Kako bi ju zaokružili i načinili cjelovitom priču o prisutnosti na društvenim mrežama hrvatskih institucija, udruga i Katoličke crkve koje djeluju na području Vojvodine, odnosno Srbije, u posljednjem dijelu feljtona posvećenom jednom od područja predviđenim za istraživanje u okviru izrade Strategije informiranja na hrvatskom jeziku u RS na kojoj rade članovi tima Hrvatskog nacionalnog vijeća, iznijet ćemo neku vrstu sumarne analize/zaključka glede njihovih stranica na Facebooku, društvenoj mreži koju u najvećoj mjeri koriste u svom radu i za svoju promociju.
Spomenut ćemo ovom prigodom i Facebook grupe, koje prije svega služe za komunikaciju s njezinim članovima u okviru određenih tema, a čiji je točan broj nemoguće navesti (cca 20), budući da ih pokreću pojedinci u skladu s aktualnim potrebama i aktivnostima.

Koraci do glavnog upitnika

Prvi korak u istraživanju i analizi generalnog stanja po pitanju prisutnosti na društvenim mrežama bio je sastavljanje popisa svih institucija, udruga i vjerskih organizacija koje djeluju u okviru ovdašnje hrvatske zajednice, a koje imaju svoje internetske odnosno Facebook stranice, Fb grupe, Instagram i/ili Twitter.
Budući da je, kao što je to slučaj i kod tiskanih i elektroničkih medija sastavljen upitnik predviđen za slanje urednicima i novinarima, kod društvenih mreža se za to trebao napraviti određeni odabir, što iz razloga jer je njihovih korisnika najveći broj (konkretno, od blizu 140 njih koliko ih se našlo na spomenutom popisu, Fb stranice ili Fb grupe ima oko 120 hrvatskih institucija, udruga, crkava, župa, redovničkih, odnosno molitvenih zajednica i dr. Katoličke crkve u Srbiji), što zbog toga što, iako postoje, neke Fb stranice nisu aktivne dulje vrijeme ili je učestalost objava na njima veoma rijetka.
Zbog toga je sastavljen jedan tzv. mini upitnik kako bi se napravila selekcija onih kojima bi onaj glavni bio poslan. Putem njega došlo se, među ostalim, do sljedećih podataka: godina otvaranja, na kojem se jeziku objavljuju informacije, broj pratitelja, prosječan broj pregleda objava i lajkanja, koja je učestalost objavljenih informacija, vrste informacija koje se proizvode, odnosno objavljuju, odakle se reobjavljuju informacije i reobjavljuju li im se vlastite informacije na drugim Fb stranicama.
Nakon toga, uzimajući u obzir kriterije poput teritorija koji ove stranice pokrivaju, količinu informacija, raznovrsnost sadržaja, jezika na kojima se objavljuju, broja pregleda, broja dijeljenja informacija na druge stranice, toga tiču li se one samo konkretne udruge/župe ili su od šireg značaja za hrvatsku zajednicu, izdvojeno je 20 korisnika Facebooka i poslan im glavni upitnik za sadržaje na društvenim mrežama. Tih 20 korisnika tj. nazivi njihovih Fb stranica su sljedeći: „Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji“, „Hrvatsko nacionalno vijeće – obrazovanje“, „NIU ‘Hrvatska rijec’ Subotica“, „Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata“, „DSHV – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini“, „HKPD Matija Gubec“, „KUDH ‘Bodrog’“, „Udruga banatskih Hrvata – Udruženje banatskih Hrvata“, „HKD ‘Hrvatski kulturni centar – Beograd’“, „Radio Marija Srbije“, „Hrvatska nezavisna lista“, „Udruga ‘Naša djeca’“, „Katolički list ‘Zvonik’“, „Subotička katedrala – Szabadkai katedrális“, „Franjevci Subotica – Szabadkai ferencesek“, „Župa Sveti Rok“, „Župa sv. Dimitrija“, „Župa Uzvišenja Svetog Križa Ruma“ i „Beogradska nadbiskupija i metropolija“. 
Na temelju odgovora iz ovog upitnika zaključeno je, među ostalim da Fb stranice i grupe u našoj zajednici u najvećem broju prate korisnici srednje dobi (znači od 35 do 65 godina), da su najzastupljeniji sadržaji iz područja kulture, crkve i društva, i to najčešće u kombinaciji autorskih i preuzetih tekstova, plasiraju se najčešće na dnevnom, a potom tjednom nivou, i to kao tekst uz jednu fotografiju. Kada su u pitanju kvaliteta i kvantiteta sadržaja koji se plasiraju, učestalost objava, jezična pismenost (misli se prije svega na pravilno korištenje hrvatskog standardnog jezika), broj pratitelja, lajkova, šerova, svakako prednjače Fb stranice hrvatskih profesionalnih institucija, u nešto manjoj mjeri udruga kulture, potom crkvenih organizacija i na koncu ostalih udruga.
Rezultati ovog istraživanja, tj. prikupljeni podaci obuhvaćeni su potom tzv. SWOT analizom, koja podrazumijeva sagledavanje stanja, u ovom slučaju kada su društvene mreže u pitanju, razmatrajući koje su to snage, mogućnosti, slabosti i prijetnje u ovom području, kako bi se mogli postaviti strateški ciljevi, a na koncu i provesti. 

