Tragovi hrvatskih kipara u Srbiji – Antun Augustinčić na zajedničkom kalendaru za rujan 2025.

Zajednički kalendar manjinskih hrvatskih institucija u Srbiji za 2025. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih kipara u Srbiji koja pripadaju segmentu javne spomeničke baštine. Mjesec rujan predstavljaju radovi Antuna Augustinčića – Spomenik palim Šumadincima u Kragujevcu i Spomenik osloboditeljima Niša.

Životopis

Antun Augustinčić (Klanjec, 1900. – Zagreb, 1979.) osnovnu školu završio je u Klanjcu, realnu gimnaziju u Zagrebu (1913. – 1918.), potom je studirao kiparstvo na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (kasnijoj Akademiji likovnih umjetnosti) u klasi Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša Mihanovića do 1922., a od 1922. do 1924. u klasi Ivana Meštrovića. Dobiva stipendiju francuske vlade te nastavlja školovanje u Parizu na Školi za primijenjene umjetnosti (École des Arts Décoratifs) i na Akademiji likovnih umjetnosti (Académie des Beaux-Arts) u klasi Jeana-Antoinea Injalberta. Surađivao je s ilegalnom Komunističkom partijom Jugoslavije zbog čega ga nakon okupacije 1941. godine Gestapo uhićuje i protjeruje u Graz. Augustinčić se 1942. vraća u Zagreb a 1943. godine odlazi na oslobođeni partizanski teritorij te postaje vijećnik Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, a potom i Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. U proljeće 1944. Augustinčić odlazi u Moskvu kao član prve jugoslavenske vojne misije, preko Visa, Egipta i Irana. U to vrijeme izrađuje novčanice i ordene za buduću novu državu. Bio je vijećnik Četvrtog i Petog zasjedanja ZAVNOH-a i poslanik Vijeća naroda prvog saziva Sabora NR Hrvatske za razdoblje od 1945. – 1950. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1945. postaje redoviti profesor, a od 1947. vodi Majstorsku radionicu. Iste godine izabran je i za predsjednika Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. Augustinčić je 1940. godine izabran za dopisnog, a 1947. za redovitog člana JAZU. Od 1964. dopisni je član SANU, potom od 1973. član ANUBiH te počasni član Akademije umjetnosti SSSR u Moskvi. Posljednje četiri godine života uslijed bolesti gotovo ništa nije stvarao. Augustinčić je 1970. godine načinio darovnicu kojom svoja djela daruje rodnomu Klanjcu uz uvjet da se izgradi galerija koja je i otvorena 1976. godine.

Kiparev opus

Augustinčićev opus može se podijeliti na nekoliko faza. Iz rane mladenačke faze (1916. – 1923.) nema puno sačuvanih radova. Portret Nade Mikačić (1921.), njegov prvi skulptorski rad, ističe se svojom modelacijom i psihološkom kvalitetom prikaza. Augustinčićeva faza pod utjecajem mentora Meštrovića obuhvaća razdoblje boravka u Parizu i neposredno nakon povratka u Zagreb (1924. – 1928.). Djela iz tog perioda karakteriziraju naglašena stilizacija i ekspresivnost. Za izložbu jugoslavenske umjetnosti u Parizu 1925. godine Augustinčić je na paviljonu izradio ulazni portal s reljefom. Sljedeća, monumentalna faza obuhvaća razdoblje kada Augustinčić radi veliku spomeničku plastiku. Upravo u to vrijeme, on je bio jedan od osnivača napredne likovne grupe Zemlja (1929. – 1935.). Augustinčić je izrađivao i plakete i medalje, kao i nadgrobnu plastiku – primjerice skulpturu Ikar na zagrebačkom groblju Mirogoj (1936.). Prvi u nizu monumentalnih Augustinčićevih radova bio je Spomenik palim Šumadincima u Kragujevcu (1932. u suradnji s Jozom Kljakovićem). Potom slijede Spomenik Petru Kočiću u Banjoj Luci (1929., u suradnji s Vanjom Radaušem) i Spomenik kralju Aleksandru u Varaždinu (1935.). Iste godine asistirao je kiparu Frani Kršiniću na izvedbi Spomenika kralju Aleksandru I. ujedinitelju na Sušaku (današnjoj Rijeci), a zatim izrađuje i Spomenik osloboditeljima Niša (1937.). Spomenik Józefu Pilsudskom u Katowicama (1937., postavljen tek 1998.) Augustinčić dovršava ali ne uspijeva isporučiti u Poljsku, uslijed izbijanja Drugog svjetskog rata. Stoga je niz godina stajao u Augustinčićevom ateljeu i galeriji, a u Katowice je poslan tek 1991. godine. Tamo je statua restaurirana i postavljena 1998. godine. Augustinčić je autor i dvije konjaničke statue spomenika kralju Petru I. i kralju Aleksandru I. na mostu cara Dušana u Skoplju (1937., u suradnji s Dragom Galićem) kao i spomenika Rudar u Ženevi postavljenog ispred zgrade Međunarodnog ureda rada (1939.). Sljedeće godine postavljen je i njegov Spomenik kralju Aleksandru u Somboru. Tijekom ratnih godina spomenici kralju Petru i Aleksandru u Skopju, kralju Aleksandru u Varaždinu i na Sušaku te kralju Petru u Somboru su porušeni ili uklonjeni.

