U organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca u subotu, 27. srpnja 2024. godine navečer je kod Risarskog salaša u Đurđinu održano Natjecanje u pucanju bičevima. Manifestacija je ovo koja je u program Dužijance uvrštena prije desetak godina te je mnogim mladima, naročito dečkima, postala omiljena. Tako se svake godine okupi veliki broj sudionika koji sa svojim bičevima odmjeravaju spretnost, snagu i brzinu.
Pobijedila mladost
Natjecalo se tridesetak sudionika, podijeljenih u nekoliko kategorija, a najbolji među svima bio je srednjoškolac Karlo Kujundžić iz Subotice kojemu je švigar puknuo čak 100 puta u dvije serije po 45 sekundi.
Karlo kaže kako su ga pucati bičem naučili dida i brat prije nekoliko godina, a da je ovo prvi puta da je osvojio prvo mjesto. Navodi da je ponosan na ovaj uspjeh i kako jedva čeka gradsku Dužijancu kako bi u povorci mogao ponovno pucati bičem i pokazati i u gradu što zna.
Iako kada ovaj 16-ogodišnjak puca sve izgleda lagano, kaže kako ovu vještinu i nije tako jednostavno savladati te da prije svega treba puno vježbe.
‚‚Pucati bičem sam naučio s 10-11 godina. Bilo je u početku baš teško, nekoliko puta sam i udario sam sebe bičem. Kad se savlada tehnika onda treba samo vježbati. Ja sada imam svoj novi bič koji je napravio Ivan Piuković i učim i svoje prijatelje da pucaju, jer je i njima to zanimljivo", kaže Kujundžić.
U kategoriji starijih od 16 godina u kojoj se Karlo natjecao, drugo mjesto osvojio je njegov prijatelj iz školske klupe Pavle Tumbas (91 pucanj), a treće također momak Ivan Šarčević (86 pucnja).
U kategoriji od 10 do 16 godina švigar na biču je najviše puta puknuo Mariu Kujundžiću (88 pucnja), potom Mihajlu Trkulji (77 pucnja) te Petru Duliću (74 pucnja). Među najmlađima, mlađima od 10 godina bilo je dvoje natjecatelja, a od svojega suparnika bolji je bio Matej Tonković (31 pucanj u dvije serije po 30 sekundi). Natjecale su se i dvije pripadnice nježnijeg spola, a bolja je bila Josipa Ivanković Radak (39 pucnja u seriji od 30 sekundi).
Tko god je imao stoku, imao je i bič
Šime Pećerić iz Subotice bio je jedan od trojice sudaca, kao iskusni pucač bičem kojemu je u djetinjstvu i mladosti bič bio svakodnevica prigodom čuvanja stoke na salašu. Pojasnio nam je on kako se na natjecanju broje samo čisti pucnji, što znači ne svaki zamah rukom, nego samo kada švigar pukne. Primijetio je kako su ove godine mladi ostvarili mnogo bolji rezultat te zapazio još nekoliko detalja.
‚‚Mladi imaju više snage, brži su i onda i bolji. Neka, to je dobro, svima nam je drago da ovdje ima tako puno mladih. Osim u snazi, rezultat ovisi i o samom biču. Što je duži, treba mu više vremena da pukne, a može se i omotati oko tijela. Kraći bič može dati mnogo veći broj pucanja u zadanom vremenu", objašnjava sudac Pećerić.
Među iskusnijim sudionicima natjecao se i Grgo Tikvicki. Za razliku od mlađih koji su pucati bičem naučili zbog ove manifestacije, Tikvicki je ovu vještinu savladao još u djetinjstvu zbog potrebe čuvanja stoke.
‚‚Pucati bičem sam naučio od dide i oca jer smo išli na strnjiku/ledinu čuvati svinje, krave i guske, a bičem smo ih tjerali unutra ili van ili usmjeravali – pucanj biča za njih je bila komanda", kaže Tikvicki.
Dodaje on da se bič koristio tijekom cijele godine, svakodnevno.
‚‚Od proljeća do jeseni je stoka izlazila na pašu, od ljeta do kasne jeseni na kukuruzište, strnjiku i repište. Tko je imao ledinu, puštao je stoku da izlazi da se prošeta kako bi bila u kondiciji. Tko god je imao stoku, morao je imati i bič!" priča Tikvicki.
Navodi on kako rado posjećuje ovu manifestaciju i da se rado natječe, iako sve teže puca, jer, kaže, godine stižu. Svoje znanje prenio je i na unučad, koji, kako navodi, svi znaju pucati bičem i također rado dolaze ovdje.
Izvor: Hrvatska riječ (J. D. B.)
