Zagreb je 19. i 20. prosinca 2013. godine bio domaćin predstavnika Hrvata izvan domovine, gdje je po prvi puta konstituiran Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske. Tom prilikom izabrano je vodstvo Savjeta koje će tu dužnost kao predstavnik državnog tijela Hrvatske obnašati iduće četiri godine. Veliki uspjeh i priznanje za hrvatsku zajednicu iz Vojvodine jest činjenica da je među četiri izabrana potpredsjednika i naš kandidat Tomislav Žigmanov.
Savjet je utemeljen odlukom Vlade RH od 6. lipnja 2013. godine, a zadaća mu je pomagati hrvatskoj Vladi u kreiranju i provođenju politike, aktivnosti i programa za Hrvate izvan domovine. Savjet čine najugledniji predstavnici hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta, a njihova zastupljenost određena je sukladno brojnosti i značaju Hrvata u dotičnoj državi, aktivnosti i povezanosti zajednice s domovinom. Tako bosansko-hercegovački Hrvati imaju devet, hrvatska manjina u europskim i susjednim zemljama 17, a hrvatsko iseljeništvo 29 predstavnika. Svi oni imenovani su na prijedlog hrvatskih zajednica iz država iz kojih dolaze na mandat od četiri godine te ne primaju novčanu naknadu za svoj rad.
Među predstavnicima hrvatske zajednice iz Srbije su ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, narodni zastupnik i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Slaven Bačić.
Za predsjednika Savjeta izabran je sveučilišni profesor i bivši ministar okoliša i turizma Federacije BiH Nevenko Herceg, a potpredsjednici su: Tomislav Žigmanov, predstavnik hrvatske nacionalne manjine iz Srbije, Luka Krilić iz Italije, predstavnik hrvatskog iseljeništva iz europskih zemalja, John Peter Kraljić iz SAD-a, predstavnik hrvatske dijaspore iz prekooceanskih zemalja, i Ilija Nakić, predstavnik Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Savjeta Nevenko Herceg iskazao je zadovoljstvo izborom, naglasivši da je pred njim, ali i pred Savjetom vrlo odgovorna dužnost. Govoreći o ciljevima Savjeta, naveo je zaštitu prava i interesa Hrvata izvan Hrvatske te zaštitu i jačanje hrvatskih zajednica, gospodarsku, kulturnu i svaku drugu suradnju s Hrvatima izvan domovine. Prema njegovim riječima mnogo je otvorenih pitanja i problema.
„Hrvati u Bosni i Hercegovini su u vrlo teškom položaju, te zbog nepovoljnog Ustavnog rješenja nisu ravnopravni s druga dva konstitutivna naroda. Isto su tako u teškoj poziciji i hrvatske zajednice iz susjednih zemalja, osobito hrvatska manjina u Vojvodini, gdje se bore da očuvaju svoj manjinski status ili da ga postignu poput Hrvata u Sloveniji“, ističe Herceg.
Važnim je istaknuo i povratak iseljenika u Republiku Hrvatsku, te poticanje izvandomovinstva da investira i pomaže jačaju gospodarstva matične domovine.
Prema riječima člana Savjeta, narodnog zastupnika i predsjednika DSHV-a Petra Kuntića, trojica predstavnika hrvatske zajednice iz Srbije su se vrlo lako i jednoglasno složila oko kandidature Tomislava Žigmanova za izbor vodstva Savjeta.
„Vrlo smo sretni i zadovoljni zbog izbora našeg predstavnika na ovo visoko mjesto. To je rezultat naših lobiranja i poznanstava koja su nastala još u vrijeme dok smo bili članovi Hrvatskog nogometnog saveza u ovih 10 manjinskih autohtonih skupina, zatim naša poznanstva kroz Maticu iseljenika, te Hrvatski svjetski kongres. Zahvaljujući tim lobiranjima uspjeli smo izboriti da imamo svog kandidata iz Srbije na vrlo visokoj poziciji, od čega ćemo uvjeren sam, imati velike koristi u budućnosti. Očekujem da će Žigmanov na ovoj poziciji, preko predstojnice ureda za Hrvate izvan Hrvatske Darije Krstičević, imati puno više šansi utjecati na mnoga pitanja i na probleme koji se tiču manjinskih skupina - Molizea, Gradišća, Mađarske, Slovačke, karaševskih Hrvata, Hrvata iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, te Kosova i Metohije“, ističe Kuntić.
