Polaganjem vijenaca na svećeničku grobnicu na Bajskom groblju, u Subotici je 13. listopada 2013. godine počela proslava stote obljetnice rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića. Istoga je dana u katedrali-bazilici služena sveta misa, a na sam dan rođenja ovoga velikana, 14. listopada, u Gradskoj kući u Subotici otvorena je izložba „Aleksi u čast“ te je slavlje završeno svečanom akademijom uz nastup brojnih sudionika.

Pohod grobu i misa za Aleksu
Na grob Alekse Kokića u Bajskom groblju vijence su položili članovi njegove obitelji, predstavnici crkve, hrvatske diplomacije u Subotici i hrvatskih institucija, ustanova i udruga. Posmrtni ostaci Alekse Kokića, preneseni su u svećeničku grobnicu 1980. godine prigodom 40. obljetnice njegove smrti. Vijence i cvijeće na grob su osim obitelji položili predstavnici Hrvatskoga nacionalnog vijeća, župe Isusova Uskrsnuća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici i NIU „Hrvatska riječ“. Obred na groblju predvodio je katedralni župnik i predsjednik Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić.

Veza s Aleksom, ona duhovna koja nikada ne prestaje, bila je na poseban način oživljena na svetoj misi u katedrali koju je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a s njim su suslavili svećenici mons. Bela Stantić, Željko Šipek, Julije Bašić, Željko Augustinov te đakon Dražen Dulić. Rodbina, predstavnici hrvatskih institucija i svećenici pokazali su skupa s ostalim vjernicima kako zaborav nije prekrio zlatnog sina bačke ravnice, o kojem je nadahnuto govorio mons. Beretić. Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem Miroslava Stantića uljepšao je ovo misno slavlje izvodeći i Aleksine uglazbljene stihove.

Izložba „Aleksi u čast“ u vestibulu Gradske kuće

Proslava stotog rođendana svećenika i pjesnika Alekse Kokića nastavljena je 14. listopada kada je u vestibulu Gradske kuće otvorena izložba „Aleksi u čast“. Izložbu je pripremila Katarina Čeliković koja je na početku otvorenja pojasnila kako se na izložbi osim fotografija iz različitih razdoblja velikanova života, nalaze i njegove knjige, rukopisi, te nekoliko osobnih predmeta koje publika nije imala prilike do sada vidjeti. Dio izložbe čine i slike Zvonimira Orčića inspirirane Kokićevim stihovima, kao i nagrađeni likovni radovi učenika pristigli na natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“. Izložbu je otvorio katedralni župnik i predsjednik Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić podsjetivši publiku na brojne Aleksine stihove.

Kultura sjećanja i zajedništvo protiv zaborava

„Jedan klas u zlatnoj ravnici, rastao s mnoštvom drugih, a ipak najsjajniji, najtrajniji. Izrastao iz zemlje plodne, u nju u suzama vraćen, stostrukim plodovima rađa za nas danas“, riječi su kojima je počela svečana akademija kojom je obilježena stota obljetnica rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića (1913.-1940.). Akademija je održana 14. listopada 2013. godine, u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, a u okviru projekta „Godina hrvatskih velikana u Vojvodini“.

Projekt posvećen hrvatskim velikanima u Vojvodini godinama unatrag realizira Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s hrvatskim udrugama i institucijama. Ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov podsjetio je ovom prigodom kako je cilj ovoga projekta usprotiviti se nametanom zaboravu onoga vrijednoga u prostoru kulture vojvođanskih Hrvata.

„I to na način da se snaže sadržaji svijesti koje govore u prilog da je kulturna baština Hrvata u Vojvodini dulja od konca Drugoga svjetskog rata, kako to neki zlonamjerno tumače, i da ona ima ostvaraje koji prema svojoj kvaliteti izlaze iz okvira u kojemu su nastali. Jedan od njih je i Aleksa Kokić, koga se večeras sjećamo. Sjećamo ga se na način kako to čine razvijeni kulturni prostori – podsjećanjem na njegov život izložbom u foajeu ove divne zgrade, objavom reprezentativne knjige sabranih pjesama, te ovom svečanom akademijom. Pri tomu, nikome ne štetimo, nikoga ne provociramo, već krijepimo pouzdanje u vrijednosti vlastitih ishodišta, obogaćujemo sadržaje o uzornim životima i nukamo mlade da se trse činiti slično“, kazao je Žigmanov.

Kokićeva poezija bez trunja u očima

O pjesništvu Alekse Kokića govorila je Božica Zoko, književnica i književna kritičarka iz Gradišta u Hrvatskoj. Po njezinom mišljenju, Kokićeva je poezija bez trunja u očima, slobodna od besmislica i dvosmislica, te predstavlja „svetohranište žive riječi“. Kokićeve pjesme, kako je navela, poklanjaju Bačkoj i cijeloj matičnoj hrvatskoj književnosti cijelo jedno novo doba „koje može opet oživjeti u nama već posustalu ljubav i za grad i za rod“.

