Demokratski savez Hrvata u Vojvodini bio je domaćin seminara sekcije slavenskih manjina FUEN – Federal Union of European Nationalities. Seminar je održan od 27. do 30. listopada u Subotici i drugim mjestima u Vojvodini gdje žive Hrvati: Tavankutu, Petrovaradinu i Baču. Seminaru su prisustvovali koruški Slovenci, Česi iz Hrvatske i Slovačke, Srbi iz Hrvatske, Rusini iz Ukrajine, Lemki iz Poljske te Lužički Srbi iz Njemačke.

Na službenom dijelu seminara predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov govorio je načelno o prilikama u Srbiji kada je riječ o političkom predstavljanju manjina u procesu donošenja odluka, te napose kada je riječ o ovdašnjim Hrvatima. Pokrajinska zastupnica Vesna Prćić je u svojemu izlaganju pozornost stavila na pitanje političkog zastupništva manjina na razini Autonomne Pokrajine Vojvodine, dakako iz vizure zastupnice u pokrajinskoj skupštini pripadnice hrvatske zajednice, a predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić predstavio je stanje i probleme u području obrazovanja na hrvatskome u Srbiji, to jest Vojvodini.

Realnija slika

„Kao domaćini ovoga važnog susreta bili smo u prilici predstaviti dio povijesti i kulturnoga naslijeđa Hrvata u Vojvodini kao i najvažnije značajke društvenog položaja Hrvata u Vojvodini, napose u području političke reprezentacije i obrazovanja na vlastitom jeziku. Na seminaru je bilo predstavnika slavenskih manjina iz država koje su članice Europske unije i onih koje to nisu. Upadljivo je bilo da je daleko bolji, ako je suditi prema izlaganjima sudionika, položaj nacionalnih manjina u članicama EU negoli u državama koje to još uvijek nisu. Pozitivno su, u tom smislu, konotirana izlaganja predstavnika slavenskih nacionalnih zajednica iz Njemačke, Austrije i Hrvatske, dok je najveći broj primjedbi dolazio od predstavnika nacionalnih manjina iz Ukrajine i Srbije. Predstavnici Lužičkih Srba su isticali rješenja koja su vezana uz obrazovanje i rad njihovih organizacija, dok se o političkoj reprezentaciji kao najbolje rješenje pokazalo ono koje postoji u Hrvatskoj – institut zajamčenih mandata za pripadnike nacionalnih manjina. Uspoređujući s tim kontekstom, situacija u kojoj se nalazi hrvatska manjina u Srbiji, kada je riječ o sudjelovanju u procesu donošenja odluka, djeluje posve tragično!“ kaže Žigmanov.

On također ističe da se ovim susretom stiče realnija slika o kvaliteti i „težini vlastitog društvenog položaja, problemima s kojima se suočavamo te izazovima i načinima njihova rješavanja.“

S druge strane, kaže da se sumarnim sagledavanjem svih problema i donošenjem određenih zaključaka, ostvaruju temeljne pretpostavke za lobističke i zagovaračke aktivnosti FUEN-a spram međunarodnih organizacija i institucija EU. Ističe i da bilateralni susreti i razgovori mogu pridonijeti ne samo učvršćivanju veza između pojedinih slavenskih nacionalnih zajednica iz europskih država nego isto tako i biti u funkciji stvaranja pozitivnog ozračja u izgradnji povjerenja i zajedničkog nastupa u zagovaranju za rješavanje problema.

„Ovo smo posebno imali na umu u komunikaciji s predstavnicima srpske zajednice iz Hrvatske. Dosezi vidljivosti ovoga skupa su na žalost, samo na razini lokalne zajednice i na regionalnoj razini preskromni. Vjerojatni razlog tomu jest što je domaćin ovoga seminara bila politička organizacija hrvatske zajednice, zajednice koja je već nekoliko godina unazad objekt politika ignoriranja i prešućivanja. I to vrijedi ne samo kada su mediji u pitanju, već i kada je riječ o svim razinama vlasti. Osobno, bilo me je sramota, iz razloga što predstavnici hrvatske zajednice u Subotici nisu dio vladajućih struktura i što nemaju intenzivniju komunikaciju s lokalnom vlašću, da kao predsjednik DSHV-a nisam mogao dožupanici Šibensko-kninske županije iz redova srpske zajednice Ani Šimpraga upriličiti susret s gradonačelnikom Subotice i njegovim suradnicima“, kaže Žigmanov.

Hrvatska zajednica u Srbiji predstavila je svoju kulturno-povijesnu baštinu u gradovima Subotica, Novi Sad i Bač, te dio tradicijske kulture, napose one vezane uz bunjevačke Hrvate, a domaćin i vodič sudionika seminara bio je član DSHV-a Ivan Budinčević.

