Prije 75 godina, točnije 17. kolovoza 1940., preminuo je svećenik i pjesnik Aleksa Kokić. Tim povodom, a u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, njemu je u čast 17. kolovoza 2015. godine u Subotici priređen spomen-program u okviru kojeg je bilo riječi o njegovu djelu, a čule su se i njegove pjesme kako u izvedbi recitatora tako i one uglazbljene koje su nam dočarali članovi dvaju zborova.
Program je počeo polaganjem cvijeća na svećeničku grobnicu na Bajskom groblju, nakon čega je služena svečana sveta misa u crkvi Isusova Uskrsnuća koju je predvodio tamošnji župnik vlč. Bela Stantić.
Vlč. Stantić je u svojoj propovijedi, među ostalim, istaknuo kako su Kokićeve pjesme živo evanđelje, u kojima on vrši svoju veliku zadaću: proslavljati Boga i voljeti ljude.
„On plače s njima, radostan je s njima, duboko suosjeća s njima kad su pogaženi i prezreni. On dobro zna da je čovjek nesretan bez Boga i samo Bog može čovjeku dati punu sreću“, rekao je vlč. Stantić. Poručio je i kako Aleksa nije umro, te da i nakon 75 godina govori. „Aleksa živi u nebeskoj sreći, ali i u srcima svih onih koji vole Boga i svoj hrvatski narod! Hvala Ti, Aleksa što nisi svoje divne talente zakopao, nego si ih umnožio, da tvoj rod uvijek crpi snagu za nove generacije!“, naveo je vlč. Stantić.
U programu koji je uslijedio nakon svete mise, o Kokićevom književnom opusu govorila je Bernadica Ivanković. Ocijenivši kako je u svom kratkom životu Kokić stvorio djelo neprolazne vrijednosti, ona je dodala da se stoga s pravom možemo ponositi čovjekom „bili salaša“, „čovjekom nizine“, „Marijinim sinom“, čovjekom tihe adoracije.
„Aleksa je bio ne samo iznimno nadaren već i plodan spisatelj, napose pjesnik. Kao pjesnik divi se ‘ljudima nizine’ s bačke ravnice na kojoj je i sam rođen, njegove su pjesme svojevrsna molitva izrečena u stihovanoj formi, molitva u kojoj nižući riječi zahvaljuje Bogu za život, za blagoslov, za svoje svećeničko zvanje. Pjesme su mu tople, jasne i ekspresivne, ali i meditativne, sugestivne, te se i mi danas lako u njima možemo pronaći“, kazala je Bernadica Ivanković.
Kokićeve uglazbljene stihove u djelima skladatelja kao što su Albe Vidaković, Milan Asić i Ljubo Stipišić – izveli su zbor Collegium Musicum Catholicum pod ravnanjem Miroslava Stantića i zbor Franjevačke crkve koji vodi s. Mirjam Pandžić. Stihove ovoga pjesnika kazivali su Ivan Huska (Budimo veseli), Željka Zelić (Srid žutog klasja) i vlč. Dragan Muharem (Tiha adoracija).
Nakon spomen-programa, kojemu su nazočili i rođaci poznatog svećenika i pjesnika, položen je vijenac na Kokićevu bistu u dvorištu župe Isusova Uskrsnuća.
Organizator ovoga programa bio je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s Hrvatskom čitaonicom i župom Isusova Uskrsnuća.
Tekst: Hrvatska riječ (D. B. P.)
Fotografije: Nada Sudarević i Ljiljana Dulić Mészáros
