O odnosu države i crkve govorilo se 6. lipnja 2013. godine, na četvrtoj po redu tribini ciklusa Izazovi Milanskog edikta, koja je održana u prostorijama Pastoralnog centra Augustinianum. Ovoga puta uvodničari su bili msgr. mr. sc. Stanislav Hočevar, nadbiskup beogradski i prof dr. sc. Dragoljub Đorđević, sociolog religije iz Niša.
Kao prvi uvodničar msgr. Hočevar naglasio je kako odnos države i crkve treba biti uravnotežen na način da država zastupa društveni i ekonomski razvitak zajednice ili naroda i služi mu, dok crkva treba davati onu duhovnu vrijednost ljudskome životu, a kao model najbliži stvarnosti, može se istaknuti sekularizam, gdje postoji uvažavanje i suradnja ove dvije krajnosti.
„Milanski edikt sa čitavom svojom pozadinom za sve nas ima krucijalno značenje, ne znači da je on riješio sva pitanja, ali ih je započeo. Ima mnogo dimenzija, jasno je da nitko nije stručnjak za sve. S jedne strane je crkva, a s druge država, pitanje odnosa je jasno. Crkva, kao mistično tijelo, instrument je zajedništva između Boga i čovjeka, spasenja svijeta. S druge strane je državna zajednica, kao pravna struktura koja se u cijeloj povijesti ne mijenja“, kazao je msgr. Stanislav Hočevar i dodao kako je važno znati da se Isus ne suprotstavlja zemaljskoj vlasti, on jasno kaže - dajte „Bogu Božje, a caru carevo“.
„Zemaljska vlast mora biti u službi zajednice, naroda. Svako apsolutiziranje vodi do toga da se pokazuje zvijer koja uništava biće čovječanstva. Krist ne želi političko mesijanstvo, došao je da bi služio i time je pokazao da mora svaka vlast biti u službi zajednice, služiti za opće dobro. Trebamo moliti za vladare koji su u službi zajednice, da imaju snage za opće dobro. Zato crkva ili duhovna vlast ima zadaću brinuti o eshatološkoj, uzročno-posljedičnoj dimenziji čovjeka, jer je čovjek rođen za vječni život i što intenzivnije živi tu eshatološku dimenziju, bolje i jače gradi zemaljski život. Zemaljskim se vrijednostima tako daje nutarnja stabilnost i kakvoća. Zato i nema demokracije ako nema duhovnih vrijednosti“, naglasio je nadbiskup.
U svom izlaganju msgr. Hočevar je rekao kako je odnosu crkve i države potrebna pozitivna podjela, da je svaka vlast neovisna i autonomna, ali u potrebnoj suradnji jer ljudsko biće ima i duhovne i materijalne potrebe.
„Crkva svakako mora ostati sol, kvasac i svjetlo. Crkva treba promovirati duhovne vrijednosti. U svakoj zemlji ima vrlo delikatnih pitanja, pitanje planiranja ljudskog života i tumačenje duhovnih vrijednosti, zar je tu država sposobna i stručna tumačiti duhovne vrednote?“, pitao je msgr. Hočevar i dodao: „Živimo u vremenu poslije vrlo različitih totalitarizama. Zato, unatoč tome što želimo idealnu i državu i crkvu, kao i njihov međusobni odnos, još uvijek nemamo pravu sliku. Upravo su zato ovakvi susreti veoma važni, kako bismo dobili što jasniju sliku, kakva bi ta podijeljenost koja vodi prema pozitivnoj suradnji, trebala biti“, dodao je msgr. Hočevar.
Drugi uvodničar prof. Dragoljub Đorđević govorio je o proslavi Milanskog edikta u Nišu, te je iznio kako postoji više modela odnosa crkve i države, od teokratskog, gdje u državama postoji državna religija i takoreći je u samoj vlasti, pa do bezbožništva, gdje se crkva u potpunosti potiskuje i isključuje iz društva i države. On, međutim, izdvaja sekularizam kao model odnosa crkve i države koji je možda i najprihvatljiviji, gledano kroz povijest i današnje njihove odnose.
„Možda je to najkorektniji i najprihvatljiviji model i za oltar i za prijestol. Nesuglasica između crkve i države uvijek će biti. Ne postoji idealna simfonija, koja bi odgovarala recimo Pravoslavnoj crkvi. Osim toga, taj se bogoslovski koncept iznimno preispituje. Osobno sam mišljenja da ako nema nekakve stvaralačke borbe između crkava i države, to baš i nije dobro. Nema tu idealnog odnosa. Ako bi on postojao, bio bi to pokazatelj idealnog društva. A mi smo već iskusili pokušaj stvaranja idealnog društva. Tu spadaju recimo fašizam i komunizam“, kazao je prof. Đorđević, te dodao kako su danas prisutni i obrisi borbenog bezbožništva u globaliziranom svijetu i Europi. To se očituje u primjerima gdje u pojedinim slučajevima građani, vjerske zajednice ili crkve imaju problema u izražavanju vjerskih osjećaja i stavova, iako nije riječ o tzv. manjinskim religijama. Profesor također dodaje kako se mi sada krećemo prema modelu kooperativne odvojenosti crkve i države. Kooperativna odvojenost po mišljenju prof. Đorđevića, koju i sam podržava, postoji i u Srbiji, jer da je nema, ne bi bilo vjeronauka u školama, ne bi postojali bogoslovni fakulteti.
Nakon oba uvodničara, moderator večeri i domaćin vlč. mr. Mirko Štefković otvorio je diskusiju. Nazočni su mogli dobiti odgovore na mnoga pitanja ne samo vezana za temu susreta, nego i na pitanja iz svakodnevnog života, morala, Europe, pa i naše uloge vjernika u svijetu. Između ostalog, msgr. Hočevar je naglasio i činjenicu da „Mi, kao vjernici, trebamo svakako ostati vjerni svome Gospodinu, ne trebamo čekati da država stane na našu stranu i da netko drugi čini ono što bismo mi trebali. Mi trebamo živjeti i svjedočiti svojim životom. Primjerice pitanje abortusa - ne trebamo čekati da država svojim državnim aparatom štiti nerođene, nego mi sami u ime Isusa, svojim životom. Jer neće nas spasiti papir, nego djela“, kazao je nadbiskup.
Sljedeća tribina najavljena je za rujan.
Tekst i fotografija: Ž. Vukov