Iz ratnog razdoblja i sudjelovanja u Narodnooslobodilačkoj borbi potiču dva portreta Maršala Tita (1943., jedan primjerak je uništen), reljefni prikaz članova CK KPJ (izgubljen) kao i skice za prve medalje i odlikovanja koje izrađuje u suradnji s Đorđem Andrejevićem Kunom – partizansku spomenicu i Orden narodnog heroja, te kasnije i grb FNRJ. Tijekom boravka u Moskvi Augustinčić radi i prvu varijantu djela Nošenje ranjenika (1944.). U poslijeratnom razdoblju on nastavlja rad na monumentalnim cjelinama ali i manjim skulpturama. Tada nastaje Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji na brdu kod Batine (1947., u suradnji s arhitektom Dragom Galićem i kiparima Ivanom Sabolićem, Antom Despotom i Želimirom Janešom). Spomenik Maršalu Titu u Kumrovcu (1948.) modelirao je prikazujući Tita kao osobu čelične volje u kojem je izražen Augustinčićev osjećaj za psihološku i fizičku snagu lika kojom dominira izraz lica koje odaje dojam kako zabrinutosti tako i odlučnosti i upornosti. Odljevi ove skulpture postavljeni su širom bivše Jugoslavije u više desetina primjeraka. Zatim slijedi spomenik Mir u New Yorku ispred zgrade UN-a, dar jugoslavenske vlade (započet 1952., postavljen 1954.) i Spomenik žrtvama fašizma u Addis Abebi (1955. – 1959., u suradnji s Kršinićem). Tijekom 1959. godine postavljeni su i njegovi radovi u Etiopiji – Spomenik etiopskom partizanu u Holleti i Spomenik rasu Makonnenu u Hararu. Potom slijedi autorstvo ranije započetoga Spomenika palim Krajišnicima na Šehitlucima kod Banje Luke (1948. – 1962.). Zanimljivo je da je na ovom spomeniku uslijed dugotrajne izgradnje angažirano više kipara: Nesto Orčić, Vladimir Hrljević, Grga Antunac, Velibor Mačukatin, Frano Kršinić te arhitekt Drago Galić. Slijede Spomenik Marinu Držiću (1963., postavljen u dvorištu vile Zagorje u Zagrebu), Spomenik žrtvama fašizma u Sisku (1965.), Spomenik ustanku u mjestu Gradac kod Makarske (1972., srušen sa postolja i uništen 1992.) i potom jedan od najpoznatijih radova koje radi u kasnoj životnoj dobi – Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Donjoj Stubici (1973.). Oslanjajući se na principe klasičnih djela, Augustinčić u cijelom svom opusu ostaje vjeran realizmu, stoga su njemu klasični principi skulpture – materijal, masa, površina i tema – služe kao početne točke modelacije.

