Manifestacija posvećena predstavljanju i afirmaciji privrednog i stvaralačkog potencijala i gospodarskih proizvoda, autentičnih rukotvorina, te proizvoda starih zanata – Tavankutski festival voća, 12. je put u organizaciji HKPD-a Matija Gubec i Zemljoradničke zadruge Voćko iz Tavankuta, održana 24. rujna 2022. godine, na Etno salašu Balažević u Donjem Tavankutu. Osim revijalne izložbe, za posjetitelje je već tradicionalno priređen kulturni program uz tamburaše, a osim degustacije pojedinih izložbenih proizvoda, u ponudi je bio i ručak po akcijskim cijenama.
Od čuvanja starog do učenja novog
Na Festivalu voća ove se godine okupilo oko 35 izlagača iz Subotice i okolnih naselja, te iz Monoštora, Stare Moravice, Sente... Ova je manifestacija prilika za promociju ne samo gospodarstvenika i njihovih proizvoda već i starih zanata i autohtonih rukotvorina, što sve skupa, prema riječima predsjednika HKPD-a Matija Gubec Ladislava Suknovića, predstavlja jednu dobru turističku priču u Tavankutu. „Naravno, sve je to uvezano s kulturnom baštinom, narodnom nošnjom, tradicionalnom glazbom i pridonosi jednom ukupnom ugođaju, pogotovo što se sve događa u jednom autentičnom, ambijentalnom prostoru kao što je Etno salaš Balažević. Želja nam je ne samo da očuvamo kulturnu baštinu već i da lokalnu zajednicu razvijamo u duhu novih trendova. Shodno tome i Tavankutski festival voća nije jednodnevna manifestacija prezenterskog karaktera već predstavlja i manifestaciju koja educira poljoprivrednike tijekom zimskog perioda kada imaju najviše vremena. Tom prilikom stručnjaci iz različitih područja educiraju voćare o novim, suvremenim trendovima, novom menadžmentu, mogućim kanalima prodaje, o svemu onom što opterećuje i otežava obavljanje njihove djelatnosti“, pojašnjava Suknović, dodajući kako putem Tavankutskog festivala voća rade i na umrežavanju i povezivanju poljoprivrednih proizvođača, te iznalaženju novih modela suradnje ne samo unutar lokalne zajednice, seoske sredine, već i izvan granica. „Jedan od budućih potencijala koje vidimo je Lokalna akcijska grupa Sunčana ravnica koju smo formirali upravo u želji razvoja lokalnih zajednica, na način da pokušamo naša pozitivna iskustva prenijeti drugima, ali isto tako da čujemo od drugih koji su njihovi modeli rješavanja nekih problema.“
Izlagači o svojoj ponudi
Gordana Nimčević iz Tavankuta: „Prodajem kolače, pogače (savijače), koje inače pravim i za Matiju Gupca kad su neka događanja, a primam i privatne narudžbe. Na Festivalu izlažem posljednjih oko osam godina i uvijek sam tu s ovom ponudom. Inače pravim i torte za rođendane, svadbe i one najviše idu kada su privatne narudžbe u pitanju, te sitni kolači za veće blagdane i svece. Što se tiče samog Festivala, važno je da narod vidi i da se podsjeti nekih stvari na koje su možda zaboravili, jer ima dosta autohtonih zanata i proizvoda. Važno je to promovirati i tako i sačuvati od zaborava“.
Ivan Sudarević, pčelar iz Subotice: „U ponudi su nam med i pčelinji proizvodi. Otac se pčelarstvom bavi već oko 40 godina, a ja oko 12. Prvi put smo na ovom festivalu, a došli smo na poziv i preporuku poznanika. Mnogi već znaju za nas, ali reklame i promocije uvijek treba. Festival voća u Tavankutu se obično preklapa sa Sajmom pčelarstva u Subotici, no ovaj put smo se podijelili sa suprugom pa smo na oba mjesta. Inače, ova godina je, zbog suše, osim u ratarstvu, bila jedna od lošijih i u pčelarstvu. To se prije svega odnosi na proizvodnju suncokretovog meda, dok bagremovog i livadskog ima. U ponudi imamo sve tri vrste, a što se tiče cijena, one su u odnosu na prethodne godine malo porasle; kilogram suncokretovog i livadskog košta 800, a bagremovog, koji je je najcjenjeniji, 1.200 dinara“.
