U ponedjeljak je, u 92. godini, preminula Marija Maja Dulić, dobitnica priznanja Pajo Kujundžić za doprinos obrazovanju na hrvatskom jeziku koje joj je dodijelilo Hrvatsko nacionalno vijeće 2014. godine. Učiteljica Marija Dulić, kći Đure Maftej i Cilike, rođ. Rogić, rođena je 18. siječnja 1925. u Subotici. Osnovnu i građansku školu završila je u Subotici. Državnu učiteljsku školu pohađala je u Zagrebu, gdje je diplomirala 1945. godine, nakon čega se vratila u zavičaj i radila kao učiteljica u osnovnoj školi u Crnković-kraju (Gornji Tavankut) u nastavi koja je započela na hrvatskom jeziku.

To je bilo prvi puta da bunjevačka djeca mogu slušati nastavu na hrvatskom jeziku budući da, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i Austro-Ugarske, vlasti to nisu dopuštale. U vrijeme kada je Marija Dulić bila učiteljica, nastava za seosku hrvatsku djecu održavala se u tzv. salašarskim škulama, u krajevima u kojima je živjelo naše stanovništvo. U tri školske godine, koliko je predavala djeci, svake godine je u skupinama učenika od 1. do 5. razreda osnovne škole, imala oko 40-ero djece. Daljnje bavljenje njezinim životnim pozivom onemogućeno je 1948. godine kada je u politički montiranom sudskom procesu u Subotici, u sklopu tzv. druge skupine od devet mladih subotičkih svećenika i prosvjetnih djelatnika, osuđena na 14 mjeseci strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon izdržane kazne u Kazneno-popravnom domu za žene u Požarevcu, žarko se željela nastaviti baviti učiteljskom službom, koja joj je bila ne samo životni poziv već i velika ljubav, ali vlasti to nisu dopustile (molbe su joj odbijane), te je do odlaska u mirovinu radila na knjigovodstveno-računovodstvenim poslovima, završivši Višu ekonomsko-komercijalnu školu u Subotici.

Bila je aktivna u zajednici i na kulturnome planu: povremeno je pisala pjesme i zapise iz života (Zvonik, Subotička Danica, Žig, Hrvatska riječ) te u tri zbirke pjesama Lira naiva (2004.–06.). Prigodom boravka kod sina u Kanadi u Glasniku Hrvatske seljačke stranke iz Vancouvera objavila je napise o božićnim običajima bačkih Hrvata Bunjevaca, o dužijanci i umjetnosti u tehnici slame (2002.-03.). Kao članica HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta, od 1990. bavila se izradom slika i predmeta u tehnici slame i sudjelovala na nekoliko kolonija slamarki i desetak skupnih izložaba. Bila je članica i Likovnog odjela HKC-a Bunjevačko kolo te Katedralnog zbora Albe Vidaković iz Subotice.