Jedno od redovitih kulturnih događanja tijekom proslave Dana grada, a koje priređuje Suvremena galerija Subotica, je predstavljanje stvaralaštva zavičajnih autora. Ovoga puta, u petak, 30. kolovoza 2019., izložbom pod nazivom Space shuffle se predstavila mlada subotička umjetnica Marijana Buljovčić. Kako objašnjava autorica, termin „space shuffle“ znači lov na geometriju, ali često poprima i druga značenja. Kako je napisala, nekada se vjerovalo da je „space shuffle“ mjesto ili pak vrijeme u kome se sastaju prostori i njihovi odrazi. Točna definicija i dalje ne postoji. Neki tvrde da se njegov ulaz može uočiti tamo gdje se sjene poigravaju sa svjetlosnim zracima. Njihova treperava igra zavodi i obmanjuje promatrača. Postoje i uvjerenja da je „space shuffle“ biće ili kakva pojava koju je teško, gotovo nemoguće uloviti. Nitko ne zna kako ono izgleda. Pojavljuje se niotkuda i uvijek u drugom obliku. Reklo bi se da ima bezbroj lica. Očevici tvrde da je sačinjeno od kojekakvih zraka i geometrijskih oblika koji se preklapaju i prožimaju gradeći čitave metropolise. Kažu da se neki od njih mogu vidjeti tek kada se ne gleda, kada se čvrsto zatvore kapci.
Prostorni odrazi nevidljivog
Večer je svojom najavom otvorio Árpád Blaskó, a o djelima Marijane Buljovčić je govorio Miroslav Jovančić, kurator i kustos izložbe. Marijana Buljovčić je na svojoj prvoj samostalnoj izložbi predstavila slike i cijanotipije. Kako je rekao Jovančić, Marijana je već i prije akademije imala osjećaj za boju i brzo shvatila što znači boja u slikarstvu. Taj rad s bojama kao živim, konstitutivnim elementima slike, uočljiv je. Ono što nadalje odlikuje njen „space shuffle“ su prave ili lomljene linije koje tvore plohe i asocijativne prostorne oblike. Osobito se ističe višeprotežnost na njenim slikama. Osim što postižu 3D dojam, može se reći i da se na slikama pojavljuje i četvrta protega, vrijeme. Slike su višeslojne, nekoliko svjetova koegzistira u istom univerzumu jedne, i kao da neki oblici poniru u nevidljiva područja, pa potom opet izranjaju u vidljivo. Na taj način slike dobivaju i četvrtu protegu – vrijeme, u kome stvarnost u perspektivi nastavlja svoj razvoj. Marijanine slike su uhvaćeni dio jednog procesa koji traje u vremenu, kao neka zgusnuta predstava vremena i promjena u njemu. Svjetlo je također element koji ukazuje na autoričinu široku opažajnu moć. Ono što dodatno oduševljava je činjenica da je autorica, čini se, uspjela impuls početne ideje dovesti do toga da slike imaju svoj identitet. To podrazumijeva jednu umjetničku zrelost, ali i stečenim akademskim tehnikama i znanjem sposobnost da se ideja očisti od natruha vivisekcije, analiziranja, od autocenzure, da bi ostala unutarnja logika identiteta i kohezijska sila. Govoreći o umjetnici i njenom razvojnom putu, Miroslav Jovančić je istaknuo da je nedostatak ateljea u kojima bi mladi umjetnici mogli raditi, rak rana Subotice. Izložba Space shuffle se može pogledati do kraja rujna, a uobičajena praksa je da se nakon oko dva tjedna od otvaranja izložbe upriliči razgovor s umjetnicom, kada će biti dostupan i katalog.
Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)
