Nakon Bajmaka i Tavankuta, u nedjelju, 20. srpnja 2025. u Žedniku je održana tradicionalna svečanost zahvale Bogu za plodove žetve – Dužijanca.
Središnji događaj bila je misa zahvalnica u mjesnoj crkvi sv. Marka Evanđelista, koju je predvodio vlč. Dražen Dulić uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Franje Ivankovića. U propovijedi je, među ostalim, naglašena važnost Dužijance kao simbola duhovne povezanosti s Bogom i poštovanja prema ljudskom radu.
Pred Boga kruh
„Danas, u ovom euharistijskom slavlju, donosimo pred Boga kruh – znak svega što smo sa zahvalnim srcem primili, ali i podsjetnik da od kruha ne živi samo tijelo, nego i duša. Zato naša žetva ne završava u ambaru, nego na oltaru. Jer kada kruh postane Tijelo Kristovo – tada ono što je zemlja dala postaje hrana za nebo. Zato danas, dok gledamo vijence od žita, do mirišemo kruh, dok gledamo plodove rada mi ne veličamo samo trud čovjeka, nego prvenstveno – dobrotu Boga!“, kazao je vlč. Dražen Dulić. Predvoditelji ovogodišnje žedničke Dužijance bili su bandaš Luka Dožai i bandašica Iva Kujundžić te mali bandaški par Nikola Sekulić i Lara Dombai. Sliku za ovogodišnju Dužijancu s logom Jubilejske 2025. godine izradila je Ruža Davčik.
Povorka sudionika na karucama, mladi i djeca u nošnjama, simboli Dužijance i ukrasi od slame te žedničke kraljice svjedočili su o živosti tradicijske baštine bunjevačkih Hrvata.
Bandašicino kolo
Proslava seoske Dužijance nastavljena je navečer Bandašicinim kolom u mjesnoj župi, uz nastup folkloraša. Prije kola predstavljena je knjiga Bunjevačke kraljice – Duhovski običaj bunjevačkih Hrvata autorica Milane Černelić i Tamare Štricki Seg, objavljena u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Štricki Seg je govorila o rezultatima svojih etnomuzikoloških istraživanja provedenih i u Žedniku, te predstavila razne oblike kraljičkog pjevanja. Posebna draž večeri bile su i žedničke kraljice koje su nakon mise zahvalnice još jednom nastupile pred okupljenima.
U Žedniku se tradicija kraljica njeguje desetljećima zahvaljujući, među ostalim, i pučkim pjesnikinjama – Đuli Milodanović i Kati Ivanković – koje su stvarale nove kraljičke stihove za razne prigode.
Izvor:Hrvatska riječ