Izložbe i nagrade

Augustinčić je samostalno izlagao u Splitu (1927.), Beogradu (1964. i 1965.), Zagrebu (1975. i 1979.), a memorijalne izložbe priređene su mu 1980. godine u Zagrebu i Gornjoj Stubici. Sudjelovao je i na brojnim kolektivnim izložbama među kojima se izdvajaju: Salon des Artistes français, Pariz (1925.), Grafička izložba šestorice, Zagreb (1926.), Salon des Independants, Pariz (1926.), potom izložbe kolektiva Zemlja, Zagreb (1929. – 1934.), Exhibition of Yugoslav Sculpture and Painting, London (1930.), I. izložba zagrebačkih umjetnika, Zagreb (1934.), Izložba umjetnika partizana, Zadar i Šibenik (1945.), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije XIX. i XX. veka, Beograd (1946.), Lenjingrad, Ljubljana, Moskva i Zagreb (1947.), Prag, Krakow i Varšava (1948.), XXV. Bijenale, Venecija (1950.), 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj, Zagreb (1961.), I trijenale likovne umetnosti Jugoslavije, Beograd (1961.), Suvremena hrvatska umjetnost, Zagreb (1967. – 1968.), 1929. – 1950. Nadrealizam, Socijalna umetnost, Beograd (1969.), NOB u djelima likovnih umjetnika, Čačak i Vukovar, (1971.), Split (1972.), Rijeka (1973.), Kiparstvo Hrvatske XIX. i XX. stoljeća, Zagreb (1974.), Hrvatska likovna umjetnost 1945. – 1955., Zagreb (1974.), Jugoslovenski umetnici XX. veka, Beograd, (1975.). Djela mu se čuvaju u Galeriji Antun Augustinčić u Klanjcu, Gliptoteci HAZU i Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeju savremene umetnosti u Beogradu i drugim muzejima i privatnim zbirkama. Od brojnih nagrada ističu se Nagrada grada Zagreba (1954. i 1964.), Nagrada AVNOJ-a (1966.) i Nagrada za životno djelo – Orden Republike sa zlatnim vijencem (1970.).

Augustinčićevi radovi u Srbiji

Skulpturu Nošenje ranjenika iz 1946. godine Augustinčić je izradio u nekoliko varijanti – ukupno dvanaest skulptura nalazi se u mjestima diljem bivše države – Livnu (uništeno 1990ih), Zagrebu (dva primjerka), Vukovaru (oštećeno 1990ih), Klanjcu, Sisku, Derventi, Oroslavju, Imotskom (uništeno 1990ih), Krapinskim Toplicama, Velenju i Beogradu. Istoimena kompozicija koja se nalazi u Parku skulptura Muzeja Jugoslavije u Beogradu identična je nadgrobnom spomeniku Antuna i Nade Augustinčić koji se nalazi ispred ulaza u Galeriju Antuna Augustinčića u Кlanjcu. U navedenom parku danas se nalaze njegove tri skulpture Josipa Broza Tita. Uz prethodno navedene spomenike značajniji Augustinčićevi radovi u Srbiji su i Spomenik strijeljanim radikalima Timočke bune u Zaječaru (1940.), Spomenik Crvenoarmejcu na ulazu u Groblje oslobodilaca Beograda (1954.) i Spomenik Vladi Zečeviću u Loznici (1973.).

Spomenik palim Šumadincima u Kragujevcu

Spomenik palim Šumadincima u Kragujevcu nalazi se u Malom (Donjem) parku između ulica Kneza Mihaila, Vuka Karadžića i Trga Crvenog barjaka, nekoliko minuta hoda udaljenog od glavnog gradskog trga. Odbor za podizanje spomenika počeo je svoj rad 1925. godine, njegovi članovi dolazili su iz redova tadašnjih gradskih vlasti, vojske, predstavnika udruženja građana i esnafa i drugih organizacija. Javni anonimni natječaj proveden je tek 1930. godine a u povjerenstvu su se nalazili general Živojin Terzibašić, Miloje Pavlović, Milan Dimović, kipar Toma Rosandić i arhitekt Dragiša Brašovan. Augustinčićev rad – pri čijoj je izradi asistirao i Jozo Kljaković, zagrebački kipar rodom iz Solina –nagrađen je i odabran za postavljanje na pomenutoj lokaciji. Prvotno je planirano održavanje svečanosti otkrivanja spomenika na Vidovdan 29. lipnja 1932., ali je Odbor ipak odložio događaj za 12. srpnja – Petrovdan po julijanskom kalendaru. Na svečanost u Kragujevcu došli su tadašnji ministar prosvjete Dragutin Kojić, ministar inozemnih poslova Bogoljub Jevtić i druge ličnosti iz tadašnjeg javnog života. Sudjelovao je i odred pešadije sa glazbom, zatim vatrogasci, sokoli, izviđači i konjanici a bilo je prisutno više tisuća građana. Svečanost je počela dolaskom generala Milana Ječmenića, izaslanika kralja Aleksandra, koji je obišao četu postrojenu u njegovu čast. Posvećenje spomenika obavio je patrijarh Varnava. Ceremonija je snimljena na film koji se čuva u Jugoslovenskoj kinoteci te se može pogledati na internetskom servisu Vimeo.

Spomenik je podignut u znak sjećanja na poginule ratnike iz Šumadije iz perioda srpskih oslobodilačkih ratova Srbije u razdoblju 1815. – 1914. Njegovi sastavni dijelovi su kružno kameno stubište, četverokraki kameni postament obložen žbukom, potom slijede brončane skupine ratničkih figura na svakom kraku postamenta te središnji obelisk na kojemu se nalazi simbol slobode – figura djevojke u iskoraku s podignutom desnom rukom u kojoj drži krunu. Također je izvedena u bronci, odjevena je u tuniku, a njena duga kosa vijori se na vjetru. U lijevoj ruci uz tijelo drži štap. Brončane skulpture na krakovima čine po dva vojnika u odorama sukladno godinama ratova koje simboliziraju četiri naraštaja ratnika i adekvatne povijesne epohe, odnosno Prvi i Drugi srpski ustanak, Balkanske ratove i Prvi svjetski rat. Ove figure nose odgovarajuću vojničku odoru i oružje iz doba navedenih oslobodilačkih ratova a modelirane su u borbenom stavu i nagnute prema naprijed. U podnožju figura urezane su godine 1815., 1911., 1912. i 1914. Između krakova smještene su plitke figuralne reljefne kompozicije, izrađene od bakra, koje prikazuju ratnu tematiku s korespondirajućim nazivima – Ropstvo, Bolovi velikih majki, Nizovi grobova i Ptice u letu. Stubišna rotonda segmentirana je na četvrtaste dijelove na čijem obodu je zasađeno sezonsko cvijeće. Park u komu se nalazi ovaj monument oblikovan je također 1932. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, monarhistički simbol u ruci djevojke zamijenjen je lovorovim vijencem. Konzervatorskim radovima 1990. godine vraćeni su izvorni izgled i kruna na spomeniku. Ovaj spomenik značajan je kao prvi u nizu spomenika posvećenih oslobodilačkim ratovima Srbije te se nalazi pod zaštitom spomenika kulture Uredbom Vlade Srbije iz 2001. godine.

Spomenik osloboditeljima Niša

Spomenik osloboditeljima Niša nalazi se na Trgu kralja Milana, središnjem gradskom prostoru. Inicijativa za postavljanje spomenika pokrenuta je još 1897. povodom dvadeset godina oslobođenja Niša od turske vlasti. Prvonagrađeno rješenje spomenika autora Simeona Roksandića na natječaju iz 1900. nije realizirano. Izgradnja spomenika više je puta odlagana uslijed ratova te zbog nedostatka financija da bi na zboru građana Niša 20. lipnja 1932., ponovno bio formiran Odbor za podizanje spomenika. U veljači 1933. godine raspisan je natječaj za izgradnju spomenika u formi statue s reljefima kojima se obilježavaju najznačajniji momenti oslobodilačke borbe grada Niša – od oslobođenja od Turaka do kraja Prvog svjetskog rata. Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. Bogdan Popović, arhitekt Dragiša Brašovan i Momčilo Živanović, direktor Umjetničke škole u Beogradu, od 23 modela i jedne skice odabralo je i nagradilo prvom nagradom Antuna Augustinčića iz Zagreba, drugom nagradom Ristu Stijovića iz Beograda i trećom Sretena Stojanovića također iz Beograda. Augustinčićev rad izrađen je u livnici Umjetničke akademije u Zagrebu dok je postament od crnog granita izrađen od strane kamenorezačke radnje Frančeska Berbelja (Francesca Berbeglia) iz Čačka. Spomenik je otkriven povodom proslave 60 godina oslobođenja od Turaka 28. lipnja 1937. godine. Njegovom postavljanju nazočio je i sam autor. Na prigodnoj svečanosti spomenik je otkrio knez namjesnik Pavle Karađorđević, a bili su prisutni i tadašnji premijer Milan Stojadinović sa ministrima te veliki broj okupljenih građana.

