Euharistijskim slavljem u žunoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Šidu obilježen je 24. lipnja crkveni god župe Šid i 12. obljetnica Hrvatskog kulturnog društva Šid. Dopredsjednica društva Ana Hodak kaže da joj je srce puno nakon ovih 12. godina rada Društva. Članica je Društva od osnutka i s njom smo razgovarali smo o radu i postignućima HKD-a Šid.
„Navršilo se već 12 godina od osnutka našega Društva. To je bio povijesni događaj za Hrvate u našoj općini, jer se do tada nismo udruživali ni u jednu vrstu organizacije. Zaista je velika stvar nakon stradanja koja smo proživjeli da smo smogli snage osnovati vlastitu udrugu, poput ostalih nacionalnih manjina. Posebno plijeni entuzijazam i energija koji su nas pokretali svih ovih godina, da, kao mlada i neiskusna udruga, ostvarimo dobre uspjehe u onome čime smo se bavili. A počelo se baš od nule. Niti smo imali nošnje, niti instrumente, niti ljude koji bi plesali i svirali, a folklor i orkestar bile su prve ideje. No, predanim radom i velikom angažiranošću tog prvog kruga ljudi koji su osnovali Društvo, brzo se povećao broj članova, formirane su sekcije, ali i polako pribavljena sredstva za njihovo funkcioniranje. To su uistinu bili važni dani za Hrvate u šidskoj općini. Sada, kada gledam s odmakom na te dane, drago mije da sam i sama bila dio svega toga. Dok nisam postala dopredsjednica, nisam bila ni na jednoj dužnosti. Bila sam samo članica folklorne sekcije i voditeljica recitatorske, što mi je nekako dopalo po službenoj dužnosti, jer u školi predajem hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Ali sam od prvog dana sudjelovala u gotovo svim aktivnostima."
Osnivanje i pomoć župnika
Ana Hodak kaže da je Društvo osnovano na inicijativu župnika vlč. Nikice Bošnjakovića, mada je ideja i prije postojala kod jednog kruga ljudi, a župnik im je podrškom dao vjetar u leđa, te je ideja konačno i provedena u djelo 11. lipnja 2010. godine, baš na svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, kada Šid slavi svoj crkveni god.
„Prvi predsjednik je bio moj otac Josip Hodak. Nakon njega Josip Pavlović, a sada imamo predsjednicu, Zoricu Šafarik. Društvo je osnovano s ciljem očuvanja i promicanja kulture Hrvata iz našega dijela Srijema. Želja je bila spasiti od zaborava ono što čini naš identitet i što je naša povijest. A isto tako, poput ostalih manjina, pokazati drugima što je to što nas čini specifičnima, bogatstvo naše kulturne baštine i naslijeđa koje su nam ostavili naši stari. Također, cilj je i očuvanje nacionalnog identiteta, osobito kod mladih. Kasnije smo se preko Društva povezali s Hrvatima diljem Vojvodine, kao i s Hrvatima u Hrvatskoj, što nam je također važno. Nažalost, još uvijek nemamo svoje prostorije. Međutim, župnik nam je od prvoga dana ustupio jednu prostoriju u župnoj kući, u kojoj čuvamo naše nošnje, instrumente i sve što posjedujemo. Ta nam je prostorija vrlo brzo postala tijesna, što govori koliko smo bili aktivni kroz sve ove godine. Također, dozvolio nam je da dvoranu i dvorište župne kuće koristimo za probe i različita okupljanja, a također i za proslavu obljetnice osnutka, koju smo sve do pandemije svečano obilježavali uz bogat kulturno-umjetnički program, na kojemu su, uz nas, nastupala i druga društva s kojima smo surađivali i kod kojih smo i mi gostovali", kaže Ana Hodak i navodi kako se Društvo financira preko različitih natječaja, koja se raspisuju za udruge i manifestacije, a također i dobrovoljnim prilozima i donacijama dobrih ljudi koji žele pomoći rad.
Uspjesi sekcija društva
Na samom početku osnovane su dvije sekcije: folklorna i tamburaška. Folklorna je u početku bila samo dječja, a kasnije je nastala i odrasla. Potom je u sklopu društva organizirano i udruženje žena Šokice, koje su vodile brigu o narodnim nošnjama, te su svojim rukotvorinama i domaćim kolačima Društvo predstavljale na različitim manifestacijama.
