Koncem travnja 2018. godine objavljen je zbornik radova Urbani Šokci 11/12 pod naslovom Tradicijska kultura i kulturna baština Šokaca i Bunjevaca – zemlja, čuvari i baštinici što je bila tema međunarodnih znanstveno-stručnih skupova održanih 2016. i 2017. godine u Osijeku, Vinkovcima i Plavni. Zbornik u sunakladništvu objavljuju Šokačka grana iz Osijeka i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice. Zbornik su uredile Ružica Pšihistal i Katarina Dimšić. Zbornik na 380 stranica donosi radove 17 sudionika okruglog stola, podijeljene u pet tematskih cjelina.
Poslije deset zbornika Urbanih Šokaca pod uredničkim vodstvom Vere Erl, sada počasne predsjednice Šokačke grane, te znanstvene i priređivačke pomoći prof. dr. sc. Gorana Rema i prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić, uređivanje novog dvobroja prešlo je u ruke dviju urednica, prof. dr. sc. Ružice Pšihistal i mag. ethn. et cult. anthrop. Katarine Dimšić. One u uvodniku (str. 7-10) pod naslovom Nova poglavlja šokačke i bunjevačke kulturne baštine podsjećaju čitatelje na desetljeće aktivnog bavljenja i okupljanja stručnjaka i znanstvenika šokačkom i bunjevačkom tradicijom pod krovnim nazivom Urbani Šokci te navode brojne pozitivne efekte. Jedan od njih je tiskanje zbornika radova, ali tu su i brojni projekti koji su „uspavanu Slavoniju ponovno digli na noge“. Urednice ističu i sljedeće: „Dok se etnološka struka izvana bavila materijalnom baštinom, kroatisti s Katedre za hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku (Rem, Pšihistal, Jukić, Trojan) odlučili su radom iznutra prikupiti i prenijeti cjelokupnu nematerijalnu kulturnu baštinu Cvelferije u trajniji uknjiženi format u šest knjiga“, no napominju kako su realizirani i drugi kvalitetni projekti. Među njima su „Muzej Cvelferije u Drenovcima, postavljen je šokački spomenik (spomenik Mariji i Ivanu Kozarcu u Vinkovcima), digitalizirala pisana bunjevačka i šokačka baština (projekt Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe Hrvata u Vojvodini i izgradnja digitalne zbirke, Subotica), tradicijske kulturne manifestacije redovito su obnavljale i reinstalirale baštinu (Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, Raspjevana Cvelferija, županjsko Šokačko sijelo, babogredski Stanarski susreti, Baranjski bećarac i dr.), bilježene su i zapisivane ri(je)či u izdanjima rječnika lokalnih govora (Živko Mandić, Rječnik govora santovačkih Hrvata, Pečuh, 2016.; Marija Šeremešić, Bile riči – rječnik govora Monoštora, Subotica, 2016.) i kroz kulturna događanja (Večer ikavice u Stanišiću, Divanim šokački u Bačkom Monoštoru), a nastavljena je i tradicija pjevanja našeg i 'UNESCO-ovog' bećarca (Bećarfest). Kulturna raznolikost našeg šokačkogi bunjevačkog panonskog areala nije prepuštena zaboravu.“
Zbornik je podijeljen u pet cjelina. Prvu cjelinu Zemlja, kruh i svakodnevica u tradicijskoj kulturi čine tekstovi nekoliko stalnih suradnika Šokačke grane. U njima se slavonska zemljana svakodnevica motri iz subjektivne Ich perspektive, kao i iz objektivne perspektive posredovane etnološkim, kulturno-antropološkim i povijesnim znanjima.
Radovi druge cjeline Zemlja u književnom tekstu iz filološke i književno-antropološke perspektive istražuju motive bunjevačkih salaša i slavonsko-srijemskih polja u književnom tekstu, propituju čovjekov odnos prema onome što mu daje život, što ga čini onim što jest. Ovdje su i dva teksta vojvođanskih autorica: Nevene Mlinko Zemljanin u Pančićevoj poemi Subotici (str. 109-117) i Katarine Čeliković Raznovrsnosti i kontekstualizacije zemlje u poeziji Alekse Kokića (str. 119-126).
U trećoj se cjelini Kulturna baština u prošlosti i suvremenosti iz etnološkoga, folklorističkoga i etnomuzikološkoga rakursa u širokom vremenskom luku (od 18. stoljeća do danas) istražuju elementi materijalne i nematerijalne kulturne baštine Šokaca u Baranji, Bačkoj i Srijemu, te načini njezina očuvanja u kulturnim centrima Slavonije.
Književni tekst s etno predznakom tema je četvrte cjeline Kulturna baština u literarnim transmisijama, u kojoj su objavljeni radovi Sonje Periškić pod naslovom Nematerijalna kulturna baština Hrvata Šokaca u Bačkom Monoštoru (str. 183-215) i Anite Đipanov Marijanović Žensko tradicijsko ruho u adventu i korizmi(str. 217-236).
Peta cjelina Ljudi, najvrjedniji kapital zajednice posvećena je običnim ljudima bez kojih nema ni tradicije ni baštine, imenovanim i anonimnim pripovjedačima i pjesnicima, kazivačima i narodnim etnografima, koji se baštinom bave bez profesionalnog interesa – iz čiste ljubavi – čuvajući tradiciju u osobnim mapama pamćenja i sjećanja.
Možemo ustvrditi kako i ovaj zbornik radova, urednički odlično uređen i koncipiran, povezuje šokačku i bunjevačku granu te daje velik prinos kulturnoj povijesti Hrvata u Hrvatskoj i Vojvodini (Srbiji).
Knjiga se može kupiti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, po cijeni od 1.000,00 dinara, uz prethodno obavljenu uplatu na račun Zavoda. Na svojoj pošti ili u banci na račun Zavoda broj 220-95689-48 uplatite 1.000,00 dinara i s kopijom uplatnice knjigu možete preuzeti u prostorijama Zavoda (Laze Mamužića 22). Zainteresirani koji žive izvan Subotice i nisu u prigodi doći u prostorije Zavoda, knjigu mogu nabaviti na način da prethodno na račun Zavoda broj 220-95689-48 uplate 1.070,00 dinara (osnovna cijena + poštanski i manipulativni troškovi), a po primitku uplate, knjigu ćemo poslati poštom na adresu naznačenu na nalogu za uplatu. Bilo bi dobro da nas o obavljenoj uplati informirate i putem telefona (024/535-533) ili elektroničkom poštom (ured@zkvh.org.rs), budući da šalterski službenici u našim poštama i bankama često ne utipkaju sve podatke uplatitelja.
ZKVH (Katarina Čeliković)