Asimilacija

Julian Nyča iz Lužica (Njemačka) predstavnik je Lužičkih Srba, te ističe da oni Njemačku smatraju svojom domovinom. Kaže da kako u Srbiji žive južni Srbi, oni su Lužički Srbi, te Srbiju ne smatraju svojom matičnom domovinom, iako imaju dobre odnose s njom.

„Naša glavna organizacija Lužičkih Srba u Njemačkoj naziva se Domovina, a ona je izvanparlamentarna organizacija koja se u svom djelovanju bavi i kulturom i političkim aktivnostima Lužičkih Srba, kojih trenutačno u Lužičkom kraju živi oko 60 tisuća i koji su katoličke i protestantske vjeroispovijesti. U katoličkom dijelu Lužica jezik Lužičkih Srba je još uvijek vitalan i živ. Mi smatramo da smo mali zaseban autohtoni slavenski narod u Njemačkoj i da smo na tom prostoru zasebna etnička skupina. Glavni problem naše zajednice je kao i kod svih manjina: asimilacija. Lužički Srbi imaju svoje kulturne udruge, nastavu na svome jeziku. Od drugih prava koja bismo željeli jeste medijska zastupljenost na radiju i televiziji. Od ovoga skupa svakako najviše očekujemo razmjenu mišljenja. Uvijek je dobro da se bolje upoznamo s drugim manjinama u Europi, da vidimo kakva je situacija u drugim zemljama, da vidimo gdje su situacije bolje, te što mi Lužički Srbi možemo naučiti iz primjera drugih zajednica“, kaže Nyča. Ana Šimpraga, dopredsjednica Srpskog nacionalnog vijeća iz Hrvatske, koja živi u Kninu, u Šibensko-kninskoj županiji. Šimpraga svjedoči da zakon kojim su 2002. godine zagarantirana prava nacionalnih manjina Ustavnim zakonom u praksi nije provediv:

„Po tom zakonu pripadnik srpske ili bilo koje druge nacionalne manjine u odnosu na većinski narod ima prednost kao nacionalna manjina. Nakon Domovinskog rata, nakon Oluje, Srbi i Hrvati očito imaju veliki problem koji ne mogu ni dijalogom riješiti. Mi u Hrvatskoj imamo problem oko stambenog zbrinjavanja, oko konvalidacije radnoga staža, priznavanja mirovina, obrazovanja i očuvanja svoga jezika i pisma. Da bi se počeli rješavati problemi morala bi postojati politička volja i s jedne i s druge strane. Uzajamnom suradnjom srpske nacionalne manjine iz Hrvatske i hrvatske nacionalne manjine iz Srbije možemo postići više za obje zajednice u državama u kojima žive. Jedan od pozitivnih primjera ovih dviju zajednica je regionalna akademija, koju je organiziralo Srpsko narodno vijeće s novinarskom školom iz Novoga Sada, gdje su bili mladi političari Srbi iz Hrvatske skupa s mladim kolegama Hrvatima iz Vojvodine.“

Predstavnica češke nacionalne manjine iz Hrvatske Tanja Novoti Golubić, koja obnaša funkciju zamjenice župana Bjelovarsko-bilogorske županije, u kojoj živi najviše Čeha u Hrvatskoj, priča da je problem koji najviše pogađa ovu autohtonu manjinu u Hrvatskoj asimilacija i demografija.

„U Hrvatskoj živi 9.600 Čeha, ali svake godine se primjećuje kako taj broj opada, osobito onih koji se deklariraju da im je češki materinski jezik. Moramo raditi na promoviranju češkog materinskog jezika. Ovi susreti su jako bitni kako bi se moglo vidjeti koja prava imaju druge manjine, a samim time vidjeti kako ste vi u svojoj državi zastupljeni u odnosu na druge manjine u europskim državama. Položaj manjina u Hrvatskoj je na visokoj razini, imamo sjajne zakone, koji se možda ne provode u praksi u potpunosti, ali mislim da manjine u Hrvatskoj moraju biti jako zadovoljne“, kaže Novoti Golubić.

Antrfile

FUEN je utemeljen u Parizu 1949. godine. S oko 90 organizacija, članica iz 33 europske zemlje, najveća je krovna organizacija autohtonih nacionalnih manjina/etničkih skupina u Europi u kojoj je svaki sedmi stanovnik pripadnik nacionalne manjine ili govori regionalni ili manjinski jezik. FUEN zastupa interese europskih manjina na regionalnoj, nacionalnoj i posebice na europskoj razini. Zalaže se za zaštitu i promicanje identiteta, jezika, kulture i prava europskih manjina. DSHV je postao pridruženi član FUEN-a 1993. godine, a u punopravno članstvo primljen je na 40. kongresu održanom 1995. godine u St. Moritzu u Švicarskoj.

Izvor: Hrvatska riječ (I. Dulić)