„Jedno kraće vrijeme je djelovala dramska sekcija, koja je u suradnji s amaterskim kazalištem iz Šida postavila i dvije predstave. Također je djelovala i literarna sekcija, koja je organizirala književne večeri. A postoji i recitatorska sekcija, čiji su članovi djeca školskog uzrasta, koja našu udrugu svake godine predstavljaju na pokrajinskoj smotri recitatora na hrvatskom jeziku, te recitiraju na manifestacijama lokalnog karaktera. Do danas su se održale folklorna, tamburaška i recitatorska. A ove dvije prve su postale nešto po čemu smo prepoznatljivi. Ostvarile su zajedno velike uspjehe za nas kao malu zajednicu i vrlo mladu udrugu, neiskusnu na tim područjima rada. Koreografijama običaja predstavljale su nas više puta na pokrajinskoj smotri folklora u Vrbasu, a jedne godine i na Saboru narodnog stvaralaštva u Topoli. Također, mnogo nam je značajan nastup folklorne i tamburaške sekcija na Đakovačkim vezovima 2019. godine i mlađe folklorne sekcije na Vinkovačkim jesenima iste godine, te sljedeće godine na Šokačkom sijelu u Županji. Također nam je bila iznimna čast sudjelovati u emisiji Lijepom našom, kada je snimana u Tovarniku. Mnogi su uspjesi i lijepe uspomene iza folklorne i tamburaške sekcije u proteklih dvanaest godina. Nadam se da će ih biti još puno, jer HKD Šid ima još mnogo od svoje tradicija za pokazati Šidu, a i šire", kaže Ana Hodak i naglašava ostvarene brojne suradnje s raznim društvima.
„Od samog početka imali smo jako lijepu suradnju sa svim društvima naše općine: srpskim Kulturno-umetničkim društvom Sveti Sava, slovačkim Jendota, rusinskim iz Šida Đura Kiš i iz Bikić Dola Đura Kotljarevski. Također smo vremenom ostvarivali i sve više suradnji s hrvatskim društvima u Srijemu i Bačkoj, a i s udrugama iz Hrvatske, primjerice iz Tovarnika, Nijemaca, Tompojevaca, Županje, Ilače, Semeljaca, Gorjana… Ostvarili smo zaista brojne suradnje, teško ih je sve nabrojiti, a još mnoge su bile u planu, ali nas je pandemija omela u njihovom ostvarivanju. Nadamo se da će nastupiti povoljnija vremena, te da ćemo ostvariti sve dogovore koje nismo i sklopiti još mnogo novih prijateljstava."
Tambura i identitet
Sremice i srijemci ne mogu bez zvuka tambure, a tako je i u šidskoj udruzi.
„Zvuci tambure su nešto što me ispunjava i čini sretnom. U našoj se kući oduvijek slušala tamburaška glazba, tako da ljubav prema ovoj glazbi dugujem svojim roditeljima koji su, na neki način, utjecali na formiranje moga glazbenog ukusa. Tambura je ono što čini naš identitet. Njome su ljudi s ovih prostora izražavali svoju radost, a i svoju tugu. Nama koji smo ovdje rođeni ljubav prema tamburi je urođena. I danas je ona dio naših radosti i tuga, dio sremačke svakodnevice. Tambura zove u kolo, zove na pjesmu, zato su folklorna i tamburaška sekcija u našem Društvu moji favoriti, jer ništa nema ljepše nego uz zvuke tambure zapjevati i zaplesati", kaže Ana.
S Anom Hodak razgovarali smo i tome koliko je ovo aktualno vrijeme, kada mladi sve više vremena provode s mobilnim telefonima u ruci ili sjedeći ispred ekrana računala, važna mogućnost susretanja u kulturno-umjetničkim društvima.
„Smatram da je izuzetno važno. Ako se bave plesom, tu imaju fizičku aktivnost, koje im manjka zbog sve veće vezanosti za nove tehnologije. A i ako se ne bave, susretanje s vršnjacima u društvima pruža im brojne mogućnosti. Prije svega druženje izvan virtualnog svijeta, upoznavanje novih ljudi, povezivanje s vršnjacima iz drugih mjesta koji dijele iste interese kao i oni, ljubav prema glazbi i plesu. Također, proširuju vidike, otkrivaju nove stvari, upoznaju nova mjesta, stječu brojna nova iskustva. Također, razvijaju svijest o pripadnosti svojoj nacionalnoj zajednici, razvijaju ljubav prema vlastitoj tradiciji i kulturnom naslijeđu. Stoga smatram da je potrebno mlade više poticati da se priključe udrugama, jer od toga imaju brojne koristi."
Izvor: Hrvatska riječ Zvonko Sarić
