Nagradu za najlipču prelju Velikog prela dobila je Ana Ivanković Radak iz Subotice. Ana je studentica Poljoprivrednog fakulteta u Bačkoj Topoli. Nema dugoročne planove za budućnost, a kratkoročni plan joj je završiti fakultet što uspješnije i pronaći posao.
Jel ti je ovo prvi put da si sudjelovala na izboru za najlipču prelju?
Na izbor za najlipču prelju prijavila sam se prvi put 2015. godine i bila sam druga pratilja. Ove godine sam se ponovno prijavila i evo, proglašena sam za najlipču prelju. S obzirom na to da volim tradiciju bunjevačkih Hrvata, osobito cijenim ljepotu nošnje i volim sudjelovati
na natjecanju jer mogu pokazati svoju nošnju. Zato sam se 2014. godine, također, prijavila na izbor za pratilje bandašice na Dužijanci te sam tada izabrana za drugu pratilju.
Koju si nošnju nosila na prelu?
Nošnja koju sam nosila na prelu je sašivena za mene 2014. godine. Ovo nije prvi put da sam ju obukla i svaki put mi je drago što ju mogu pokazati.
Kako si se osjećala kada si bila izabrana?
Nošnja mi je oduvijek bila najimpresivniji dio naše tradicije i zato se i osjećam vrlo ponosno što imam bunjevačku svilu u svojoj kolekciji. Na izbor sam se prvenstveno prijavila iz te ljubavi i nisam se nadala nagradi. Štoviše, ostala sam zbunjena kad sam čula svoje ime i shvatila da me je publika odabrala za najlipču prelju. Osjećaj je bio neopisiv. Svakako bih se još jednom svima zahvalila što su glasovali za mene.
Koju vrstu bunjevačke nošnje najviše voliš oblačiti?
Smatram da je svaka nošnja lijepa na svoj način te volim oblačiti bilo koju vrstu nošnje. Osim svile, oblačila sam još i sefire te bijeli šling. Bijeli šling mi je prekrasan, osobito u kombinaciji s rađenim papučama koje sam, također, nedavno uvrstila u svoju kolekciju bunjevačke nošnje.
Marija Gabrić izabrana je za prvu pratilju na Velikom prelu u Subotici. Marija živi u Subotici, ima 17 godina i ide u Kemijsko-tehnološku srednju školu, smjer tehničar za industrijsku farmaceutsku tehnologiju. Najdraži predmet u školi joj je mikrobiologija, a nakon srednje škole planira upisati Farmaceutski fakultet u Novom Sadu.
Jel ti je ovo prvi put da si sudjelovala na izboru za najlipču prelju?
Nije mi prvi put, sudjelovala sam na prelu u Žedniku 2015. godine gdje sam bila izabrana za najlipču prelju.
Koju si nošnju nosila na prelu?
Nosila sam svilu koju mi je dala obitelj Kujundžić i ovom prigodom im se zahvaljujem.
Kako si se osjećala kada si bila izabrana?
Nisam se nadala da ću osvojiti neko mjesto i za mene je to bilo veliko iznenađenje. Naravno da mi je drago što sam izabrana za prvu prelju.
Koju vrstu bunjevačke nošnje najviše voliš oblačiti?
Jako volim oblačiti nošnju, a najviše volim šling i svilu.
Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme volim gledati filmove, igrati društvene igre s obitelji i družiti se s prijateljima.
Titulu druge pratilje na Velikom prelu ponijela je Martina Čeliković iz Subotice. Martina ima 17 godina, ide u drugi razred srednje Glazbene škole, odsjek za tradicionalno pjevanje. Voli tradiciju i igrati se s djecom. Nakon srednje škole želi upisati Učiteljski fakultet u Zagrebu ili Akademiju umjetnosti u Novom Sadu, smjer etnomuzikologija.
Jel ti je ovo prvi put da si sudjelovala na izboru za najlipču prelju?
Do sada se nisam natjecala za najlipču prelju. Zapravo, s. Eleonora Merković me upitala hoću li se obući i rado sam prihvatila.
Koju nošnju si nosila?
Bila sam u šlingu, staroj nošnji koju s. Merković brižno čuva, na čemu sam joj veoma zahvalna.
Kako si se osjećala kad si bila izabrana?
Svaku nošnju volim, ali držim se onog – „Svojim se diči, tuđe poštivaj“ i ja to činim. Na prelo sam krenula bez ikakvih očekivanja, ustvari došla sam se družiti i pokazati što volim i čime se bavim u školi, ali izgleda da je Bog htio drukčije. Mislila sam da zbog mog niskog rasta ne mogu ništa očekivati, ali dobro sam se osjećala u našoj bunjevačkoj nošnji i to sam vjerojatno i pokazala. U šetnji po dvorani sam i zapjevala s gostima i uživala. Izbor za drugu pratilju me više nego iznenadio i obradovao.
Koju vrstu bunjevačke nošnje najviše voliš oblačiti?
Volim svilu – roditelji su me obradovali kupovinom tkanine za nošnju koju ćemo uskoro sašiti i jedva čekam pokazati ju na ovogodišnjoj Dužijanci, ali i na nastupima u školi.
Pjesma Prošlost koju je napisao Nikola Kujundžić proglašena je za najlipču preljsku pismu Velikog prela 2017. Nikola ima 30 godina, živi
na Klisi na salašu, a inspiraciju za pjesmu je dobio u svojoj okolici. Kako kaže, prvi dio pjesme opisuje uvijek aktualnu obiteljsku situaciji, opisanu kao da se događa prije 100 godina, a drugi dio pjesme govori o problemu Bunjevaca: „Kad netko kaže nešto o Bunjevcima to uvijek mora biti u arhaičnom kontekstu i to me nervira. Još više od toga me nervira što smo sami o sebi stvorili takvu sliku i što ne poštujemo svoje!“
Prošlost
Još prid Božić zima zemlju stegne,
injem okite se grane,
priko njiva deb’o snig tad legne,
a salaši puni dice nasmijane.
Uj ‘tru baćo namirio josag,
priko đerma navuk ‘o je vode,
a nana propalila u peć
da ladnoća iz sobe njim ode.
Iz zapećka starac uvik mudar savit dili,
pita dicu jesu se naili,
kad kroz pendžer vidi momka
što na sankama luta,
sakriven ispod opaklije i striganskog kaputa...
Sve je to bilo još kad je moj dida bio mlad,
a naši stihovi, samo o tome govore i sad.
Šta se desilo? Di smo to zastali?
Zašto smo tako u davnini zaspali?
Pa koristimo bunjevačke riči samo kad se kogod sa sićanjem diči.
Znamo da dukati već odavno nisu valuta,
i konji vrani više ne pasu pored puta,
a naše pisme još uvik ne podnose struju,
one se isključivo za tambure kuju.
Od budućih generacija tražićemo oprost
što smo postali sinonim za prošlost.
Izvor: Hrvatska riječ (Jelena Dulić Bako)
