U organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Muzeja Vojvodine, u Novom Sadu je 25. rujna 2012. godine, predstavljena knjiga „O strasti, čitanju i dokolici" prof. dr. sc. Helene Sablić-Tomić. Riječ je o knjizi eseja ove osječke književnice i književne kritičarke, dekanice Umjetničke akademije u Osijeku i sveučilišne profesorice, koju je objavila naklada „Ljevak" 2011. godine.
Ističući zadovoljstvo predstavljanjem ove knjige, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov naglasio je kako kulturni prostor Hrvata u Vojvodini ne treba razumjeti kao otočni, odvojen i samostalan, nego kao težnju da se postane integralni dio multikulturnog prostora Vojvodine.
Doc. dr. sc. Nives Tomašević, urednica u nakladničkoj kući „Ljevak" iz Zagreba, rekla je kako je knjiga koja se predstavlja četvrta u nizu knjiga autorice koju kao plod suradnje i povjerenja izdaje „Ljevak".
„Helena je sjajna autorica koja će svojim tekstovima odgojiti veliki broj mladih čitatelja, zavest će ih svojim pisanjem i vratiti knjizi. Ona bez obzira piše li svojim studentima ili piše sveučilišni udžbenik ili nam se obraća jednim intimnim tonom kao primjerice u 'Dnevniku nevidljivoga' ili piše sjajne eseje kao što je ova knjiga, piše doista tako da nekom magičnom privlačnošću uzimamo njene knjige i ne samo da ih s užitkom čitamo nego često možemo njene knjige shvaćati kao jedan mali leksikon. Autorica nas upućuje na koji način ćemo čitati, skrećući nam pozornost i na one autore koje smo možda zaboravili pročitati ili im nismo dali pažnju koju smo trebali", kazala je Nives Tomašević.
Govoreći o knjizi svoje nekadašnje studentice, prof. dr. sc. Jasna Melvinger rekla je kako već naslovom autorica otkriva da je usmjerena prema onim sadržajima koji u današnjoj ubrzanoj utrci s vremenom i preokupiranosti novim tehnologijama sve više nedostaju.
„Ovo nije knjiga za one koje nemaju nikakvu želju za samoćom, koji ne znaju gdje se nalazi drugi, koji ne mogu zamisliti zašto bi bilo vrijedno biti sam i stapati se s tekstom. Ona nije knjiga za one koji žele ostati mirni, ona traga za čitateljima koji žude izaći iz ustaljenog klišea ponašanja i mišljenja. Trodjelna naslovna sintagma ove nekonvencionalne otvorene knjige korespondira s njenom kompozicionom strukturom pa tako i slijede tri tematske cjeline: eseji o strasti, zapisi o čitanju i bilješke o dokolici. Nepretenciozno formuliranim podnaslovom 'Mali eseji' autorica čini se ne želi reći samo to da sedamnaest tekstova koji su sadržani u njenoj knjizi nisu predugi za čitanje nego tim podnaslovom prije svega deklarira svoju postmodernu nehajnost u svom odnosu na ekskluzivnost velikih tema. Naslovi njezinih eseja su literarno atraktivni, često metaforični. Pod strašću ona podrazumijeva osobnu stvarateljsku poticajnu energiju koju prepoznaje u tekstovima drugih često uzaludno tražeći tu energiju u suvremenom hrvatskom ljubavnom romanu", rekla je Melvinger zaključivši kako je autorica ovom knjigom dala značajan doprinos i inovativnoj polidiskursivnosti i umjetničkoj literarnoj izražajnosti postmodernog hrvatskog eseja.
Na promociji je govorila i književna kritičarka mr. sc. Snežana Ilić. „Parafrazirajući naziv posljednjeg romana Irene Vrkljan 'Svila nestala, škare ostale', rekla bih kako će, srećom po Helenu i čitateljsku publiku u Hrvatskoj, Helenine škare iskrojiti još stotine fragmenata najfinije svile kreativnog i imaginativnog, i ti će fragmenti na kraju svih krajeva činiti jednu bogatu cjelinu o ovom dijelu svijeta, ispisanu i pečatiranu Heleninim rafiniranim ženskim rukopisom", kazala je Ilić.
Helena Sablić-Tomić je naglasila svoju suradnju s novosadskim grafičkim dizajnerom i sveučilišnim profesorom Darkom Vukovićem kao i Tomislavom Žigmanovim koji se, kako je dodala, trudi predstaviti hrvatsku književnost nastalu u Vojvodini i upisati je u povijest hrvatske književnosti.
„Mislim da je nužno da mi koji živimo u matici prigrlimo svu kulturnu energiju koja je koncentrirana ovdje prijeko jer tek na taj način ona može ići ovakvim tragom naših susreta", rekla je Helena Sablić- Tomić.
Tekst i fotografija: Ankica Jukić-Mandić
