U jednom od prošlih brojeva Hrvatske riječi pisali smo o mladom Bezdancu Nikoli Čuturi koji se, među ostalim, bavi i lokalnom bezdanskom poviješću. To je i razlog što smo Nikolu zamolili da nam bude vodič u priči o bezdanskim križevima i drugim vjerskim obilježjima koje su podigli mještani ovog sela. Priča kreće od spomenika Svetog trojstva. Spomenik je podigla Udruga obrtnika iz Bezdana 1829. godine. Ta udruga brigu o spomeniku vodila je sve do Drugog svjetskog rata, ali od kraja rata spomenik polako propada. Ipak, u Bezdanu se nadaju da će u povodu 190. obljetnice njegove izgradnje, koja će biti obilježena za dvije godine, spomenik biti obnovljen. Nikola nas dalje vodi do kipa svetog Ivana Nepomuka iz 1814. godine.
„U Bezdan je oko 1750. godine doseljeno stotinjak obitelji Čeha i oni su u Bezdanu podigli kapelu svetog Ivana Nepomuka, jer je on nacionalni svetac, zaštitnik Češke. Kapela je bila malo izvan Bezdana, ali kako je Dunav mijenjao svoj tok početkom XIX. stoljeća ta kapela je poplavljena, pa je umjesto nje podignut kip svetog Ivana Nepomuka. Obnovili smo ga 2001. godine. Tada se pokazalo da je kip izrađen od specifične vrste kamena kome boja jako šteti i da bi to spriječili on je 2013. godine ofarban u boju koja po svom sastavu nanosi najmanje štete i zato je kip Ivana Nepomuka ofarban samo u jednu boju“, objašnjava Nikola.
Kod crkve je bio kip svetog Florijana. Podigli su ga bezdanski vatrogasci i to 1914. godine, ali je komunistička vlast taj kip srušila 1949. godine. Na putu koji vodi prema državnoj granici je kip Žalosne Gospe. Nema podataka kada je podignut, a pretpostavka je da je to bilo posljednjih desetljeća XIX. stoljeća.
Nikola nas dalje vodi do nekoliko križeva na raskrižjima bezdanskih ulica. Podizale su ih, uglavnom krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, mađarske obitelji i, s obzirom na to da su od kamena, još uvijek su dobro očuvani s čitkim natpisima imena pobožnih obitelji koje su podigle križeve. Ostalo ih je tek nekoliko, ali je prema Nikolinim riječima u selu bilo još tridesetak. Porušeni su poslije Drugog svjetskog rata. O nekima još i danas svjedoče očuvana kamena postolja. Križeva je bilo i u bezdanskom ataru, i to na svakom raskrižju atarskih cesti. Ostao je sačuvan samo jedan, i to na putu prema Somboru.
Ovu priču završavamo kalvarijom na groblju koju su također podigli zahvalni Bezdanci.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
