U okviru kontinuirane suradnje s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, područnog centra u Vukovaru, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata održao je 29. travnja 2015. godine znanstveni kolokvij o demografskim karakteristikama hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji. Po treći puta prof. dr. sc. Dražen Živić, ovoga puta s koautoricom rada mr. sc. Sandrom Cvikić, u Subotici je predstavio dio rezultata analize popisa u Republici Srbiji. Nakon analize kretanja broja stanovnika, prostornog razmještaja i dobne strukture, profesor Živić je predstavio analizu promjena u strukturi hrvatske nacionalne manjine prema obilježju „pismenost“ i „školska sprema“, a vremenski okvir analize je omeđen rezultatima popisa 1981. i 2011. godine.
Zašto je tema obrazovne strukture s demografskog motrišta važna i kakve posljedice može imati na očuvanje identiteta i unaprjeđenje društvenog, ekonomskog, kulturnog i demografskog o(p)stanka hrvatske nacionalne manjine u Srbiji? Prije svega, zbog ekonomskog i društvenog položaja jer je obrazovanje danas u cijelom svijetu jedan od najvažnijih čimbenika podizanja razvijenosti i prijelaza u sekundarne i tercijarne djelatnosti. Rezultati popisa stanovništva ukazuju na stanovito poboljšanje razine obrazovanosti Hrvata u Srbiji, ipak, u odnosu na ukupno stanovništvo Srbije, Srbe kao većinski narod, te u odnosu na većinu brojnijih nacionalnih manjina, Hrvati imaju nepovoljnija obilježja obrazovne strukture, što se najviše ogleda u ispodprosječnom udjelu stanovništva s višim i visokim obrazovanjem. Osim ekonomskog položaja, nezadovoljavajuća razina obrazovanosti nameće se kao važan destabilizacijski čimbenik razvoja (društvene i nacionalne kohezije) i položaja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, što može ojačati asimilacijske a oslabiti nacionalno- integracijske procese.
Od 1948. do 2011. godine smanjen je broj Hrvata u Srbiji za 65 posto. Od tri Hrvata 1948. danas je u Republici Srbiji ostao samo jedan. Kontinuirano smanjivanje broja Hrvata započelo je 1961. i nastavilo se i do 2011. Čimbenici takvog kretanja su različiti, i demografski i nedemografski – iseljavanje, negativno prirodno kretanje stanovništva, politički pritisci, bunjevačko i šokačko pitanje... To se osobito negativno odrazilo na demografsku strukturu prema dobi, a što će odrediti buduće kretanje i biti vrlo krhki temelj na kojem bi Hrvati u Srbiji mogli graditi svoju demografsku budućnost, ocrtao je ukratko dr. sc. Živić demografsku sliku Hrvata u Srbiji.
„Ukupan položaj, i današnji i budući, ne ovisi samo o demografskim procesima ali je sam broj nacionalne manjine važan orijentir nekoj državi za formiranje odnosa prema nekoj nacionalnoj manjini. Manja brojnost neće pozitivno utjecati, i u tom kontekstu zabrinjavajućeg procesa demografskog starenja, ističe se i visok indeks feminizacije (na 100 muškaraca je 141 žena, dok je u svijetu prosjek 5-7 posto više žena), te loša dobna struktura – od 100 Hrvata u Republici Srbiji 7 Hrvata je mlađe od 14 godina, a 30 je starije od 65 godina.“ Ovakva (prilično loša) struktura po dobi i spolu određuje u izvjesnoj mjeri i obrazovnu strukturu.
U 2002. godini 1,97 posto Hrvata bilo je nepismeno, što je manji udio u odnosu na ukupno stanovništvo i u odnosu na Srbe kao većinski narod. Nepismeni Hrvati su većinom žene u starijoj životnoj dobi i starije generacije općenito, što je povoljna okolnost za buduće pokazatelje pismenosti i obrazovanosti. U pogledu viših stupnjeva obrazovanja primjećuje se pozitivan trend jer se smanjuje kontingent stanovništva s nezavršenom i završenom osnovnom školom (prepolovljen je udio Hrvata bez značajnije naobrazbe), a raste i udio stanovništva s višom i visokom školom. „Međutim postavlja se pitanje je li udio od 14,6 posto Hrvata s višom i visokom naobrazbom danas dovoljan da osigura budućnost obrazovne strukture i bolju poziciju i participaciju Hrvata u društvenom, gospodarskom i političkom životu Republike Srbije“, kazao je dr. sc. Živić.
Hrvata s visokom naobrazbom je 2011. godine u Srbiji bilo 9 posto ili ukupno 4.862 osobe, što je ohrabrujuće ali je daleko niže od drugih naroda. „Trend je dobar, ohrabrujući, ali nije zadovoljavajući. Ne ide dovoljno brzo promjena obrazovne strukture, zbog slabijeg uključivanja Hrvata u fakultetsku naobrazbu u odnosu na druge narode u Srbiji“, iznio je dr. sc. Živić.
Formalizacija suradnje
Ravnatelj ZKVH Tomislav Žigmanov najavio je formalizaciju suradnje kroz sporazum o suradnji, a započeti su i razgovori s voditeljem Područnog centra Instituta Ivo Pilar prof. dr. sc. Draženom Živićem da se njihova istraživanja o demografskim prilikama hrvatske zajednice u Srbiji objave u znanstvenoj monografiji.
Interesantan je i prostorni raspored visoko obrazovanih Hrvata u Srbiji. Naime, daleko je nepovoljniji udio visoko obrazovanih Hrvata u Vojvodini u odnosu na Hrvate u centralnoj Srbiji (prije svega Beogradu). Ako se zna da 80 posto Hrvata živi u Vojvodini to je još više zabrinjavajuće jer je udio Hrvata s višim i visokim obrazovanjem u centralnoj Srbiji dvostruko veći od udjela više i visoko obrazovanih Hrvata u Vojvodini. I u odnosu na druge nacionalnosti je udio visokoobrazovanih Hrvata 2011. godini (9,05 posto) manji od udjela visokoobrazovanih u većinskom narodu (11,04 posto) i od prosjeka u Republici Srbiji (10,59 posto), te u odnosu na neke druge nacionalne manjine.
Hrvati su negdje u sredini ljestvice u pogledu visokog obrazovanja što dovodi do nekoliko pitanja, koje je otvorio dr. sc. Živić. Kao prvo, dostiže li se potreban ljudski i socijalni kapital i može li se na temelju toga očekivati poboljšanje društveno-političkog i gospodarskog položaja hrvatske nacionalne manjine. Drugo je pitanje, postoji li unutar hrvatske manjine svijest o trenutnom stanju i potrebi podizanja opće razine obrazovanja kao i načinima njegova rješavanja, i na koncu, kakav je odjek ovakve situacije na trenutnu situaciju i kakav odjek može imati na veću zastupljenost Hrvata u različitim strukturama društvenog i javnog života u Republici Srbiji, a za što je jedna od ključnih pretpostavki razina obrazovanosti stanovništva. Stoga različiti akteri trebaju poduzimati mjere i korake kojima će se povećavati uključenost Hrvata u visoko obrazovanje u Srbiji, poručio je Živić te zaključio kako je „odgovornost mnogih da na ovom pitanju porade, ne samo ustanove same hrvatske nacionalne manjine već i čimbenici iz Republike Hrvatske kako bi Hrvati na ovim prostorima opstali i dalje se razvijali kao ravnopravni građani države, ali i kao sastavnica hrvatskog nacionalnog bića jer to uistinu i jesu.“
Izvor: Hrvatska riječ (Jasminka Dulić)
