Prije točno 20 godina, 18. rujna 2001., otvoren je prvi vrtić na hrvatskom jeziku u Srbiji – vrtić Marija Petković – Sunčica. Bio je to ujedno i prvi katolički vrtić u Srbiji i prvi vrtić u Subotici u kojem se radilo, a i danas se radi po programu Marije Montessori. Mogli bi reći u svemu prvi. Ako ga tako promatramo možemo zaključiti da je upravo ovaj vrtić temelj obrazovanja na hrvatskom jeziku u Srbiji.

Značaj ovoga vrtića ipak najbolje znaju djeca i njihovi roditelji koji su svjesni što su sve djeca u njemu dobila. Ne samo ono nabrojano i vidljivo promatraču sa strane, nego puno više, dublje. Temelje za cijeli život, na kojima se može graditi. Tako su upravo djeca i odgojiteljice, skupa s roditeljima i „starim" vrtićancima, 19. rujna zahvalila Bogu na svemu darovanom u proteklom periodu.

Želja nas je vodila

Glavni pokretač otvorenja ovoga vrtića bila je predstojnica samostana sestara Kćeri Milosrđa u Subotici, s. Silvana Milan, koja je pojasnila kako je to bio logičan korak, budući da je utemeljiteljica ovoga reda blažena Marija Petković sestre predodredila za rad s djecom još od dolaska sestara u Suboticu 1923. godine.

„Prije dvadeset godina smo krenuli s velikom željom i potrebom, no nismo znali kako će sve biti. Dragi Bog je sve izveo na dobro. Samostan je tada dobio svoju prvotnu svrhu, a to je briga i odgoj djece. Vrtić je tada otvoren uz pomoć i podršku tadašnjeg gradonačelnika Subotice Józsefa Kasze, predsjednika IO Subotica Imrea Kerna, Katoličke službe za pomoć (Catholic Relief Services – CRS), župnika mons. dr. Andrije Anišića i drugih dobročinitelja. Stručni koordinator projekta bio je tadašnji pedagog u PU Naša radost Dujo Runje, koji je svojim savjetima i nesebičnim radom pridonio otvorenju vrtića, ali i postavci programa, stručnom usavršavanu odgojiteljica i brojnim djelima. Sve to je bilo moguće jer smo imali veliku podršku tadašnjeg ravnatelja PU Naša radost Jaše Šimića", prisjeća se s. Milan.

Prve tri godine rada CRS je na sebe preuzeo sve troškove hrane, plaća i režija. Nakon toga sestre nisu imale sredstava, a roditeljima nisu htjele naplaćivati punu cijenu, te je objekt prešao pod PU Naša radost, ali ono na čemu se inzistiralo i što je ostalo do danas jesu načela ovoga vrtića, hrvatski jezik, katolički odgoj i program Marije Montessori.

„Na početku rada vrtića među odgojiteljicama je bilo i časnih sestara. Danas sestre nisu prisutne u vrtiću kao odgojiteljice, ali povremeno s. Eleonora Merković drži djeci sate talijanskog jezika. Nismo više u samom odgojnom procesu, ali smo uvijek tu i voljne pomoći«, kaže s. Silvana i otkriva nam nove planove: »Kao i prije dvadeset godina, ali sada već s postavljenim temeljima, krećemo iznova. O otvorenju jaslica u sklopu vrtića Marija Petković – Sunčica se razmišlja već duže vrijeme. Želja je prisutna, a potreba je vidljiva. Kada bi imali jaslice u sklopu vrtića roditeljima bi bilo puno jednostavnije, a mi bi imali kompletan odgoj djece od najranije dobi u programu Montessori. Ovakve jaslice već postoje na hrvatskom jeziku u objektu Marija Petković – Biser, a potrebne su i ovdje."

Da je ova želja i ostvariva govori podatak da uz vrtić postoji kuća koja je u vlasništvu gospođe koja je voljna sestrama darovati kuću za potrebe jaslica. Tako bi ulaz bio isti, možda čak i dvorište, a zgrade bi bile posebne. „Svjesni smo toga da je za to potrebno vrijeme, dozvole i papirologije, ali ako želimo stići do cilja, treba i napraviti prvi korak. To je put za budućnost. Djecu od malih nogu odgajati u vjeri i kvalitetnom programu mislim da je odlična priprema i za dalje školovanje i obrazovanje djece na hrvatskom jeziku", kaže s. Silvana.

Pomozi mi da uradim sam

Rad u ovome vrtiću, kako je već spomenuto, odvija se po programu pedagoginje Marije Montessori, koja je sve postavila tako da djeca mogu sama raditi, sama kontrolirati svoje pogreške i kroz njih i igru učiti. Odgojiteljice su tu kako bi ih usmjerile i pomogle, a glavno načelo Montessori pedagogije je Pomozi mi da uradim sam.