Anita Đipanov-Marijanović, Podrum Bodrog iz Monoštora: „Na ovom festivalu redovito sudjelujemo posljednjih osam-devet godina, uvijek dolazimo s našim standardnim asortimanom – grožđem i vinom, a tu smo i da pomognemo našim prijateljima iz Monoštora te na našim štandu možete naći i autohtoni monoštorski proizvod kao što je čuvena monoštorska crvena paprika. Što se tiče proizvodnje grožđa i vina, ova godina je bila jedna od boljih, a to se prije svega odnosi na proizvođače koji imaju mogućnost navodnjavanja vinograda. Mi imamo sisteme za navodnjavanje tako da smo u onom rizičnom momentu mogli dati vinogradu potrebnu vodu. Uglavnom ne idemo po festivalima, svi naši kupci dolaze nam na kućni prag, a osim na Tavankutskom festivalu, kojeg posjećujemo prije svega zbog prijateljstva naših kulturnih društava, ima nas još jedino na Bodrog festu u Monoštoru“.
Biserka Petrekanić, Zemljoradnička zadruga Voćko: „Osim jabuka, prodajemo i sok koji se pravi od čisto cijeđene jabuke grenismit (ne industrijske, već konzumne), znači bez šećera, bez vode, bez ikakvih dodataka i koji nam ovdje najviše prolazi. Voćko je prisutan na ovom festivalu kao jedan od organizatora, a prije svega kao podrška, jer naše jabuke uglavnom izvozimo, a i za sok imamo određeno tržište na koje se plasira. S mojim suprugom Tugomirom jedni smo od osnivača Voćka, a i sami uzgajamo jabuke više od 30 godina i kao što se zna, posao s jabukama već godinama ne funkcionira kako treba, a ova je godina bila posebno loša zbog suše čak i onima koji imaju sisteme za navodnjavanje. Jednostavno je klima bila takva, kao i temperatura, i jabuka se nije mogla razviti normalno. Sitne su, a i rod je loš i jednostavno se više ne isplati. To za posljedicu ima da se unazad nekoliko godina mnogi odlučuju raskrčiti svoje voćnjake, pa je tako i nama plan da raskrčimo četiri hektara voćnjaka i zasadimo neku ratarsku kulturu“.
Jozefina Skenderović, slamarski odjel Gupca: „Na ovom festivalu mi smo sporedni proizvod, al smo tavankutski proizvod i zato ne mož brez nas. Na štandu su nam izloženi uglavnom suveniri, a one koji su bili zainteresirani za slike od slame odveli smo u Galeriju. Ima interesiranja i za ove naše rukotvorine i virujem da mnogi koji dođu ne žele se vratit kući prazni ruku, makar kupili i samo jednu sitnicu“.
Péter Biró, zanatlija iz Stare Moravice: „Ovog se vikenda u osam mjesta u okruženju održavaju neke manifestacije, a danas smo izabrali biti u Tavankutu. U svojoj radionici izrađujem više od 20 zanatskih proizvoda (bičeve, noževe, lukove, kape...) koje prodajem na brojnim vojvođanskim manifestacijama, festivalima. Drugi put sam na ovom festivalu, a izlagao sam više puta u Đurđinu na pucanju bičevima i na tamošnjoj Dužijanci i na ovim događajima najviše se kupuju bičevi i dijelovi za njih. Ima bičeva za djecu i za odrasle, znači različitih dužina, a raspon cijena je od tri do deset tisuća dinara“.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
