Pitanje financiranja nacionalnih manjina, a moglo bi se reći i svega drugoga u javnom sektoru, uvijek dođe na isto: financijer (država) kaže da izdvaja dovoljno, a krajnji korisnici smatraju kako su ta sredstva nedovoljna. Međutim, tu postoji još jedan problem, a tiče se, u određenom smislu, i same politike financiranja nacionalnih manjina. Naime, kada je pitanju republička razina (u ovom tekstu se nećemo baviti pokrajinskom/županijskom i lokalnom, iako je do podataka moguće doći), u Srbiji ne postoji dovoljno transparentan model na temelju kojeg bi se lako stekao cjelovit i kvalitetan uvid u to područje.
Bez potpunih podataka
U nastojanju da saznamo koliko je sredstava u 2016. godini izdvojeno iz republičkog proračuna za nacionalne manjine, obratili smo se Uredu za ljudska i manjinska pitanja. U Uredu smo dobili podatke koji se tiču njihove nadležnosti, ali i ne i drugih državnih tijela koja financiraju područja manjinske samouprave. „Kancelarija za ljudska i manjinska prava vrši stručne poslove za potrebe Vlade i nadležnih ministarstava koji se, između ostalog, odnose i na financiranje djelatnosti nacionalnih vijeća nacionalnih manjina iz proračuna Republike Srbije. Zakonom o proračunu Republike Srbije za 2016. godinu utvrđen je iznos sredstava za financiranje rada nacionalnih vijeća nacionalnih manjina u iznosu od 245.000.000 dinara. U okviru iste proračunske linije utvrđen je iznos sredstava koji je namijenjen za financiranje aktivnosti socijalnog uključivanja Roma, u visini od 15.000.000, a za praćenje primjene međunarodnih obveza i provođenje Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije, utvrđen je iznos u visini od 17.000.000 dinara. Spomenuta sredstva se raspoređuju po natječaju, u skladu s Uredbom o sredstvima za poticanje programa ili nedostajućeg dijela sredstava za financiranje programa od javnog interesa koja realiziraju udruge“, navodi se u pismenom odgovoru iz Ureda.
Poznato je da se projekti nacionalnih manjina financiraju i preko natječaja Ministarstva kulture i informiranja. Na naš upit – ima li Ured za ljudska i manjinska prava podatak o tome koliko je ukupno sredstava izdvojeno za projekte nacionalnih manjina na natječajima toga ili možda još nekih drugih ministarstava – dobili smo sljedeći odgovor: „Ured za ljudska i manjinska prava nema potpune podatke u vezi s izdvajanjem sredstava za projekte nacionalnih manjina koje su tijekom 2016. godine izdvajala druga državna tijela.“
Natječaji ministarstva
Stoga smo odgovor potražili i dobili u Ministarstvu kulture i informiranja. Iako su rezultati natječaja koje ono raspisuje dostupni na njihovoj internetskoj stranici, Ministarstvu smo se obratili i zbog toga što manjine, osim na za njih dva „specijalizirana“ natječaja, mogu sudjelovati i na drugim natječajima u kojima nacionalna pripadnost ne spada u natječajne kriterije.
Kada su u pitanju rezultati natječaja, u odgovoru Ministarstva stoji kako su u području suvremenog stvaralaštva, osim segmenta natječaja koji se odnosi na kulturne djelatnosti nacionalnih manjina u Republici Srbiji (s 12.450.000 dinara podržano 59 projekata 19 manjina i multikulturalni projekti), predstavnici manjina mogli su konkurirati i u drugim natječajnim područjima (scenskom stvaralaštvu i interpretaciji, kinematografiji i audio-vizualnom stvaralaštvu i dr.) gdje je za tri projekta izdvojeno 2.650.000 dinara. U području kulturnog naslijeđa, kako se navodi, podržana su četiri projekta manjina u iznosu od 4.840.000 dinara. U okviru Natječaja za financiranje i sufinanciranje projekata u području prevođenja reprezentativnih djela srpske književnosti u inozemstvu u 2016. godini podržano je 37 projekata iz devet zemalja matica u kojima se govore jezici nacionalnih manjina koje žive u Srbiji, u ukupnom iznosu od 47.600 eura. U okviru Natječaja za otkup publikacija za 2016. godinu otkupljeno je 65 naslova na šest jezika nacionalnih manjina (tu nam nije dostavljen podatak o iznosu sredstava).