Osim izbora vodstva, sjednice Savjeta su protekle u raspravama o osnovnim smjernicama daljnjeg rada Savjeta, te ključnim temama izvandomovinstva i iznošenju problema i traženja načina njihovog rješenja kako bi se zaustavio trend opadanja broja Hrvata osobito u onim zemljama koje zaboravljaju svoj jezik zbog sve manje poveznica s matičnom domovinom. Između ostalog, istaknuta je važnost očuvanja i jačanja nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta Hrvata koji žive izvan granica Hrvatske, kao i rad na jačanju međusobnih kulturnih, znanstvenih, obrazovnih, ali i gospodarskih veza. U tom smislu, ističe Kuntić, najbolji primjer koncepcije organiziranja u povezivanju manjina može nam pružiti država Izrael.
„Mi se u Vojvodini trebamo ugledati na Mađare i njihov odnos prema svojoj manjini, bilo da je riječ o Srbiji, Rumunjskoj, Ukrajini ili nekoj drugoj zemlji“, navodi Kuntić.
Prilikom boravka u Zagrebu, članovima Savjeta je upriličen prijam kod predsjednika Vlade Zorana Milanovića, te predsjednika Sabora Josipa Leke. Tom su prigodom predstavnici hrvatske zajednice iz Srbije imali mogućnost osobno razgovarati s najvišim predstavnicima vlasti, razmijeniti koju riječ i upoznati ih s aktualnom političkom situacijom, te ih pozvati da posjete Hrvate u Vojvodini.
„S obzirom na skoro otvaranje drugog dijela kuće Hrvatskog nacionalnog vijeća, koja se najvećim dijelom financira sredstvima iz Hrvatske, pozvali smo predsjednika Vlade Milanovića da tom prilikom bude naš gost. S druge strane, predsjednika Sabora Leku, koji je i sam rodom iz vojvođanskog mjesta Plavna, pozvali smo na 24. obljetnicu od osnutka Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini“, kaže Petar Kuntić.
U izjavi za medije potpredsjednik Savjeta Tomislav Žigmanov ukazao je na probleme s kojima se susreće hrvatska zajednica u Srbiji. „Nažalost, svjedoci smo da zalaganja predstavnika hrvatske zajednice u ostvarivanju prava nismo u mogućnosti ostvariti zbog zaprječavanja koja nastaju. Dovoljno je napomenuti obrazovanje na hrvatskom jeziku koje u Subotici traje već 11 godina, a tek je ove školske godine riješeno pitanje tiskanja udžbenika. Jedanaest godina djeca nisu imala udžbenike iz kojih bi učila, jer je Srbija zaprječavala tiskanu objavu, kao i uvoz iz Hrvatske. Tek je zalaganjima i predstavnika hrvatske zajednice i hrvatske diplomacije taj problem djelomice riješen“, navodi Žigmanov.
Na pitanje koliki je značaj nedavnog posjeta predsjednika Hrvatske Ive Josipovića Srbiji i u kojoj mjeri su otvorena pitanja koja se tiču hrvatske zajednice, Žigmanov odgovara kako je svakako položaj hrvatske zajednice bolji ukoliko se događaju takvi susreti poput onoga koji se simbolički dogodio u Tavankutu.
„Naravno da je pozitivna suradnja dvaju predsjednika ukoliko ona postoji i ukoliko su odnosi relaksirani, no s druge strane onespokojava kada takvih susreta nema i kada smo prepušteni vodstvu koje je u Srbiji, gdje se niječe pravo Bunjevaca da budu Hrvati, a jedan značajan broj od dvije trećine to jest. Bojim se da je teško izbjeći probleme bez interesa Hrvatske kojih do sada nije bio, ili ih nije bilo na način na koji smo mi očekivali“, zaključuje Žigmanov.