Jedina odgojiteljica, koja je svih dvadeset godina u ovome objektu je Marina Piuković koja je skupa s brojnim odgojiteljicama i odgojiteljima koji su prošli kroz ovaj vrtić puno toga dala za vrtić osobito kada je u pitanju izrada Montessori materijala. „Vrtić je od prvoga dana u Montessori programu, neke materijale smo imali, a neke smo sami izrađivali kroz sve ove godine. Možemo reći da smo tijekom svih ovih godina vrtić obogatili brojnim materijalima zahvaljujući roditeljima i donatorima. Montessori program se odvija u pet centara rada: praktični, senzorno-perceptivni, jezični, matematički i kozmički centar u kojem je i vjerski odgoj. Mislim da smo sada dobro opremljeni po centrima i trudimo se djecu provesti u zavisnosti od uzrasta po onome što je njima zanimljivo, ali i korisno za napredovanje. Praktični centar ili kutak se mijenja po godišnjim dobima i tu se rado uključuju u rad i trogodišnjaci, pa i šestogodišnjaci. Zanimljivo je da se ovdje uči praktičan život, ono što nam je bitno za svaki dan. Tako djeca uče sve ono što uzmu vratiti na svoje mjesto, biti uredni, strpljivi, slušati zvukove, raditi s vodom...", priča Marina.

Znimljivo je da u ovome vrtiću od svakog Montessori materijala postoji samo po jedan komad i temeljem toga se djeca uče strpljivosti, dijeliti, pomagati drugima i skupa raditi. Program je tako osmišljen da djeca mogu sama raditi, jer je sve prilagođeno njihovom uzrastu i sve im je na dohvat ruke. U sklopu ovoga programu je i Igra tišine kada djeca sjedeći u krugu u potpunoj tišini rade određeni zadatak, a samo pogledom i glavom daju drugome znak da on može početi. Ako mislite da je to s 50 djece nemoguće, varate se. Itekako je moguće i djeca to vode. Pravila postoje i kod pripremanja hrane. „Od prvoga dana u vrtiću imamo dežurne (djecu) koji pripremaju stolove. Stolovi imaju stolnjak i kod nas je sve posuđe stakleno, te se za obrok pripremaju tanjuri, kompletan escajg, čaše i salvete. Djeca tako uče kulturu jela. Jasno je da se znalo dogoditi da se razbije šalica, čaša ili tanjur ali to se može dogoditi i odraslima, tako učimo biti pažljivi. Djeca sama sebi vade i ono što se izvadi u tanjur se treba i pojesti, tako uče otkrivati svoje potrebe, ali i činjenicu da se hrana ne baca. Nakon jela sami odnose pribor, a dežurni peru tanjure, koji kasnije idu na redovno pranje u perilicu. Prije svakog jela se svi skupa pomolimo", priča odgojiteljica Marina.

„Čuvaju nas tri Marije"

Djeca osim spomenutih stvari imaju i grupne aktivnosti, uče engleski i talijanski jezik, imaju zbor i orkestar, te od prije tri godine imaju i vrtićku knjižnicu. Budući da je ovo katolički vrtić, redovito posjećuju kapelicu časnih sestara, odlaze na sv. misu za blagdane, te imaju blagoslov vrtića i djece, blagoslov grla na blagdan sv. Blaža, čuvaju tradiciju i običaje ovdašnjih Hrvata, kao i dijalekt – ikavicu, a kako nam je odgojiteljica Piuković rekla, sâm vrtić čuvaju tri Marije: Marija Montessori, Marija Petković i nebeska Majka Marija. U ovome vrtiću nisu sva djeca katolici, niti izjašnjeni kao Hrvati, ali su roditelji prepoznali kvalitetu rada i programa, te im ne smeta ako njihova djeca, iako druge nacionalnosti, odlaze u crkvu, govore hrvatski, svakodnevno mole... Tako možemo reći da je ovdje najbolji primjer svakodnevnog ekumenizma.

U protekla dva desetljeća odgojiteljice iz ovoga vrtića, skupa s odgojiteljicama iz vrtića Marija Petković – Biser, a uz podršku i pomoć Hrvatskog nacionalnog vijeća iznjedrili su radni list za predškolce na hrvatskom jeziku. „Radni list nam je velika pomoć u radu, a stvarali smo ga svi mi koji smo svakodnevno s djecom i znamo što im je potrebno. Imamo veliku podršku HNV-a, potporu Udruge Naša djeca, koji su nam i ove godine osigurali materijal Montessori zvona, Grad Zagreb je opremio naše prvo igralište, a drugo je obnovljeno i opremljeno uz pomoć Grada Subotice i Pokrajine. Budući da je ovaj vrtić mješovitog uzrasta (od 3 do 7 godina), ne zna se točna brojka djece koja su prošla kroz vrtić jer su neka djeca bila u vrtiću četiri godine, a neka samo godinu dana, ali do sada je 271 dijete prošlo kroz pripremno predškolski program i bilo pripremljeno za školu", kaže s ponosom Marina.

Broj djece je u proteklom periodu varirao, ali u svakoj školskoj godini je bilo između 50 i 60 djece, a trenutno vrtić pohađa njih 53. Danas s djecom u ovome vrtiću rade još i Marina Ivanković Radaković, Emina Kujundžić i Marija Skenderović.

Iako djeca nisu mogla rođendan vrtića proslaviti u velikom slavlju s tortom i svjećicama, ipak su mu poručila: sretan rođendan. Tako i mi i vrtiću i vrtićancima želimo sretan 20 rođendan.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)