Snage, mogućnosti, slabosti i prijetnje

Najveća snaga kada govorimo o hrvatskim institucijama i organizacijama u Vojvodini na društvenim mrežama svakako je postojanje velikog broja Facebook stranica i Facebook grupa, s isto tako velikim brojem pratitelja, odnosno članova, i samim tim mogućnosti informiranja o temama iz svih područja u kojima su aktivni pripadnici ovdašnje hrvatske zajednice. Osim za plasiranje brojnih informacija, one predstavljaju veliki potencijal za samopromociju i nude neograničeni prostor za postavljanje raznih sadržaja. Uz mogućnost komentiranja uz svaki post i slanja poruka (putem Messengera, aplikacije Fb-a namijenjene za komunikaciju), putem ove društvene mreže svatko može iznijeti svoja saznanja, mišljenja ili stavove glede određenog događaja ili teme i tako pridonijeti poboljšanju ili unaprjeđenju stanja na određenom polju djelovanja institucije, udruge ili Crkve.
Kada je riječ o slabostima, jedna od glavnih, kod većine korisnika ove društvene mreže, jeste nestalnost objavljivanja sadržaja (često je slučaj da je to na mjesečnoj razini, pa i rjeđe), što za posljedicu ima nekontinuiranu praćenost i samim tim neinformiranost pratitelja Fb stranice o određenim događanjima. Tu je i odsustvo čvršćih uređivačkih politika administratora stranice, u smislu ispunjavanja njezinog cilja i uloge, uzimajući u obzir kvalitetu, kvantitetu, raznovrsnost i dinamiku plasiranja sadržaja.
Ovdje ćemo ponoviti i ono što je već istaknuto prilikom analize Facebook stranica udruga kulture, odnosno Katoličke crkve u Srbiji, a to je da je da bi, budući da je i jednih i drugih veliki broj, mnogo korisnije i svrsishodnije bilo postojanje po jednog integrativnog portala – onog na kojem bi udruge objavljivale najave kulturnih događaja i kratka izvješća s njih s nekoliko fotografija, te drugog na kojem bi se našlo sve što bi zanimalo vjernike (od informacija o terminima održavanja svetih misa, najava vjerskih događaja i kraćih izvješća s njih, do tekstova o raznim duhovnim temama). 
Među slabosti navest ćemo i nedovoljnu iskorištenost ove društvene mreže za ostvarivanje društvenih ciljeva, kada govorimo o vrsti sadržaja – nedostatak najava, kod mnogih neredovitu i neučestalu dinamiku objava, odsustvo njihova dijeljenja, neovladanost standardnim hrvatskim jezikom i odsustvo sadržaja na nekim od svjetskih jezika (makar na engleskom).
Što se tiče prijetnji, spomenut ćemo onu koja se odnosi na biološku starost, tj. na činjenicu da su na Facebooku prisutni korisnici od 36 do 65 godina, što isključuje brojnu populaciju, prvenstveno onu iznad gornje navedene granice, a koja je među brojnijima u ovdašnjoj hrvatskoj zajednici. Naravno, tu su i oni ispod donje granice, koji su više okrenuti Instagramu i drugim, među mladima, popularnim društvenim mrežama, pa tako ni oni, uz one starije, nisu u doticaju s obiljem sadržaja koji se plasira na Fb-u. Njegova popularnost ujedno predstavlja i prijetnju u smislu gubljenja snage informativnosti kada su u pitanju internetske stranice većeg broja insitutucija, udruga i organizacija, koje, može se reći, u smislu samopromocije i ponude sadržaja, gube bitku od Facebooka.
Na koncu, ako bi se zaključak trebao iznijeti u jednoj rečenici, ona bi glasila – hrvatske institucije, udruge i organizacije u Srbiji u velikom su broju i u velikoj mjeri prepoznale ulogu i važnost Facebooka za plasiranje informacija i samopromociju, ali zbog većeg broja slabosti i prijetnji u odnosu na snage i mogućnosti, da se zaključiti da je većini, ako ne i svima, neophodno stručna edukacija za korištenje ove društvene mreže.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)