Bunjevačke nošnje, tamburaška glazba iz naših krajeva, izrada tradicijskih bunjevačkih papuča, kao i slamarke iz Tavankuta predstavljeni su 13. rujna na kulturno-folklornoj manifestaciji „Vinkovačke jeseni", koja se održavala od 9. do 18. rujna i koja predstavlja dobar način za povezivanje kulture Hrvata koji žive prostorno odvojeni, kaže menadžerica kulturnih aktivnosti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković.
Zavod je po prvi put sudjelovao na „Vinkovačkim jesenima", a Katarina Čeliković vjeruje da je učinjen iskorak jer je tradicijska kultura predstavljena na popularan način.
„Predstavili smo slamarke iz Tavankuta pod vodstvom Jozefe Skenderović, potom papučoša Dejana Kovača koji je jedan od dvojice živućih koji se bave ovako rijetkim obrtom, gostovao je i tamburaški sastav 'Širok šor', koji po svom članstvu povezuje Suboticu i Tavankut.
Ono što je bilo najzanimljivije i što je publici bilo vizualno najupečatljivije bila je modna revija Sande Benčik. Ona je uz modnu kreatoricu iz Vinkovaca Pirošku Kelemen, najprije predstavila bijeli šling Bunjevaca iz Tavankuta. Tako je pokazala što joj je bilo nadahnuće za liniju odjevnih predmeta koja je prikazana u drugom izlasku."
Iako tradicijski elementi kulture zapravo žive u kulturnim udrugama, Katarina Čeliković vjeruje da je naš tradicijski element izuzetno snažan.
„Narodna nošnja je bila nadahnuće za jednu novu modnu liniju, a tako i tradicijska glazba koja se pretače u popularne skladbe koje, evo, vrlo dobro radi 'Festival bunjevački pisama' i zato vjerujem da tradicija može biti kvalitetna inspiracija. Ako vidimo na ovim primjerima da je to tako, onda možemo reći da tradicija ipak živi i da može privući mlade ljude koji će se time baviti."
Podrazumijevana je pretpostavka da je jedan papučoš, čiji je zanat predstavljen u Vinkovcima, stariji čovjek, ali ovdje je riječ o jednom mladom čovjeku koji se bavi zanatom koji više ne živi u suvremenom svijetu. Međutim, on itekako ima posla, što nam govori da mladi ljudi, recimo za svadbu, kupuju snaši papuče, on zna pripraviti kutiju u kojoj će one biti i slično. Tako tradicija čak postaje sastavni dio našega života, veli Katarina Čeliković.
Svoje predstavljanje Zavod je imao na terasi kavane „Art", a suorganizator programa je bio vinkovački muzej.
„Vinkovačke jeseni" prošle su razvojni put, poput naše „Dužijance", i od tradicijske folklorne priredbe prerasle u manifestaciju koju čini veliki broj okolnih popratnih programa. Njihov sadržaj čine nastupi koji predstavljaju tradicijsku kulturu podignutu na jednu više umjetničku razinu, kaže Katarina Čeliković.
Tijekom „Vinkovačkih jeseni" održava se 50-ak folklornih, kulturnih, gospodarskih i drugih priredbi koje, prema procjenama, prati više od 100 tisuća posjetitelja.
Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Katarina Čeliković