Nadalje, u području javnog informiranja, osim natječaja koji se odnosi na jezike nacionalnih manjina (podržano 86 projekata na jednom ili
više jezika nacionalnih manjina u ukupnom iznosu od 40.000.000 dinara), kroz još dva natječaja podržano je ukupno šest projekata koji su od značaja za nacionalne manjine. „U okviru Natječaja za sufinanciranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz područja javnog informiranja u 2016. godini podržano je pet projekata koji doprinose podizanju svijesti javnosti o pravima nacionalnih manjina, u ukupnom iznosu od 4.409.600 dinara. U okviru Natječaja za sufinanciranje projekata organiziranja i sudjelovanja na stručnim, znanstvenim i prigodnim skupovima, kao i unapređivanja profesionalnih i etičkih standarda u području javnog informiranja u 2016. godini, s 1.800.000 dinara podržana je realizacija jednog projekta posvećenog manjinskim medijima“, navodi se u odgovoru iz Ministarstva.
Hrvatski model
Modeli financiranja nacionalnih manjina, kao i ustroja manjinske samouprave, razlikuju se od države do države, stoga ih je teško uspoređivati. Ipak, u određenoj mjeri, može se govoriti o boljim ili lošijim modelima. Model financiranja u Republici Hrvatskoj mogao bi se ocijeniti boljim, jer je objedinjeniji i transparentniji te daje (bili laik ili stručnjak) znatno cjelovitiju sliku o stanju „na terenu“. Naime, u Hrvatskoj se najznačajniji dio sredstava za manjine raspoređuje preko Savjeta za nacionalne manjine, autonomnog tijela pri Vladi (inače, manjinske projekte također podupire i tamošnje Ministarstvo kulture na temelju Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi – oko 2,2 milijuna eura izdvojeno u 2015.). Savjet raspisuje Javni poziv za predlaganje programa za ostvarivanje kulturne autonomije koji se sufinancira sredstvima državnog proračuna. U pitanju su područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija te programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora.
Kada je riječ o transparentnosti, godišnje Izvješće Savjeta o utrošku sredstava (u 2015. to je bilo 35.451.615 kuna ili oko 4.73 milijuna eura), dostupno je na njihovoj mrežnoj stranici, nudi puno podataka, zasebno za svako nacionalnu manjinu, program njihove udruge ili ustanove te za svako od područja definiranih Javnim pozivom. Vizualno je opremljeno grafikonima što utječe na lakoću praćenja utrošenih sredstava. Izvješće za 2015. godinu ima 97 stranica.
Prostor za manipulaciju
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov koji se u svojim stručnim radovima bavio ovim pitanjima, ocjenjuje kako u Srbiji ne postoji objedinjena i visoko koordinirana politika financiranja potreba nacionalnih manjina. „Takvo jedno stanje otvara prostor za manipuliranje s podacima, što uvelike otežava dobivanje cjelovite slike o financijskim sredstvima koja stoje na raspolaganju određenoj manjinskoj zajednici. To je od značaja ne samo za pitanje racionalnijeg sagledavanja samog problema već još više za eventualno planiranje i projiciranje određenih aktivnosti unutar manjinskih zajednica“, navodi Žigmanov.
Kada je u pitanju hrvatski model, zanimljiv je podatak da odluku o raspodjeli sredstava s Javnog poziva donosi Savjet za nacionalne manjine čiji su članovi predstavnici manjinskih zajednica. „Manjine trebaju sudjelovati u donošenju odluka glede raspodjele sredstava, a još je važnije da sudjeluju i u procesu usvajanja proračunskih sredstava za potrebe ostvarivanja svoje kulturne autonomije. Primjerice, kada je u Hrvatskoj bilo rezanja proračuna u 2016., Savjet za nacionalne manjine je dao amandman i sredstva za taj Javni poziv nisu smanjena. Dakle, u Hrvatskoj imamo jedan ozbiljniji pristup u politici financiranja manjina, voljeli bismo imati takvu vrstu reciprociteta ovdje. S druge strane, kada govorimo o ovdašnjim prilikama, u slučaju AP Vojvodine može se reći da postoji jasnija politika financiranja potreba nacionalnih manjina, uz uvažavanje mišljenja nacionalnih vijeća prigodom natječaja. Na to ukazuju i nacionalne manjine koje u značajnijem broju žive na teritoriju uže Srbije“, kaže Žigmanov.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
