Rujan 2023. (kalendar hrvatskih institucija u Srbiji)
Baštinimo da traje naslov je tematskog zidnog i stolnog kalendara za 2023. godinu u čijoj izradi i objavi zajednički sudjeluju hrvatske profesionalne institucije i organizacije: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU Hrvatska riječ i Hrvatsko nacionalno vijeće. Kalendar pod sloganom ŽIVA BAŠTINA – nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji na 12 listova predstavlja 22 elementa koji su dio velikog istoimenog projekta.
Tamburaši, tamburaške prakse Hrvata u Vojvodini
Tamburaška praksa kod vojvođanskih Hrvata prisutna je u svim dijelovima Vojvodine gdje žive Hrvati. U Srijemu su aktivni orkestri u Rumi i Golubincima, kod bačkih Šokaca u Sonti i Monoštoru, a kod bačkih Bunjevaca u Somboru i Subotici. Suvremena tamburaška praksa razvijala se od početka 20. stoljeća i traje do danas, uz uspone i padove. Grupno sviranje na trzalačkim instrumentima, skladanje i pisanja aranžmana za trzalačke instrumente te njihovo izvođenje dio su suvremene tradicije Hrvata u Vojvodini, ali i drugih naroda s kojima žive.
Tamburašku praksu odlikuje najčešće orkestarsko muziciranje na tamburaškim instrumentima, a unatrag 20 godina javljaju se i solistički nastupi te je tambura ušla u školski sustav muzičkih škola u Vojvodini. Orkestarsko muziciranje izvode: mali tamburaški sastavi (najčešće komercijalni) u žargonu bande do 8 članova, mali orkestri – od 8 do 15 članova i veliki tamburaški orkestri – više od 16 svirača. Tamburaški instrumenti su: prim (bisernica), a-basprim (a-brač ), e-basprim (e-brač), tamburaško čelo, kontra (bugarija), tamburaški bas (berde i begeš), stojeće tamburaško čelo (kiš-begeš). Ansambli često uključuju instrumente koji ne pripadaju porodici tambura – harmoniku ili violinu, a orkestri samo navedene.
Vještine i umijeće sviranja na ovoj vrsti žičanih instrumenata predstavljaju osnovni nematerijalni segment tamburaštva. Osim umijeća muziciranja, tamburašku praksu kao element nematerijalnog kulturnog nasljeđa određuju i druge radnje i umijeća: skladanje i aranžiranje za tamburaški sastav, izrada i reparacija tamburaških instrumenata, pjevanje uz pratnju tamburaškog sastava, edukacija.
Kao nositelji ovoga kulturnog dobra prepoznati su predstavnici institucionalnoga i neinstitucionalnoga tamburaštva – pojedinci, svirači na tamburaškim instrumentima, članovi komercijalnih tamburaških sastava – bandi, nastavnici iz sfere formalnoga glazbenog obrazovanja, kulturni aktivisti, predstavnici medija koji promoviraju i njeguju tamburaško muziciranje i majstori – graditelji tambura.
Autor: Vojislav Temunović
Bećarac – tradicijski glazbeni i verbalni žanr među vojvođanskim Hrvatima
Bećarac je vrsta veselog narodnog napjeva na lirske narodne pjesme, koje su prisutne i među Hrvatima u Vojvodini. Naziv potječe od turske riječi bekar koja u hrvatskoj uporabi (bećar) označava mladog neženju, momka, samca, lolu, bekriju, veseljaka sklonog raskalašnom životu, jelu, piću i ženama. Tekst čine rimovani dvostisi, u desetercu, rjeđe u osmercu. Bećarac je vesele i šaljive naravi, katkad i razuzdana karaktera, u kojem se izmjenjuju i nadmeću vodeći pjevači praćeni pjevačkom skupinom i glazbalima, on je i sredstvo izražavanja ideja i emocija koje se ne pristoji izricati običnim govorom. Izvodi se najčešće u svadbama ili drugim prigodama u povodu kakva veselja. Redovito se pjeva uz pratnju, primjerice gajdaša, frulaša, tamburaša, harmonikaša i drugih instrumenata dostupnih izvođačima te ovisno o tome ima puno varijanata.
Bećarci su u svojoj glazbenoj osnovi zapisani krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. To je pjevani glazbeni izričaj koji se javlja i u drugim krajevima (Slavonija, Posavina, Srijem, Baranja, Banat…). Paralelno s tim procesom, prikupljeno je i objavljeno u nekoliko knjiga bunjevačkih i šokačkih bećaraca iz Bačke (I. Prćić, M. Peić, M. Šeremešić – M. Lerić…).
Nositelji ovog kulturnoga dobra su Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama Subotica, Subotički tamburaški orkestar, hrvatske bunjevačke udruge te hrvatske udruge šokačkih Hrvata iz Podunavlja (Bački Breg, Monoštor, Sonta, Vajska, Plavna i Bač). Izvodi se u programima hrvatskih kulturnih udruga te na smotrama tradicijske kulture.
Autorica: Nela Skenderović
Više o Nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji ovdje: Katalog NKB Hrvata u Srbiji