Spomenik se sastoji od baze na kojoj se nalaze brončane skulpture sa visokim postamentom u čijem je donjem dijelu sa svih strana postavljen splet figuralnih kompozicija ratnika u borbi. Na vrhu spomenika postavljena je ekvestrijalna figura konjanika okrenutog ka jugu koji simbolizira vjesnika slobode a neformalno se naziva i Moravac na konju. Ona je izrađena u prirodnoj veličini, a figura drži visoko podignutu lijevu ruku s ispruženim kažiprstom te sa zastavom u desnoj ruci na kojoj su utisnuta četiri ćirilična slova S, danas slabo uočljiva. Na četiri strane spomenika reljefima su simbolički prikazani motivi borbe Srba protiv Turaka, Bugara, Nijemaca i Austrijanaca: formiranje revolucionarnog Komiteta za borbu protiv Turaka 1874. – 1879, oslobođenje Niša od Turaka 1877. – 1878., početak trogodišnje okupacije Niša – 5. studeni 1915. i oslobođenje Niša u Prvom svjetskom ratu – 12. listopada 1918. U središnjem dijelu spomenika iznad reljefa figuralno su predstavljeni Stevan Sinđelić tijekom bitke na Čegru te Kole Rašić koji diže Nišlije na ustanak. Na frontalnoj strani spomenika okrenutoga ka jugu ispisano je Borcima za oslobođenje Niša, zahvalne Nišlije, ispod čega se nalazi reljef i urezana godina 1915. Spomenik je stavljen pod zaštitu države 1983. godine.

Izvori:

Boban Janković, Otkrivanje spomenika oslobodiocima Niša na Trgu kralja Milana 1937. godine, Peščanik, časopis za istoriografiju, arhivistiku i humanističke nauke 3 (2005), 149-156.

Davorin Vujčić, Majstorske radionice likovnih umjetnosti: Majstorska radionica Antuna Augustinčića, Anali Galerije Antuna Augustinčića, God. XXVI (2006.), br. 26, str. 1. – 112., Klanjec, 2007.

Odluka o utvrđivanju Spomenika palim Šumadincima „Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 71/94, dostupno na: pravno-informacioni-sistem.rs/eli/rep/sgrs/vlada/odluka/2001/46/11

Predrag Ilić, Izgradnja spomenika palim šumadincima u Kragujevcu 1932. godine, Istorijski arhiv Šumadije, Kragujevac

hbl.lzmk.hr/clanak/augustincic-antun

skulptura-hronologijaizlaganja.rs/tag/antun-augustincic/

gaa.mhz.hr/hr

kinoteka.org.rs/di/efg/Http/EFG/Ser/sp_JK-EFG105.html

infokg.rs/info/stari-kragujevac-znamenita-mesta-stara-zdanja-i-objekti-spomenik-palim-sumadincima.html

glassumadije.rs/spomenik-palim-sumadincima/

graditeljins.wordpress.com/2015/09/15/dinasticki-spomenici-u-kraljevini-shs-jugoslaviji-1919-1941/

nebojsaozimic.wordpress.com/2020/04/06/17791/

www.kulturnonasledje.com/spomenik-palim-%C5%A1umadincima.html

jugpress.com/spomenik-oslobodiocima-nisa-star-odmadeset-godina/

kinoteka.org.rs/di/efg/Http/EFG/Ser/sp_JK-EFG105.html