Hrvatska zajednica u Srbiji imala je značajnih pomaka u odnosu na vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, no to je još uvijek daleko od potrebnog, a pogotovo poželjnog napretka zajednice, čulo se na Okruglom stolu na temu «Hrvati u Vojvodini deset godina nakon sloma režima Slobodana Miloševića» održanom u utorak, 5. listopada, u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća, u organizaciji Hrvatskog akademskog društva i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Uvodno izlaganje održao je Tomislav Žigmanov, autor knjige «Hrvati u Vojvodini danas: traganje za identitetom». Država Srbija drži sve konce u rukama i Hrvati ovdje imaju zapravo male mogućnosti da nešto doista promijene na bolje za sebe, među ostalim je izdvojio Tomislav žigmanov. 
«Političke i društvene konstelacije u Srbiji su najvažniji društveni činitelji koji određuju položaj nacionalne zajednice. Oko tog pitanja ne postoji suglasnost i spremnost da se uzima u obzir, kada se radi o onima koji analitički ili na neki drugi način tematiziraju hrvatsku zajednicu. Kada je riječ o problemima u hrvatskoj zajednici, obično se misli da su odnosi unutar zajednice, broj i vrsta institucija, redistribucija moći, financijski resursi ili kadrovska rješenja ono o čemu ovisi društveni položaj zajednice. Ovo jesu činitelji, ali i društveni ambijent u kojem živimo, konkretne političke konstelacije, ekonomske prilike, participacija u procesima donošenja odluka kao i manjinska politika koja postoji u Republici Srbiji jesu ključni čimbenici.»
Žigmanov ističe da, osim na kvantiteti, moramo raditi i na kvaliteti ostvarivanja manjinskih oprava. Dobar primjer je školstvo.
«Ako imamo manje od 30 učenika u prvim razredima osnovne škole na hrvatskom jeziku na području Grada Subotice, moramo se potruditi da ta nastava na hrvatskom jeziku bude kvalitetna, da ishodi u obrazovnom procesu budu u vidu količine i vrste znanja i vještine kojom će raspolagati dijete. Moramo biti sposobni sudjelovati u društvenim, ekonomskim i političkim procesima koji su u tijeku i koji će tek doći.» Ako želimo ili ćemo biti dio Europske unije moramo imati odgovarajuće znanje i kompetenciju kada se radi o funkcioniranju toga sustava, a to podrazumijeva i mogućnost pristupanja novcu iz odgovarajućih europskih fondova», kaže Žigmanov. 
Pomoćnik u Pokrajinskom tajništvu za informacije Kalman Kuntić kaže da su ga u to kritično vrijeme držali strah i nada.
«Strah je bio i osobni, jer svi mi koji smo na bilo koji način bili involvirani u te događaje prije petoga listopada, osjećali smo neku vrst izravnog ili neizravnog pritiska. To je bio osobni, egzistencijalni strah, ali je postojao i strah od toga da nećemo uspjeti i ovoga puta srušiti režim Slobodana Miloševića. Ipak, postojala je i nada da će, nakon pada tog režima za koji smo vjerovali da će se dogoditi tada, stvari krenuti na bolje.»
Kada je riječ o kolektivnim pravima Hrvata, dogodili su se značajni pomaci, kaže Kalman Kuntić. Od toga da su Hrvati 2000. godine bili samo dio statistike u popisu, do toga da smo sada priznata manjina te da imamo vlastito informiranje ili Zavod za kulturu, kaže Kuntić.
Od individualnih prava, osjećamo se daleko sigurnije i ranijeg straha od progona više nema, ali postoji strah od egzistencijalne ugroženosti, što bi se na koncu moglo odraziti i na provođenje kolektivnih prava, zaključuje Kuntić. 
Razvitak institucija, povećanje obujma i kvalitete ostvarivanja manjinskih prava, osnaživanje edukacije u svim segmentima, od političkog, informativnog do kulturnog, kao i otvaranje komunikacije s pripadnicima hrvatske zajednice te educiranje ljudi koji rade unutar institucija, imperativ je za hrvatsku zajednicu, zaključuje Tomislav Žigmanov.
Na skupu je bilo nazočno oko 25 sudionika iz Novog Sada, Sombora, Surčina, Stare Pazove i Subotice, među kojima se nakon uvodnog izlaganja razvila vrlo živa, gotovo dvosatna rasprava o položaju Hrvata u Srbiji, a osobito o koracima koje bi trebalo uraditi glede poboljšanja njihovog položaja u budućnosti.
Tekst: Siniša Jurić
Članak je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
