U organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Art kina „Lifka“ i Udruge Artizana iz Zagreba, a u suradnji sa Zagreb filmom, od 9. do 11. studenoga 2012. godine u Subotici je priređen „Ciklus hrvatskog filma“. Tijekom tri večeri publika je imala prigodu vidjeti šest dokumentarnih filmova različite tematike i poetike, kao i različitih autorskih rukopisa. Ciklus je otvoren dokumentarnim filmom „domaćega“ Branka Ištvančića „Od zrna do slike“. Film istražuje kulturu i umjetnički izričaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini, a fokus je na slamarkama, bačkim narodnim umjetnicama.
Drugoga dana, 10. studenoga, prikazan je dokumentarni film „Brda 21000 Split“ redatelja Silvija Mirošničenka i producenta filma Branka Ištvančića.
„Ideja za snimanje ovoga filma potječe od stomatologa i književnika Željka Barišića, koji nam je poslao scenarij na temu ‘limenki’ koje se nalaze u dijelu Splita pod nazivom ‘Brda’. Nakon što smo prošli na natječaju, okupili smo ekipu i započeli s radom“, rekao je za tjednik Hrvatska riječ redatelj Silvio Mirošničenko koji je bio nazočan na subotičkoj projekciji filma.
„Meni su se kao redatelju spomenute limenke u kojima se nalaze kafići u kojima glavni likovi scenarija provode najveći dio svoga vremena, odmah učinile preuskim manevarskim područjem, s obzirom da je film ipak vizualni medij, te smo odlučili cijeli film proširiti na cijeli gradski kvart. Jer, uvidjeli smo kako tamo ima zbilja mnogo filmično zanimljivih likova i detalja, poput, primjerice navijača Torcide po imenu Hajduk, i film je onda potpuno profunkcionirao. Veliku pomoć pri stvaranju ovoga filma imao sam u snimatelju Raulu Brziću, koji je i sam, igrom slučaja, odrastao u ‘Brdima’ i on mi je tijekom snimanja sugerirao brojne relevantne sitnice i ukazivao na važne momente za autentični dojam ovoga dokumentarnog filma“, dodao je Mirošničenko.
Što se tiče produkcije, ona je unatoč razvijenoj tehnici, vrlo zahtjevna i traži veću ekipu ljudi koji sudjeluju u stvaranju filma, što opet iziskuje i određene financijske troškove, rekao je Mirošničenko.
„Zbilja je teško pronaći zanimljivu temu i napraviti dobar, atraktivan dokumentarni film, osobito u današnje vrijeme kada je u gledateljskoj ponudi 300 televizijskih programa plus internetska ponuda, ali mislim kako smo mi s ovim filmom uspjeli to napraviti, a reakcije gledatelja nakon svakoga prikazivanja to potvrđuju. Ovaj film bez problema može imati i kino distribuciju, te biti prikazivan na televizijskim ekranima, a drago mi je što smo ga imali prilike prikazati u Subotici“, rekao je Silvio Mirošničenko.
Posljednji dan Ciklusa hrvatskog filma u Subotici bio je rezerviran za ostvarenja Zorana Tadića (1941.-2007.), jednog od najznačajnijih hrvatskih filmskih redatelja. Ovom su prigodom prikazana četiri njegova dokumentarna filma: „Poštar s kamenjara“ (1971.), „Druge“ (1972.), „Dernek“ (1974.) i „Pletenice“ (1973.), koji na poetski način govore o neraskidivoj povezanosti ljudi iz dalmatinskog krša.
Tekst i fotografija: D. B. P. i D. P.