Srbija je prije koji dan dobila datum početka pregovora s Europskom unijom, što je obvezuje i na području manjinskih prava, gdje je dužna štititi prava svojih manjina, što sigurno pogoduje i hrvatskoj zajednici. U tim uvjetima, od Hrvatske koja je već punopravna članica, očekuje se da koristi ta prava preko svojih europskih parlamentaraca do susreta najviših dužnosnika dviju država za utjecaj u interesu hrvatske zajednice u Srbiji.
Tomislav Žigmanov, potpredsjednik Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske: Radit ćemo na poboljšanju položaja Hrvata izvan Hrvatske
Izabrani ste u Predsjedništvo Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske. Kakvi su vaši planovi u radu na toj poziciji, te u kojoj je mjeri ona značajna za hrvatsku zajednicu iz Srbije koja je i predložila vašu kandidaturu?
Ovo je veliko priznanje za cijelu hrvatsku zajednicu iz Vojvodine i Srbije koja je prepoznata kao ona čija su zalaganja i hrabra i kompetentna. Meni je čast što mi je pripala mogućnost biti kandidatom. Nastojat ću u radu Predsjedništva Savjeta da u kontekstu zadatosti koje nudi strategija kreiramo onakve preporuke i pomognemo s onim rješenjima da se društveni položaj i prilike u kojima žive Hrvati u europskim zemljama kao autohtone manjine na neki način unaprijede, intenzivirajući suradnju s predstavnicima svih hrvatskih zajednica iz tih desetak zemalja i zajedno s njima u dogovoru, te s ljudima iz područja znanosti i drugih organizacija, kao što je Hrvatska matica iseljenika, radimo trajno na poboljšanju položaja Hrvata izvan Hrvatske.
Prilikom prijama kod predsjednika Vlade Zorana Milanovića i predsjednika Sabora Josipa Leke imali ste prigodu nakratko osobno porazgovarati s njima. O kojim temama je bilo riječi?
U neformalnom razgovoru smo i predsjedniku Vlade i predsjedniku Sabora iznijeli naše ocjene i stanje prilika u Srbiji, te iskazali određenu vrstu očekivanja. Obojici smo uputili poziv da posjete hrvatsku zajednicu i u danima što slijede doći će do konkretnijih dogovora u svezi s tim. Naravno, tema je bila i pitanje nacionalne pripadnosti Bunjevaca gdje smo iznijeli našu vrstu stajališta, a oni su ukazali da će u domeni svojih legitimnih okvira raditi na tome da oni Bunjevci koji sebe smatraju Hrvatima imaju određenu vrstu zaštite i da se njihovo identitetsko opredjeljenje ni na koji način negativno ne predstavlja od strane državnih predstavnika Republike Srbije.
Koji su najveći problemi koji tište hrvatsku zajednicu u Srbiji gdje očekujete da Republika Hrvatska može izravno utjecati na njihovo rješavanje?
To je, prije svega, u bilateralnoj komunikaciji s državnim predstavnicima rješavanje pitanja ostvarivanja manjinskih prava. Kada je u pitanju taj segment našeg društvenog položaja, tu ima doista velikih problema. Ponajprije segment obrazovanja, prije svega udžbenika, ali i status nastavnika, pitanje nostrifikacija diploma, te pitanja tko može biti sudionik u procesu obrazovanja. U segmentu informiranja imamo određenu vrstu nejednakosti s predstavnicima drugih manjinskih zajednica i određene probleme neriješenog statusa na televiziji i radiju Novog Sada. Kada je u pitanju kultura, podzastupljenost u financijskom segmentu, gdje su prije svega u pitanju republička tijela, za razliku od pokrajinskih gdje to nije slučaj. Kod službene uporabe jezika također ima problema koji nisu posljedica nespremnosti ili deficita unutar hrvatske zajednice, već zaprječavanje prava od strane administracije. Interesi i zalaganja predsjednika Hrvatske su od krucijalnog značaja kako bi se to stanje prevladalo i u tom smislu očekujem nastavak kreativne komunikacije s predstavnicima Hrvatske kako bi se nakon točnih spoznaja o stanju stvari radilo na tome da se pojedini problemi počnu rješavati.
Tekst: Dijana Prćić
