Kao treća u ediciji Preprekovi pjesnici, pokrenutoj ove godine u okviru Književnog kluba HKUPD-a Stanislav Preprek iz Novog Sada, iz tiska je nedavno izašla zbirka pjesama Branimira Miroslava Tomlekina Pjesme koje treba spaliti. U pitanju je izbor iz poezije što ju Tomlekin objavljuje nekoliko godina unatrag, prije svega iz prethodne zbirke pjesama Salauka, tiskane 2013. godine, ali i novih pjesama objavljivanih u zbornicima Preprekovo proljeće.
Kronološka nit
Povjesničarka književnosti i književna kritičarka dr. Dragana V. Todoreskov, koja je urednica knjige i spomenute edicije, piše: „Knjiga koja je pred čitateljima pored uvodne pjesme, Nemiri, i posljednje, Izravno putujem na nebo, sadrži pet ciklusa. Pjesme nisu svrstavane prema vremenu nastanka, nego prema motivskoj srodnosti. Ipak, sam je autor u Salauci uspostavio, baš kao i u zbirkama pripovijedaka Za sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje, Gaudeamus idi u tur i Nasukana mornarica, jednu kronološku nit, što znači da su u prva dva ciklusa (Put do kuće, Boje ravnice moje) svrstane pjesme koje govore o djetinjstvu i životu na selu, potom dolaze pjesme mladićkih dana, a nakon toga ljubav i muško-ženski odnosi uopće postaju glavnom okupacijom i središnjim motivom (u ciklusima Misao na te i Pijane noći). Njih smjenjuju socijalne pjesme, a potom na red dolaze teme starenja, bolesti i smrti (peti ciklus, Ranjen sam). Tako se poezija Branimira Miroslava Tomlekina, uvjetno gledano, može čitati i kao stihovani roman s određenom radnjom i lirskim subjektom kao junakom i pripovjedačem.“
Todoreskov nadalje ističe kako ovaj izbor Tomlekinovih pjesama nastoji pokazati ono što je autentično, u isti mah i tipično za vojvođansko podneblje, ali i za hrvatsku nacionalnu zajednicu nastanjenu u Srijemu, konkretno, u Hrtkovcima. „Niz je pjesama, motiva, leksičkih rješenja, u kojima će se prepoznati duh vojvođanske ravnice, ali i osebujni kulturni i običajni identitet Hrvata u Srijemu. Pjesme prva dva ciklusa, stoga, posjeduju i dokumentarnu vrijednost, prije svega u etnološkom i leksičkom pogledu. One su, poput Tomlekinove proze, u isti mah kronika života u Hrtkovcima počev od pedesetih godina prošloga stoljeća pa sve do novijih dana, ljupka, rječita i duhovita svjedodžba jednoga minulog života. Doslijedan u vezanom stihu i rimi, narativnog izraza, s radnjom unutar pjesme, bogatog motivskog spektra, Tomlekin umije pronaći put do čitatelja.“
Hrtkovci kao inspiracija
Preč. Marko Kljajić kao recezent ove knjige, među ostalim, piše: „Nakon Hrtkovčana, braće Mađer, Slavka i Miroslava, pojavak trećeg Hrtkovčanina kao pjesnika, zasigurno je osvježenje na književno-kulturnoj pozornici Srijema, a Tomlekin je svoj talent izbrusio u vatrenim životnim okršajima, prihvaćajući smjelo izazove vremena.“
Mr. Pavel Domonji, također recenzent ove zbirke pjesama, među ostalim, piše: „Zavičaj i duh vremena, minulog, ali i sadašnjeg, oživljen i predstavljen u Tomlekinovim pjesmama, ne ostavlja nas ravnodušnim, već nas pokreće na razmišljanje i promišljanje u Tomlekinovom traganju za uporišnim točkama na kojima počiva ovaj svijet, koje je raznoliko u svojoj složenosti, prikazao ironično i sarkastično, idilično i nostalgično. No, Tomlekinov lirizam, često izmiješan romantičnim, realističnim i melankoličnim osjećanjem života, kao skepsom ispunjenom životnim kredom, ima ipak jednu najveću uporišnu točku, a to su Hrtkovci, njegova Itaka, njegova zavičajna domaja. Hrtkovci tako postaju novi mitos u hrvatskoj poeziji i literaturi i to je ono što izdvaja Tomlekina iz sivila suvremene poezije. Oni su Tomlekinov stvarni i poetski identitet, izvorište smisla, životne egzistencije i esencije, njegov pjesnički sfairos i njegova inspiracija. Ove pjesme treba čitati i isčitavati, a ne spaliti.“
Ova knjiga, kao i druga izdanja HKUPD-a Stanislav Preprek predstavljena su na 62. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, na štandu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine.
Izvor: Hrvatska riječ (A. M. K. / D. B. P.)
