Nakon duže bolesti, u nedjelju, 10. listopada 2021. godine, u 74. godini života je u Subotici preminuo književnik i knjižničar Lazar Francišković.
Rođen je u Subotici, 4. srpnja 1948. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završava u Subotici, gdje pohađa studij na Ekonomskom fakultetu. Do mirovine je radio kao knjižničar u subotičkoj Gradskoj knjižnici.
Pisao je poeziju, prozu i eseje. Od 70-ih godina XX. stoljeća objavljuje u časopisima Rukovet, Üzenet, Polja, Dometi, Klasje naših ravni i drugim publikacijama.
Najveći trag ostavio je u pjesništvu, jednim od autentičnijih i samosvojnijih izričaja. Djela su mu snažno prožeta prikazima Subotice i okolnog ravničarskog krajolika, s izraženom ljubavi prema zavičaju. Dijelom su i duhovne tematike.
Objavio je sljedeća djela: Zov reči (ciklus Mrginj, s V. Đurićem i I. Manđusovim) (1977.); Utva bez krila (1980.); Biblioteka, Gradska kuća, Fontana (1998.); Stara crkva (2000.); Skaska o vatri (2003.); Hodočasnik (2003.); Hodočasnik II. (2006.); Prelistali smo za vas (2007.); Graal (2008); Di, čuje pisma divojačka i po koja suza (2009.); Eseji (2012.).
Njegova poezija i tekstovi objavljeni su u fotomonografiji Salaši iz 1997. godine. Pjesme su mu zastupljene u nekoliko antologija i zbornika, a prevođene su na mađarski jezik.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo na području književnosti koju dodjeljuje Organizacijski odbor Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova.
Izvor: Hrvatska riječ
