Na katnici u samom centru grada na Vijencu Radomira Putnika 26 iznad velike kapije stoji tapis Hrvatski dom. I svi Somborci tu zgradu ne zovu drugačije nego Hrvatski dom. Zgrada je to Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Vladimir Nazor, koje je jedno od rijetkih hrvatskih udruga koje ima prostor u svom vlasništvu. Svoj vlastiti prostor Društvo ima skoro od samog svog osnukta 1936. godine, a zahvaljujući osnivačima HKD-a Miroljub koji su odlučili osigurati vlastiti prostor za rad, a onda i sami financirali kupnju i uređenje. Prva zgrada više ne postoji, ali je poslije Drugog svjetskog rata Društvo u zamjenu dobilo sadašnji prostor i uknjižilo se kao jedini vlasnik zgrade od 1.400 četvornih metara. Postao je Hrvatski dom mjesto okupljanja Hrvata iz Sombora i okolnih salaša, usprkos različitim političkim uvjetima u kojima je Društvo radilo i usprkos tome što u jednom duljem razdolju i nije imalo hrvatski predznak. Tako je i danas.
Odvajanje od križara
Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor osnovano je 6. prosinca 1936. godine. Nekoliko sjednica Upravnog odbora održano je u zgradi križara, da bi već na sjednici 28. veljače 1937. godine članovi dobili informaciju da je zahvaljujući novčanoj pozajmici veterinara Fabijana Hajdukovića i odvjetnika Grge Vukovića i manjim nepovratnim prilozima članova Društva kupljena zgrada u Ulici Prote Kovačića broj 3 (danas je to Njegoševa ulica i na tom mjestu je parkiralište). Kako bi se pozajmica od 120.000 dinara što prije vratila, određeni su sabirači koji su obilazili salaše i sam grad i prikupljali donacije. Za nekoliko mjeseci prikupljeno je čak 90.000 dinara. U arhivu Nazora i danas postoje priznanice s imenima i uplaćenim iznosima. Istodobno s prikupljanjem novca za vraćanje pozajmice počeli su radovi na adaptaciji zgrade, izgradnji dvorane i to najviše dobrovoljnim radom.
U novouređenom prostoru osnovana je dobrotvorna organizacija Bunjevka, aktivno je radio pjevački zbor, dramska sekcija. Velika dvorana korištena je za svečanosti i priredbe, ali i za organiziranje svadbi što se i naplaćivalo. Iako tadašnji HKD Miroljub nije primao nikakav novac iz općinske kase, 1939. godine zgrada je donekle preuređena i dograđena.
Sam početak Drugog svjetskog rata, te sam rat i oslobođenje utjecali su i na rad Miroljuba. Pred početak rata vođeni su pregovori o spajanju Bunjevačkog kola i Miroljuba. Novo društvo trebalo je nositi naziv Hrvatsko bunjevačko prosvjetno društvo Miroljub. No, ti dogovori nisu uspjeli. Tijekom rata dio članova Upravnog odbora Miroljuba, predvođenih Grgom Vukovićem pokušao je proširiti utjecaj mađarskih okupatorskih vlasti u samom Društvu, ali u tome nisu uspjeli. Pritisci nisu prestali pa je odlukom ministra unutarnjih poslova Kraljevine Mađarske iz svibnja 1944. godine zabranjeno postojanje Hrvatskog kulturnog društva Miroljub, a u obrazloženju je navedeno da svoja akta nije usuglasilo s mađarskim pravnim propisima. Sva imovina Društva je zapečaćena, a Društvo je u svibnju 1944. godine prestalo postojati.
Kako se kraj rata već nazirao, članovi Društva pozvani su od strane Narodnooslobodilačkog pokreta na agitaciju među nekadašnjim članovima Miroljuba za ideje NOP-a. Neki su se priključili i partizanskoj vojsci, a u završnim borbama pri kraju rata poginulo je 14 članova Društva.
Skupština Društva održana je 15. svibnja 1945. godine i Hrvatsko kulturno društvo Miroljub tada mijenja naziv u Hrvatski prosvjetni dom. Povećava se broj članova, obnavlja rad sekcija, osnivaju nove sekcije, pa je nekadašnja zgrada Miroljuba postala tijesna za sve aktivnije Društvo. Razlog je to što je Upravni odbor na sjednici u lipnju 1946. godine raspravljao o izgradnji nove, veće zgrade ne mjestu postojeće. Za to je bilo potrebno četiri milijuna tadašnjih dinara. Koliko se ozbiljno pristupilo ovoj ideji govori i podatak da je urađen projekt i formiran odbor za izgradnju. Kako nije bilo konkretnog rezultata rada ovog odbora u travnju 1947. godine predloženo je da se umjesto gradnje kupi nova zgrada, koja bi više odgovarala porebama Društva.
Nekadašnja pivovara nova adresa
Problem prostora riješio je Gradski narodni odbor koji je u svibnju 1948. godine donio odluku da Društvo u zamjenu za svoju staru zgradu dobije u vlasništvo zgradu bivše pivovare Avala, na Vijencu Radomira Putnika 26, gdje je i danas HKUD Vladimir Nazor. Kao i desetak godina prije, kada je kupljena prva zgrada Miroljuba, i ovu je trebalo obnoviti i prilagoditi potrebama Društva. Opet je to rađeno dobrovoljnim radom i novčanim prilozima članova. Trajali su ti radovi 17 godina. Društvo ne samo da se uselilo u novi prostor već je još jednom promijenilo ime. Odlukom Upravnog odbora iz travnja 1949. godine Društvo dobija naziv Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Vladimir Nazor. Krajem 1951. godine završena je gradnja velike dvorane, ali je trebalo još osam godina da se dovrše balkon i kat.
U zapisniku sjednica Upravnog odbora Društva iz 1961. godine (a sačuvani su zapisnici sa svih sjednica od osnutka) zabilježeno je da se raspravljalo o uređenju fasade i uvođenju centralnog grijanja.
Sredinom 60-ih godina, točnije 1964. godine, iz naziva se izbacuje hrvatski predznak i Društvo dobiva ime Kulturno-umetničko društvo Vladimir Nazor. Taj naziv nosit će sve do Sabora 2001. godine kada je donijeta odluka da se vrati hrvatski predznak i od tada Društvo nosi ime Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor.
Nova adaptacija i uređenje prostorija urađeni su 70-ih godina. Narednih desetljeća također je ulagano u održavanje i obnovu velike zgrade. Značajni radovi urađeni su i proteklih godina. Uređene su prostorije na katu, gdje je jedna od prostorija prilagođena nastavi hrvatskog jezika koja se za učenike iz Sombora održava u Hrvatskom domu, obnovljen je dio krovišta, počela je zamjena prozora, uvedeno je grijanje na plin. Kako se zgrada nalazi u zaštićenoj gradskoj jezgri, pod zaštitom je Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, pa se vanjski radovi mogu izvoditi samo uz njihovu suglasnost.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
