Nakon duge i teške bolesti u Zagrebu je 7. siječnja 2024. u 85. godini života preminuo Vjekoslav Dorn. Posljednji ispraćaj Vjekoslava Dorna bit će u petak, 12. siječnja u 10.40 sati u krematoriju na zagrebačkome groblju Mirogoj.
Rođen je u srijemskome mjestu Hrtkovci 9. rujna 1939. godine. Sin je Stjepana i Ane rođ. Preveden. Bio je hrvatski liječnik, oftalmolog, specijalist pedijatrijske oftalmologije i strabologije, sveučilišni profesor. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu 1953., a gimnaziju u Vukovaru 1957. godine. Studij medicine polazio je i s uspjehom završio na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1963.godine. Najprije je radio kao asistent u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada JAZU u Zagrebu. Specijalizirao je oftalmologiju u Klinici za očne bolesti Kliničkoga bolničko centra u Zagrebu (1966. – 1970.), gdje je ostao raditi. Godine 1947. u klinici je osnovao Laboratorij za elektrodijagnostiku i ehografiju te je prvi u nas uveo dijagnostičke pretrage u rutinski klinički rad.
Subspecijalističku izobrazbu iz oftalmološke ultrazvučne dijagnostike polazio je u Beču i Wurzburgu. Doktorat znanosti postigao je 1979. temom o evaluaciji kvantitativne ehografije.Zatim je postao znanstveni asistent Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, stekao je status primarijusa 1981. godine. Iste godine preuzeo je vodstvo Dječjeg očnog odjela u klinici. Docent je postao 1983.,a znanstveni savjetnik 1987. Za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabran je iduće 1988. godine.
Bavio se ultrazvučnom dijagnostikom bolesti oka i orbite te elektrofiziološkom dijagnostikom (prije svega elektronistagmografijom i elektrookulografijom). O tome svjedoče i brojni istraživački i znanstveni radovi. Nadalje, istraživao je poremećaje očnog motiliteta, posebice nistagmus. Radio je na evaluaciji oftalmoloških dijagnostičkih pretraga, a ispitivao je i kongenitalne sindrome u kojima postoje patološke promjene organa vida. Napisao je brojne radove i o tome.
Za sveučilišni udžbenik Oftalmologija (Zagreb, 1985.,1988.,1990.) napisao je poglavlja o općoj simptomatologiji i pretragama. Za udžbenik Oftalmologija (Zagreb, 2003.) napisao je poglavlje o anamnezi, kliničkom pregledu oka, osjetu boje, elektrofiziološkim i ultrazvučnim pretragama, pokretljivosti oka i poremećajima pokretljivosti oka. Za udžbenik Pedijatrijska neurologija (Zagreb, 2009.) napisao je poglavlje o neurooftalmologiji itd. Također je autor poglavlja o oftalmološkim manifestacijama u više specijaliziranih monografija. O povijesti naočala u Hrvatskoj publicirao je više radova, zatim o očnoj bolesti i drugim znanstvenim tegobama hrvatskog minijaturista iz XVI. stoljeća Jurja Julija Klovića. Također je priredio tekstove odgovarajućih tema za priručnike poslijediplomskih studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Bio je član i tajnik uredništva časopisa Acta ophtalmologica Iugoslavica, a zatim član uredništva Ophtalmologia Croatica. Bio je i potpredsjednik Hrvatskoga oftalmološkog društva – HOD (2004.–2008.). Bio je i predsjednik Sekcije za pedijatrijsku oftalmologiju i strabizam HOD-a (od 2003.). Od 2009. član je međunarodne ispitne komisije Europskog odbora za oftalmologiju (EBO) UEMSA za provođenje specijalističkih oftalmoloških ispita za zemlje Europske unije.
Napisao je 169 znanstvenih i stručnih radova. Dobio je nekoliko nagrada od kojih se ističe nagrada Josipa Jurja Strossmayera za znanstveno djelo 2004. Bio je dugogodišnji član Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Banata i Bačke te suradnik i član Uredništva Biografskog leksikona Hrvata istočnog Srijema. Bio je pobožan, pošten i plemenit čovjek.
Ivana Andrić Penava
