Strani jezik nije nepremostiva barijera, osobito kada se čovjek zainteresira za njega i potrudi se naučiti ga. Nedavni bliski susret s Dalekim istokom mi je to još jednom plastično dokazao. Naime, bunjevački govor probudio je znatiželju kod jedne studentice iz Tokija, ali onog pravog Tokija, u Japanu, ne u našem susjedstvu, Masumi Kameda. Studirala je slavistiku na Sveučilištu u Tokiju, bavi se istraživanjem suvremene kulture i priprema doktorat čija je tema „Kulturne veze Sovjetskog saveza i Jugoslavije“.
Masumi Kameda je u Subotici boravila u okviru svog istraživanja o pod-varijantama južnoslavenskih jezika, a u našem gradu je bunjevački govor zauzeo posebno mjesto u njezinom zanimanju.
Susret se dogodio u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, a prvo što sam ju pitao je odakle zanimanje za naše područje, barem kada se radi o kulturi i jeziku. Masumi Kameda kaže da se na preporuku jednog od tamošnjih profesora upustila u učenje ovog, za Japance, veoma različitog jezika.
„Jedan od mojih profesora u Japanu mi je preporučio da malo proučim vojvođansku kulturu te je spomenuo i Hrvate - Bunjevce. Nakon toga sam to počela istraživati i zainteresiralo me je. Sudjelovala sam na jednom seminaru na sveučilištu u Pečuhu i tamo je jedna od tema bila ’manjine’. Učili smo o Šokcima i bili smo na jednom njihovom festivalu i tada sam se već počela više zanimati za manjinske zajednice na ovom području.“
Njezino istraživanje prije svega odnosi se na slavenske jezike, doznajem od Masumi.
„Inače se bavim propagandom, a istraživanje u Vojvodini obuhvaća samo Hrvate - Bunjevce. Nedavno sam na jednom seminaru u Zagrebu imala izlaganje, a volim čitati i učiti. Često posjećujem knjižnice i tražim stare novine i materijale u vezi s Jugoslavijom i Sovjetskim savezom i slično.“ 
Na pitanje otkuda potječe njezino zanimanje za slavenske jezike, Masumi Kameda odgovara:
„Mene su uvijek zanimali strani jezici. Učila sam ruski, ali tu je i francuski, uz kineski i korejski. Meni se veoma sviđaju slavenski jezici zato što su veoma slični, a kultura je različita, jer je područje na kojem Slaveni žive veoma široko. Na slavistici smo učili poljski, češki i slične, međutim, južnoslavenske jezike je u Japanu jako teško učiti. To je tamo jako rijetka pojava i željela sam o njima nešto naučiti.“
Osvajanje se ne mora obavezno gledati muškim, teritorijalnim očima. Kulturno osvajanje je na ovu mladu ženu ostavilo snažan dojam i ona je očito podlegla slavenskim čarima. Osobno se nadam da je nećemo razočarati.
Siniša Jurić
Test je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
