Na mladi Uskrs 2013. godine neformalna skupina entuzijasta okupljenih oko projekta Bunjevački put križa potaknuo je akciju obnavljanja oštećenih križeva - prvi su bili Piukovićev i Futošov križ na starom groblju u Gornjem Tavankutu. Namjera ove skupine ljudi jest briga o križevima krajputašima tako što će se oni porušeni nanovo podići, oštećeni obnoviti i ne dopustiti daljnje urušavanje, a cilj je potaknuti i uključiti što širi krug ljudi unutar akcije očuvanja ovog dijela zavičajne sakralne baštine. Jedan od pokretača Bunjevačkog puta križa Tomislav Žigmanov naglašava kako je ova akcija otvoreni program gdje se uspostavlja stalna aktivnost i kontinuitet.
U nedjelju 13. listopada 2013. godine, nakon svete mise u kapeli Svete Ane u Gornjem Tavankutu župnik, preč. Franjo Ivanković blagoslovio je obnovljen Pašićev križ u Vuković kraju te Lebovićev križ na uglu Lebović i Crnković kraja kojeg je obnovila obitelj Antuna Mamužića. Nakon blagoslova ovih križeva krenulo se put Alekse Šantića gdje su blagoslovljena još dva križa. Na imanju Zvonka Kulića obnovljen je tzv. Švapski, Zettlov (Cetlov) križ, dok je drugi križ u Šantiću obnovila obitelj Kovačević, koja ga je i podigla još 1924 godine. Blagoslovu križeva u Šantiću priključili su se i bajmački vjernici sa svećenikom Zsoltom Bendeom.
O značaju križeva za ovdašnje stanovništvo svjedoče prisutni vjernici na blagoslovu. U Vuković kraju je podignut 1907. godine Futošov križ, poznat po nadimku osobe koja ga je podigla, a to je Bela Vuković sa suprugom Tezom, rođenom Perčić, sa sinovcem Jerkom. Ivan Vuković, jedan od rijetkih stanovnika Vuković kraja, svjedoči o već dugoj zapuštenosti križa u ovome kraju, koji je stradao od velikih vjetrova i okolnog šiblja. Sjećanja na ovaj križ sežu do njegove mladosti kada se još išlo pod križ u ranu zoru na blagdan Uskrsa. Ivan Vuković stoga ne krije zadovoljstvo zbog obnove ovog križa: „Mi samo katolici Hrvati, i iako nas je malo ovdje ostalo, drago mi je da ovaj križ svjedoči o jednom vremenu kada je tu bilo puno našeg svita.“
Na skretanju iz Lebović u Crnkov kraj stoji Lebovićev križ, podignut 1966. godine. Dao ga je podići Vranje Lebović sa suprugom Mariškom. Njihov unuk Antun Mamužić s obitelji obnovio je ovaj križ potaknut akcijom Bunjevački put križa. Iako nije bio jako oštećen, križu je vraćen stari sjaj i spriječeno je njegovo daljnje urušavanje. „Odlučili smo obnoviti križ od daljnjeg propadanja. Meni i mojoj obitelji je stalo da taj križ ostane našim pokoljenjima, da ga i oni čuvaju i njihovoj djeci svjedoče vjeru u Boga“.
Na imanju Zvonka Kulića u Aleksi Šantiću postojao je porušeni tzv. Švapski križ koji je on tamo zatekao kada je njivu kupio. Katarina Pfeiffer jedna je od potomaka obitelji koja je dala podići ovaj križ. S nostalgijom se prisjeća svoje rodbine i obitelji: „Georg Zettl sa suprugom Terezijom Wolfl podignuli su ovaj križ 5. kolovoza 1934. Njegov otac i moja mama su brat i sestra od strica. Ponosna sam što se ovaj Švapski križ obnovio, jer i Švabe su kao i Bunjevci podizali križeve krajputaše da se Bogu zahvale i klanjaju, jer im crkva nije bila u blizini“, rekla je Katarina Pfeiffer i prevela natpis na križu: „Vječno Boga slavi Georg Zettl sa suprugom Terezijom Wolfl“. Križ podignut 05. 08. 1934.“
Sadašnji vlasnik zemlje na kojem se nalazi ovaj križ je Zvonko Kulić iz Subotice, rođenjem sa salaša na ulazu u Šantić. „Već par godina imam želju obnoviti križ na mojoj zemlji. Kada je počeo Bunjevački put križa, to me je potaknulo. Jako sam sretan da je Zettlov križ obnovljen i danas blagoslovljen. Veliku podršku da obnovimo ovaj križ dobio sam od svoje obitelji. Smatram da ovaj križ ima više funkcionalnu stvar, jer se križ nalazi na dijelu puta gdje se ukrštaju nacionalne i religijske različitosti ovdašnjeg kršćanskog puka. I vrlo mi je drago da taj križ stojeći tamo doprinosi jednom pomirenju, ublažavanju svih naših ljudskih frustracija i emocija. Neka ga dragi Bog čuva da tamo uvijek ostane nedirnut, za svjedočanstvo vremena i življenja drugih ljudi na ovome prostoru.“
Skupina ljudi oko Bunjevačkog puta križa najavljuje organizaciju priprema oko obnove križeva u drugim selima, pa i kipova svetaca koji su također bili postavljani po atarima naše biskupije.
Tekst i fotografije: Ivica Dulić
