„Otac je imao talenat za pisanje, ali svoje pjesme nije zapisivao nego ih je recitirao na obiteljskim druženjima. Za razliku od njega, čim dobijem inspiraciju za neku pjesmu, odmah je zapišem“, kaže Nataša Križanić.
Nataša Križanić iz Šida odgojiteljica je u PU Jelica Stanivuković Šilja u tom mjestu. Poeziju je počela pisati još u osnovnoj školi, ali je prvu samostalnu knjigu objavila tek nedavno. Napisala je tekst za himnu vrtića u kojem radi, koja je komponirana i snimljena, te često se izvodi na dječjim priredbama. Udana je i majka je tri sina: Kristijana, Davida i Nikole.
Svoju prvu knjigu knjigu dječjih pjesama Miris medenjaka objavila je 2019. godine. Motivirala su je djeca, potaknula ljubav prema poeziji, a rezultat je „stiholada“ Miris medenjaka.
„Imala sam 10 godina kada sam napisala prvu pjesmu. Uglavnom sam pisala dječje pjesme, a kada sam krenula u srednju školu, pisala sam pjesme s drugim temama, uglavnom ljubavnim. Te pjesme nisu nigdje objavljene. Čuvala sam ih, jedno vrijeme sam i prestala pisati. Međutim, kada sam počela raditi u vrtiću, rad s djecom pokrenuo me je, ponovno sam počnela pisati“, priča naša sugovornica.
Prve pjesme objavila je u časopisu za djecu Malac radoznalac s kojim je ustanova u kojoj je uposlena surađivala. Društvene mreže otvorile su joj nova vrata, pa su njene pjesme objavljene u knjizi Zauvek đaci koja je bila promovirana u kući Đure Jakšića u Beogradu. U međuvremenu je objavljivala pjesme u zborniku Moj otac hrani ptice.
„Dječji pjesnik Tode Nikoletić mi je puno pomogao u pisanju moje prve samostalne knjige Miris medenjaka. Napisao je recenziju i uputio me na ljude koji su mi radili ilustraciju knjige. Predstavljanje knjige sam organizirala u Šidu u prosincu iste godine. Na njoj su sudjelovala djeca koja pohađaju vrtić i osnovnu školu. Dječji zbor je tom prilikom izveo himnu vrtića koju sam napisala“, ističe Nataša.
Za svoje pjesme dobila je nekoliko priznanja, a među njima su druga nagrada na festivalu Olovke ne ćute u Barajevu 2016. godine. Bilo je to njeno prvo sudjelovanje na literarnom natječaju. Posljednje priznanje za svoj rad dobila je 2019. godine na jednom međunarodnom pjesničkom natječaju.

„Talent sam naslijedila od oca, ali on svoje pjesme nije zapisivao nego ih je recitirao na obiteljskim druženjima. Za razliku od njega, čim dobijem inspiraciju za neku pjesmu, odmah zapišem. Volim rimu. Dječje pjesmice trebaju biti lake za taj uzrast ali, s druge strane, moraju biti zanimljive i odraslima. Jednom prilikom sam čula da su vjeverice zaboravne i na osnovu tog saznanja napisala sam pjesmu Zaboravne veverice. Također, na društvenim mrežama surađujem sa stranicom Dijete zaštitnik planete. U povodu obilježavanja značajnih datuma dobijem inspiraciju i napišem neku pjesmu na određenu temu“, kaže ona.

Svoje pjesme je predstavila na nekoliko manifestacija u okviru obilježavanja vjerskih i kulturnih događaja u šidskoj i okolnim župama, a njene knjige je župnik Nikica Bošnjaković darivao djeci koja pohađaju vjeronauk. Kako kaže, ima još puno pisanog materijala kojega čuva. Osim pjesama, napisala je nekoliko tekstova za igrokaze, tekstove za dječje predstave i nekoliko bajki napisanih u stihu. Svi ti tekstovi čekaju pravo vrijeme za objavljivanje i tiskanje.

Majčin talenat je naslijedio njen najmlađi sin Nikola. Do sada je napisao 14 pjesama i dobio je nekoliko nagrada na međunarodnom natječaju i na natječaju Evro Book, te medalju za svoje literarne radove.
„Uz mamu sam počeo pisati. Pratim stranicu Dijete zaštitnik planete i često napišem pjesme s različitim temama. Prvu nagradu sam osvojio u Beogradu, a ostale tri u Nišu. Jedna od pjesama koja je osvojila nagradu se zove Ovog leta baš mi prija ples na valu fantazija. Ne pišem svakoga dana nego kad mi dođe inspiracija. Volim čitati pjesme, bajke i romane. U pisanim sastavima koristim puno rime, pa oni više sliče pjesmama. Želja mi je objaviti i svoju knjigu“, navodi Nikola.
Obitelj Križanić aktivna je u župi Presvetog Srca Isusova i u Hrvatskom kulturnom društvu Šid. Velika podrška svojoj obitelji je suprug i otac Branislav.

Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)