Gradsko kazalište lutaka Split, sa svojim bogatim nasljeđem i dugogodišnjom tradicijom, predstavlja jednu od najvažnijih kulturnih institucija u regiji posvećenih lutkarskoj umjetnosti. Počeci kazališta sežu u 1931. godinu, kada je u Splitu osnovana amaterska lutkarska sekcija, koja će nekoliko godina kasnije izvesti svoju prvu predstavu. Kroz desetljeća razvoja kazalište je postalo prvo profesionalno lutkarsko kazalište u Hrvatskoj, a od 1945. godine kontinuirano radi i stvara predstave prilagođene najmlađoj publici. Danas Gradsko kazalište lutaka Split njeguje visoke umjetničke standarde, postavljajući adaptacije klasičnih i suvremenih tekstova za djecu. Kazalište je poznato po inovativnom spoju različitih lutkarskih tehnika i po predstavama koje su osvojile brojne nagrade, predstavljajući hrvatsko lutkarstvo na festivalima širom svijeta. Ovo kazalište gostovalo je 8. studenog u Subotici s predstavom Maca Papučarica. Predstava je rađena prema motivima priče Ele Peroci, a režiju potpisuje Renata Carola Gatica. Gostovanje kazališta lutaka realizirano je povodom obilježavanja 90. obljetnice postojanja Dječjeg kazališta Subotica. U predstavi koju smo imali priliku vidjeti uživala su i djeca iz vrtića i osnovnih škola koja se obrazuju na hrvatskom jeziku.
Lucijan Roki, ravnatelj Gradskog kazališta lutaka Split, govori kako suradnja između ova dva kazališta u Splitu i Subotici postoji dugi niz godina. Nedavno je Dječje kazalište iz Subotice gostovalo na Malome Maruliću, stoga je sada kazalište iz Splita uzvratilo posjet. Izrazio je nadu kako će se njihova međusobna suradnja intenzivirati te da će se posjećivati barem jednom godišnje sa svojim predstavama: „Subotica nam je prekrasna, djeca su ovdje jako zahvalna publika, kazalište jeste malo, trebalo bi ga tehnički unaprijediti, ali je jako lijepo. Ravnateljica nas je pozvala da budemo dio proslave 90. obljetnice Dječjeg kazališta i kako bi joj bilo drago da naše kazalište tu obljetnicu uveliča s našom najpopularnijom predstavom, a to je Maca Papučarica“, rekao je Lucijan Roki.
Upitan o važnosti kazališne kulture za djecu u današnjem vremenu naglasio je kako je kazalište izuzetno bitno budući da se u današnje vrijeme djeca odgajaju uz razne vrste ekrana u najranijoj dobi:„Nama starijima, koji smo već formirane osobnosti, lakše je prihvatiti internet i tehnologiju kao mnoštvo dodatnih podataka, ali zaboravljamo da su naše misaone strukture uspostavljene; znamo što su osnovni pojmovi i što je istinito, a što ne. Znamo uklapa li se nešto u mrežu pojmova koje smo stekli kroz naše odrastanje, odgoj i vlastito iskustvo, dok je kod djece to sada nažalost drugačije. Dokazano je da je ljudski mozak neuroplastičan. Dakle, naše misli određuju koje će se sinapse formirati, koji će se centri povezati. Nekada se čitala raznovrsna lektira u školama, učile se pjesme napamet, htjelo se djecu pedagoški educirati da kodiraju i dekodiraju jezik slova. Kada se dekodiranje jezika vrši, svi centri u mozgu rade. Mozak stvara slike kada nešto čitamo, tako stvaramo pojmove, razvijamo centar razmišljanja i logike. Kada se slabo barata vokabularom, dolazimo do toga da se materinji jezik zamjenjuje frazama iz filmova i s interneta. Mladi se ne znaju snalaziti na pravi način u svakodnevnom životu zbog toga. Putem tih ekrana mladi tri puta više percipiraju informacija od nas, puno brže im mozak radi, ali jednostavno ne razmišljamo o tome što vide. To je problem današnjice. Kazalište tu služi jer je osnovna potreba kao i disanje. Komunikacija je ljudima prirodna potreba, a to je ono što kazalište pruža: ljudski odnos i kontakt. Kroz povijest se pokazalo kako je kazalište centar umjetnosti, jer se u njemu spajaju sve ostale grane umjetnosti poput slike, poezije i ostalih. Možemo premostiti jaz između ekrana, jer je kazalište jedna vrsta živog ekrana, možemo djecu dovesti do novih riječi i razmišljanja. Tu se nalaze sve poruke koje kao civilizacija dajemo kroz edukaciju“, rekao je Lucijan Roki.
Izvor: Hrvatska riječ (I. U.)
