Na petu godišnjicu smrti Radomira Konstantinovića Savjet za misaono obilježavanje djela Radomira Konstantinovića je u subotičkoj Gradskoj knjižnici, u četvrtak, 27. listopada, istaknutom hrvatskom dramaturgu, književniku i publicistu Slobodanu Šnajderu za roman Doba mjedi i filozofu Miloradu Belančiću za djelo Milo, mi pa mi ili po srpskom stanovištu, dodijelio nagradu koja nosi ime ovog poznatog književnika i filozofa.
Dodjela nagrade
Obraćajući se uvaženom auditoriju na početku prigodne svečanosti Latinka Perović je pojasnila smjernice pod kojima djeluje ovaj Savjet, ukazujući na nepobitnu činjenicu kako Konstantinovićevo djelo nastavlja živjeti i nakon njegove smrti:
„Nastojimo očuvati suštinske odlike njegovog djela, njegovu otvorenost i kritičnost. Naša je želja i misija da djelo Radomira Konstantinovića održimo kao važnu tendenciju u srpskoj kulturi i književnosti i njime zapravo otvaramo put Srbije k europskom, modernom svijetu.“ Obrazlažući ovu nagradu, predsjednik žirija, Gojko Tešić je istaknuo kako je ovo veliki Konstantinovićev dan u njegovoj rodnoj Subotici, ujedno i veliki dan za srpsku kulturu: „Laureati predstavljaju sasvim sigurno ono što je osnovni preduvjet za dodijeljenu im nagradu: Konstantinovićev duh kao duh koji se očitava u njihovim djelima, koja su u estetskom, filozofskom i humanističkom smislu najizrazitije na tragu njegovog stvaralaštva. Slobodan Šnajder je najvrjedniji i najznačajniji hrvatski dramski pisac 20. i 21. stoljeća, pisac i intelektualac europskog formata, istovremeno intelektualna i moralna vertikala u svemu onome što ga čini posebnom stvaralačkom ličnošću hrvatske umjetničke i kulturne scene danas.“ Zahvaljujući na dodijeljenom mu priznanju, Slobodan Šnajder je izrazio veliko zadovoljstvo i ponos što je dobitnik upravo nagrade koja nosi ime čovjeka kojega izuzetno cijeni i čije djelo od studentskih dana sve do danas redovito iščitava:
„Moram reći da me je bezmjerna popularnost Filozofije palanke Radomira Konstantinovića među mislenim ljudima svih generacija uvijek čudila, kao što me je čudila i mržnja koju ta knjiga izaziva. Ono što je još posebno čudno, kada je i danas ponovno čitam iznova, je ogromna količina proročanstava koja su se, nažalost, ispunila. Prema njemu, palanka je, kako bi se održala, posve ravnodušna i prema nacionalizmu, fašizmu ili realsocijalizmu; njoj je samo važno da opstane unutar svog identiteta. To se sve događalo u skorašnjim političkim događanjima na ovim našim prostorima, a to je jako važno za sve nas koji se, na tragu Konstantinovića, opiremo svim postojećim negativnostima vremena u kojima živimo. Protivnik će se uvijek mijenjati, prema potrebi trenutka, samo da ukine vrijeme i povijest, naročito povijest. I to je srž njegovog genijalnog djela. Mi i oni, a to palanka ne voli. Nažalost, isto tako dobro znam kako nitko nije prorok u svojoj palanci.“
Književna večer
Istoga dana, na istom mjestu, održana je i prigodna književna večer posvećena Slobodanu Šnajderu i njegovoj višestruko nagrađivanoj knjizi Doba mjedi u izdanju Tim presa o kojoj su u uvodnim besjedama govorili moderator večeri, ravnatelj Gradske knjižnice Dragan Rokvić i nakladnik Hashim Bahtijari. Njen autor, koji je pored nagrade Radomir Konstantinović za ovaj epskobiografski roman nagrađen i regionalnom nagradom Meša Selimović, o svojoj knjizi je, među ostalim, istaknuo sljedeće:
„Doba mjedi u najširem kontekstu govori o svim mogućim vrstama protjerivanja, egzodusa, i u osnovi to je priča o folksdojčerima s ovih prostora, Slavonije, Srijema, cijele Vojvodine. To je priča, naravno, i o tome kako je pola milijuna ljudi nakon 1945. godine pod prisilom napustilo ove krajeve i priča o najgoroj vrsti osvete, osvetničkoj pravdi gdje je većina platila za ono što je manjina počinila. Knjiga se bavi progonstvima, strancem kao takvim, bavi se pobjedom koja pobjeđuje pobjednika i vodi sve do vremena rascjepa zajedničke države i nešto preko toga. Ona ima ambiciju biti slika našeg vremena i svega onoga što određuje naše živote.“
Izvor: Hrvatska riječ (Dražen Prćić)