„Aleksa je Kokić Subotici, Bunjevcima – svim Hrvatima i onima koji nas hoće razumjeti sagradio jednu katedralu na kojoj nema pukotine, koju su bombe i potresi samo učvrstili, blato je očistilo, malenost je učinila velebnom – osvijetlila ju ljubav“, kazala je Zoko.

Nova knjiga sabranih stihova U sjenama ravnice

Ovom je prigodom predstavljena i netom objavljena knjiga sabranih pjesama Alekse Kokića pod nazivom „U sjenama ravnice“, koju je priredila subotička književnica i novinarka Željka Zelić. Knjiga je nastala radi cjelovitoga prikaza njegova pjesničkoga opusa – od ranih početaka 1928. do njegove smrti 1940. U knjizi su sabrane Kokićeve pjesme objavljene u knjigama, ali i one koje su objavljene u antologijama i periodici, kao i pjesme iz rukopisne ostavštine.

Govoreći o knjizi, Željka Zelić je kazala kako su cijeli Kokićev život i djelovanje prožeti molitvom za sebe i za druge, ali i za njegov rod koji strpljivo, privinut nad zemljom, ali s pogledom usmjerenim prema gore, podnosi životne tegobe.

„Pjesme su mu tople, jasne i ekspresivne, a premda često meditativno konotirane, Kokić u njima pjeva o realnosti života, ne uznoseći se i ne slikajući stvarnost nerealnim slikama. On se sa svojima i divi, i raduje, i plače i suosjeća, ali i moli. I upravo zato su njegove pjesme toliko sugestivne, i čitajući ih s vremenske distance od više od sedamdeset godina od kako su prvi put objavljene, možemo reći da se i čovjek današnjice u njima može lako pronaći, iz njih može crpiti utjehu i molitvu u svakidašnjici.“

Program dostojan slavljenika

Svečana akademija bila je prigoda i da se Kokićeva poezija čuje u različitim interpretacijama – uglazbljena i izrečena od recitatora. Za glazbeni segment programa, u okviru kojeg su se čule „Pozdravna pjesma“, „Jutro na selu“, „Božur“, „Subotica“ i „Bačka“, bili su zaduženi katedralni zbor Albe Vidaković, Collegium musicum catholicum i dječji katedralni zbor „Zlatni klasovi“ pod ravnanjem Miroslava Stantića, tamburaški orkestar HGU „Festival bunjevački pisama“ pod ravnanjem prof. Mire Temunović i Dječji zbor ove udruge pod ravnanjem Marine Piuković, te vokalne solistice Nevena Orčić i Lidija Ivković. Kokićeve stihove kazivali su najbolji recitatori Hrvatske čitaonice: Davorin Horvacki, Donna i Claudia Karan, Karla Rudić, te vlč. Dragan Muharem i Lazar Cvijin.

Nagrade najboljim autorima literarnih i likovnih radova

Godina hrvatskih velikana povod je i za upoznavanje s našim velikanom učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku ili slušaju predmet Hrvatski jezik s elementima hrvatske kulture. Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“ raspisali su literarni i likovni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“ s ciljem približavanja Alekse Kokića hrvatskim školarcima. Na natječaj je prispjelo puno radova koje su članovi dvaju povjerenstava pregledali i ocijenili. Po deset najboljih autora likovnih i literarnih radova nagrađeno je na svečanoj akademiji, a ostalima su nagrade uručene naknadno.

Nagrade najuspješnijim autorima uručio je mons. Bela Stantić, a nekoliko najboljih je i pročitano i oduševilo prisutnu publiku.

Antrfile

Likovni i literarni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“
Najuspješniji autori literarnih radova: Lucija Ivaković Radaković, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Filip Skenderović, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Mateja Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Regina Dulić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Dario Lakatoš, OŠ „Ivan Milutinović“ Subotica; Katarina Petreš, OŠ „Matija Gubec“ Tavankut; Jelena Mučalov, OŠ „22. oktobar“ Monoštor; Larisa Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Gordana Cvijin, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Nikola Prćić, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica.
Najuspješniji autori likovnih radova: Teodora Dožai, OŠ „Pionir“ Stari Žednik; Josip Jurić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Maja Imrić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Marko Grmić, OŠ „Matija Gubec“ Tavankut; Valentina Ostrogonac, OŠ „Moše Pijade“ Bereg; Maja Benić, OŠ „Moše Pijade“ Bereg; Miroslav Stantić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Blaženka Lulić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Danijela Antunović, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Martina Buljovčić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica.

U proslavi 100. obljetnice rođenja Alekse Kokića sudjelovali su Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Novinsko izdavačka ustanova „Hrvatska riječ“, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, katedralna župa sv. Terezije Avilske, župa Isusova Uskrsnuća i Pučka kasina, Hrvatska čitaonica, Gradska knjižnica Subotica i Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama“.

Priređeno prema tekstovima Katarine Čeliković i Davora Bašića Palkovića
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros i Zvonik