Mala škola tambure u Monoštoru započela je s radom 9. listopada i okupila sedam polaznika. Sve njih dočekala je profesorica tambure u Muzičkoj školi Petar Konjović u Somboru Marina Kovač.
Iako je ova škola tambure zamišljena kao istureni odjel spomenute Muzičke škole iz Sombora na hrvatskom jeziku, brojne komplikacije nisu dozvolile da ova ideja zaživi ove godine, te je plan da to bude od naredne školske godine. No, malim tamburašima to nije smetalo da krenu s radom; cilj im je isti, a to je naučiti svirati tamburu. 

Prostor za učenje sviranja tambure Monoštorci su našli u mjesnoj knjižnici, a po riječima prof. Kovač prvi sati su protekli u upoznavanju ovoga instrumenta, o nazivu i rasporedu žica, kako držati tamburu, kako držati trzalicu... Učili su i upoznavali se s notama. Veliki je posao pred njima, ali zabavan. Tako su neki već poželjeli svirati ozbiljne kompozicije, no to će tek doći, za početak treba naučiti osnovne stvari. 
„Djeca su bila oduševljena kada su uzela tambure u ruke i kada su zasvirala prve tonove. Nestrpljivi su dočekati svirati tamburaške pjesme, te su neki već pitali kada će imati prvi nastup i kada će svirati pjesmu Vesela je Šokadija“, kaže uz osmijeh prof. Kovač. 
Kako bi ova škola tambure zaživjela pomogli su Hrvatsko nacionalno vijeće i Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama i prof. Vojislav Temunović. 
Kada su u pitanju instrumenti koje djeca sviraju, prof. Kovač je rekla kako su u pomoć priskočili HGU Festival bunjevački pisama, HKUD Vladimir Nazor iz Sombora, KUDH Bodrog iz Monoštora, te je profesorica ustupila i svoje vlastite instrumente na korištenje, a kako je rekla, ako odziv djece bude veći, onda će po potrebi nabaviti još instrumenata. 
Ako ste iz Monoštora ili njegove okolice, onda vam toplo preporučujemo da se i vi uključite u ovu školu tambure.

Što je tambura? 
Tambura je drveni narodni trzalački instrument. Najstariji sačuvani pisani dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine. Migracijom i seobom Bunjevaca i Šokaca iz Bosne tambura je prenesena u Slavoniju i Bačku, te je postala najizrazitiji narodni instrument Slavonije i Vojvodine. Najstarija sačuvana tambura potječe iz XIX. stoljeća. 

Od čega se sastoji? 
Tambura se sastoji iz tri dijela: trupa (korpus), vrata i glave, a pravi se od drveta. Trup je najčešće izdubljen iz drveta javora i za te tambure se govorilo da su „kopane“ tambure. Gornja ploča je napravljena od smreke. Izrada se vremenom promijenila, te se u novije vrijeme tambure izrađuju od tankih savijenih dasaka. 

Kako se svira? 
Lijevom rukom se svira po vratu tambure i pritiskom prsta na određeno mjesto dobiva se ton, dok se desnom rukom svira okidanjem žica trzalicom.   
Glava se nalazi na kraju vrata, a na njoj se nalazi stroj za štimanje tambure. Postoje dvije vrste tambura A i E štim i njihove žice su: A-E-H-FIS (A štim) i E-H-FIS-CIS (E štim).

Koje je veličine? 
Tambura ima više vrsta, koje se razlikuju po veličini i zvuku. One koje su nama najbliže i najpoznatije su E-prim (bisernica), A-basprim (brač), čelo, E-konta (bugarija) i bas (berde).  
Tamburaški sastav najčešće čine upravo ovi instrumenti, te ih u sastavu ima od pet do osam tamburaša. Kada se ovakav sastav dopuni s još nekoliko instrumenata podijeljenih u glasove te skupinu čini više od 15 osoba, onda se to smatra tamburaškim orkestrom. 

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)