Nova knjiga Tomislava Žigmanova – „Vivisekcije književnosti (ne samo) Hrvata u Vojvodini“

Objavljeno: 22.12.2017. Pregleda: 47

vivisekcije naslovnicaKoncem prosinca, iz tiska je izišla nova knjiga hrvatskog književnika i publicista iz Subotice Tomislava Žigmanova Vivisekcije književnosti : vojvođanske i ine književne teme hrvatske, koju u sunakladništvu skupa objavljuju Hrvatsko akademsko društvo – HAD iz Subotice i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika iz Pule. Riječ je o knjizi književnih ogleda, studija, eseja i kritika na, u većini slučajeva, književne i knjiške teme Hrvata u Vojvodini, koje su ranije već objavljene u zbornicima, časopisima i novinama, a sada ih je Žigmanov odlučio objelodaniti u samostalnoj publikaciji.

Urednik knjige je književnik i književni povjesničar dr. sc. Boris Domagoj Biletić iz Pule, recenzenti su prof. dr. sc. Vinko Brešić s Filozofskog fakulteta iz Zagreba i doc. dr. sc. Stjepan Blažetin s Filozofskog fakulteta iz Pečuha, a likovno opremanje potpisuje prof. dr. art. Darko Vuković iz Petrovaradina. Knjigu je autor posvetio nedavno preminulim doajenima hrvatske književnosti u Vojvodini Lazaru Merkoviću, Petku Vojniću Purčaru i Vojislavu Sekelju.

Sadržaj najnovije Žigmanovljeve knjige formalno je podijeljen u dva dijela. U prvome – nazvanom Vivisekcije pulsiranja književnosti, zastupljene su obimom dulje kritike i ogledi – riječ je o šest kritičkih studija (pet na teme hrvatske književnosti iz Vojvodine, a šesta na svehrvatsku književnost – o Ivi Andriću). U drugome su dijelu objavljene klasične književne kritike kraćega obima, u duljini od jedne kartice do tri, a odnose se na pjesnička (11) i prozna (11) djela pretežito hrvatskih književnika iz Vojvodine, te se na temelju toga ovaj blok naziva Vivisekcije knjiške produkcije.

Kako autor navodi u Predgovoru, knjiga Vivisekcije knjiženosti nastala je kao posljedica potrebe „za interpretacijama i tumačenjima hrvatske književnosti u Vojvodini, književnosti koja se u svojim povijesnim mijenama trajanja mjeri stoljećima“. „Tako naznačena potreba sa svoje je strane“, nastavlja Žigmanov u Predgovoru, „posljedica kontinuiranoga odsustva vlastita (samo)tematiziranja književnosti Hrvata u Vojvodini! Razlozi za tako nepovoljno stanje situirani su u činjenicu nikada ne do kraja i ne u cijelosti razvijenoga književnog sustava – književnost je, naime, Hrvata u Vojvodini tijekom vremena pulsirala i očitovala se bez čvršćeg i trajnijeg okvira valorizacijskih nastojanja! Preciznije rečeno, ovaj se dio književnoga sustava hrvatske književnosti u Vojvodini često znao iscrpljivati u činu književnoga stvaralaštva i prateće naklade književnih djela, koji je gdjekad bivao u kvantitativnom smislu posve respektabilan, dok su strukture i sastavnice književne percepcije (književna kritika istih djela u periodici i novinstvu, kritička sažimanja opusa pojedinaca, prikazi značajnih fenomena u književnim opusima više osoba, kritičke pregledi povijesti književnosti, itd.) uvelike izostajali. U prilog tomu odlično govore sljedeći podaci – u povijesti je ove regionalne hrvatske književnosti, koja broji više tisuća naslova, objavljeno tek manje od 10 knjiga književnih kritika, pregleda, studija, ogleda...“

Na temelju tih i takvih, po svojim brojnim bitno tragičnim posljedicama kako po književnost samu tako i po cijelu kulturu Hrvata u Vojvodini, uvida u konstelacije književnosti kojoj i sâm pripada, autor je, ističe se u Predgovoru ove knjige književnih studija i kritika, godinama gradio strategiju ne samo nepristajanja nego i nemirenja – bilo da je riječ o neposredno očitovanim naporima kritičkoga iščitavanja i tumačenja knjiških i književnih fenomena još od konca 1990-ih godina, objavljujući studije i kritike u mjesnoj hrvatskoj periodici u Vojvodini, ali i onoj u Hrvatskoj (dio tih nastojanja objavljeni su u knjizi Izazovi – sabiranja, sumjeravanja i tumačenja : studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskoga istočnog zagraničja iz 2012. godine), bilo da je riječ u definiranju i ostvarivanju kulturno-književnih i uredničkih politika, napose kada je riječ o nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od osnutka – 2009., zatim NIU Hrvatska riječ od 2003. godine te Časopis za književnost i umjetnosti Nova riječ, čiji je glavni urednik također od 2013.: sve one visoko uračunavaju i valorizacijski pristup, osobito kada je riječ o aktualnoj književnoj produkciji, te temeljito i svestrano iščitavanje bogatoga književnog nasljeđa.

Prof. dr. Vinko Brešić u svojoj recenziji ističe kako najnovija knjiga Tomislava Žigmanova ima dvojaku ulogu – ona „svjedoči i tumači“! „Pri tome ostaje primarno ono što jest: čitko, angažirano i moderno literarno štivo, kojemu se ne mogu odreći šarm i energičnost. Čak ni onda kad posve ne dijelimo autorov ukus i stavove“. Drugi recenzent dr. sc. Stjepan Blažetin naglašava kako najnovija Žigmanovljeva knjiga „daje relevantan uvid u književnost vojvođanskih Hrvata, jasno detektira brojne probleme, valorizira književnu produkciju, što je neophodno za kritičko usustavljivanje književnih pojava, te na taj način daje vrijedan doprinos književnopovijesnoj kroatistici“.

Vijesti

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2024
    Najave i kalendar
  • Mikini dani u Beregu
  • VII. Međunarodni festival tradicijskog pjevanja
  • HosanaFest 2024
  • 23. Dani hrvatske knjige i riječi – dani Balinta Vujkova
  • Zavitni dan u Monoštoru - petak
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima