnog komada – ponudilo je i ovogodišnje, četrnaesto po redu, Književno prelo Hrvatske čitaonice koje je održano u petak, 21. veljače 2020.godine u velikoj dvorani HKC-a Bunjevačko kolo u Subotici. Ovo pokladno okupljane, za razliku od većine drugih, u fokusu ima „hranu za dušu”. Ujedno nastoji sumirati godišnji rad Hrvatske čitaonice, a kako je jedan od njihovih programa ljetni Etno kamp, večer je otvorio zbor „kampovaca” koji je pripremio Darko Temunović. 

hrcko monostorHrckov makenbal je prošao i taman se Hrcko pripremio za zasluženi odmor, kad ono od odmora i ljenčarenja ništa. Hitno su ga pozvali u Monoštor na njihov Pokladni bal. Kako ne udovoljiti kada vas djeca zovu? Hrcku zato nije bilo druge nego spakirati se i žurno krenuti u Monoštor. A tamo doček kakvom se nije nadao. Iz šume je, samo da bi se družio s njim, izašao patuljak na pečurci, jedan vrtuljak napustio je cirkus, Snježana je ostavila sedam patuljaka, dvije mumije probudile su se iz višestoljetnog sna samo da bi dočekale Hrcka. I nije to sve. Jedna sočna krafna pobjegla je s vrelog ulja, jedan kuhar ostavio je šerpe i lonce, slikari svoja platna i kičice, svježe prženi krumpir iskočio je iz tanjura, jer sve je to manje važno od Hrcka. A iskreno: Hrcko se baš pokazao i uklopio u društvo monoštorskih mališana. Zna Hrcko i red, pa u goste nije otišao praznih ruku. Svu maskiranu djecu nagradio je jednim lijepim darom. Potrudili su se djecu obradovati i organizatori KUD-a Hrvata Bodrog, koji su, osim zabave mališanima koji su se sami ili uz pomoć roditelja najviše potrudili oko svojih maski, i dodatno darivali. 

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)

petrovaradinPrinceze, mačke, zeko i klovn okupili su se na Dječjim maškarama u dvorani Vatrogasnog doma u Petrovaradinu. Maškare je organizirao mjesni HKPD Jelačić, a sudjelovala su djeca koja pohađaju kreativnu Petrovaradionicu. Pjesme, recitacije, tamburaši, šale i skečevi zabavljali su razigranu djecu i znatiželjne roditelje.
Djecu su pripremile Vlasta Malešević, Ivana Šimunović i Tatjana Štimac.
Iako smo imali malo vremena za pripremu i iako je puno djece bolesno, uspjeli smo sve organizirati. Prije ovoga smo imali radionicu kada smo djeci objašnjavali što su to poklade. To nam je bila ključna riječ, pa su djeca imala korisne ideje koje su povezala s tom riječi poput smijeha, šale, veselja. Ona su sama prepoznala što poklade znače i poslije toga smo uvježbavali recitiranje pjesmica. Djevojčice se uglavnom vole maskirati u lutke i princeze, a i kostimi životinja su sada zanimljivi i popularni” kaže Ivana Šimunović. 
Šestogodišnja Tijana Ber se maskirala u zeku, dok se sedmogodišnja Lea Martić maskirala u Snjegovića zato što joj se, kako kaže, on sviđa i zato što joj nedostaje snijeg ove godine. Devetogodišnja Matea Groznica se maskirala u lutku, jer je prošle godine bila vila pa je ove godine htjela nešto malo drugačije. Svima je privukao pažnju mali sladak klovn iliti devetogodišnja Andrea Ber kojoj je oko maskiranja pomogla mama. Sve one su nam rekle kako jedva čekaju sljedeće Dječje maškare u Petrovaradinu.

Izvor: Hrvatska riječ (Kristina Ivković Ivandekić)

somborHrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor iz Sombora organiziralo je po 86. puta Veliko bunjevačko-šokačko prelo. Manifestacija je to koja uz Dužionicu ima najdužu tradiciju među somborskim Hrvatima. Mjesto okupljanja već po tradiciji je Hrvatski dom u Somboru. Za neke obitelji to znači da su uz ovaj dom i prelo vezane i tri generacije.

debo cetvrtak u voajskojUz misu, glazbu i krafne, i u Vajskoj je 20. veljače obilježen” Debeli ili Debo četvrtak. Osim članova mjesne HKU Antun Sorgg iz Vajske, u organizaciji su sudjelovali i predstavnici DSHV-a te MKUD-a Različak. Predsjednik Udruge Sorgg Mladen Šimić podsjetio je na značenje ovog običaja: 
Naši stari su divanili da tog dana triba ist devet puta kako bi se skupila snaga u tilu, jer dolazi dugačka korizma, a po starovinskom virovanju mršavo čeljade je bolesno, i kako bi se čeljad još jedared dobro naila, da se poide sva pokladna mrsna rana, koju ne mož dugo čuvat, a korizma je dugačka i nemrsna. Datum Debelog četvrtka zavisi od datuma kada pada Uskrs.” 
Za krafne su bile zadužene župljanke koje su ispekle preko 200 tih slastica. Pjesme su se nizale jedna za drugom, uz želju da se vrijeme do početka korizmenog posta iskoristi za zabavu i ples. Stariji župljani kažu da ih je ova proslava vratila u dane mladosti. 

Izvor: Hrvatska riječ (A. Š. )